Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Umjesto da se ponosimo prošlošću, mi sve otprije negiramo

Uvijek na početku i stalno ispočetka

Mi smo vrlo zanimljivo društvo. Čovjek bi zaključio da smo u svim segmentima društvenog života uvijek na početku. Kao da nam povijest počinje od nekog zadnjeg rata, od pretvorbe firme iz društvenog vlasništva u privatno (poznati proces tajkunizacije koji bismo trebali patentirati za druge koji će slijediti naš primjer društvenog preuređenja), od promjene stranačke strukture vlasti na svim razinama i slično. Negiranje prijašnjih uspjeha i visoke razine kvalitete rada dio je naše svakidašnjice. Nikome se ništa ne prizna, ne stoga što nešto nije dobro napravljeno, što nije postignuta visoka razina radnog uspjeha, što netko nije postigao vidne uspjehe u struci, znanosti, nastavi i slično, već iz jednostavnog razloga što to nije nastalo upravo sada i to pod vodstvom naše "mudre" stranačke politike. Nije važno što je netko predložio izvrstan projekt, napisao izvrstan udžbenik, objavio zanimljivu knjigu, plasirao svoje znanje i radni uspjeh na međunarodnoj razini, osvojio medalju za inovaciju... Od svega toga važnija je stranačka pripadnost i tvrdnja da je nešto postignuto zahvaljujući sadašnjem političkom vodstvu, sadašnjem rukovodstvu firme, sadašnjem menadžmentu, sadašnjem vlasniku (odavno poznate i uspješne) tvrtke itd. Svojim ponašanjem kao da želimo prekinuti uspješan kontinuitet razvoja i postojanja neke firme i sve svesti na sadašnji trenutak nekog uspjeha. Premda su neke odavno poznate tvrtke promijenile svoje ime, promijenile vlasnika (od društvenog, preko državnog do privatnog), zna se da je mnogo toga dobrog nastalo već odavno mukotrpnim radom generacija vrijednih radnika koji nisu marili za vlasničku strukturu, već za ispunjenje visoke radne norme, ostvareni uspjeh i ugled firme te isplatu pošteno zarađene zarade.

Zbog nemara nekih novih vlasnika, nekih novih miljenika državnog vrha, propale su mnoge vrijedne i nekada uspješne tvrtke, ljudi su ostali na cesti, a oprema i nekretnine prodane u bescjenje. Pa što je bilo briga novog vlasnika za nedaće nekadašnjih zaposlenika! On je ionako za jednu kunu "kupio" firmu koju je iz neznanja i zbog nesposobnosti vodio na način da joj je propast bila suđena. Rijetki su uspjeli održati razinu zaposlenosti i razinu uspješnosti firme, a još rjeđi su je uspjeli prilagoditi novim potrebama tržišta i unaprijediti.

Povod ovom napisu je prilog objavljen prije nekog vremena na jednom od naših televizijskih programa. Radilo se o tvornici Sardina iz Postira na otoku Braču. Na upit izvjestitelja o uspješnosti firme i zadovoljstvu zaposlenika jedna od radnica odgovara: "Dobro je, još se uhodavamo". To bi bila jako dobra vijest da se ne radi o tvornici koja je upravo slavila 110 godina svoga kontinuiranog poslovanja. Zamislite, nakon više od jednog stoljeća, tisuća i tisuća radnika koji su kroz povijest ove tvrtke pridonosili njenom uspjehu i visokoj kvaliteti međunarodno prepoznatih ribljih proizvoda, firma je upravo na samom početku, jer se očito još uvijek uhodavaju radnici i radni proces. To je potvrda onome o čemu upravo pišem. Uvijek smo na početku i uvijek krećemo iznova od nekog novog rata, nekog novog vlasnika, nekog novog tržišta i slično. Umjesto da se ponosimo svojom prošlošću, marljivošću generacija naših vrijednih radnika koji su omogućili nastavak uspješne izgradnje Domovine (s velikim slovom "D"), mi sve ranije negiramo, jer je to izgrađeno u nekom drugom, prošlom, mračnom i nenarodnom vremenu.

Vjerujem da je tome tako i zbog činjenice da se radnike drži u neznanju i daleko od svih procesa odlučivanja u vezi s razvojem tvrtke, s uvođenjem novih tehnologija i, što je najvažnije, u odlučivanju kako će biti raspodijeljen višak stvorene vrijednosti. A temelj svakog proizvodnog procesa je stvaranje viška vrijednosti. Nekada su o tako stvorenom višku vrijednosti (čitaj: novcu) odlučivali radnici. Sjetimo se kako se nekada ulagalo u razvoj društvene infrastrukture, u kupovinu odmarališta u našim turističkim odredištima (i u brojnim toplicama - kontinentalni turizam i na moru - morski turizam) u kojima su se odmarali upravo ti isti radnici koji su ostvarili taj višak vrijednosti. A danas? O eventualno stvorenom višku vrijednosti odlučuje isključivo vlasnik tvrtke, koji uglavnom taj novac ulaže u svom osobnom interesu kupujući hotele (ali ne za odmor svojih radnika), lovišta, jahte, zrakoplove (za vlastiti užitak), te kupuje tvrtke u drugim državama (za slučaj da se nešto okrene protiv njega u vlastitoj domovini - za njih s malim početnim slovom "d") i transferira novac u neke financijske oaze gdje će bankovni računi biti izvan dosega pravde.

Tako vam je to moj radni narode. Za to smo svojevremeno s veseljem glasali, za to smo se ubrzo nakon toga borili! Za to su izginuli ili postali invalidima brojni istinski sinovi našeg naroda. Nemojte se sada žaliti, već se pridružite moćnicima i pljujte po radu vaših predaka u neka ranija vremena, veličajući sadašnjost kao najbolji i najnapredniji oblik i stupanj razvoja našeg društva.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)