Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Koja bi, zapravo, trebala biti svrha maturalnog putovanja?

Smisao i besmislenost maturalca

Pred početak nove školske godine ili potkraj nje, u svakoj srednjoj školi u Hrvatskoj organizira se tzv. maturalno putovanje učenika. Pa čak i u osnovnim školama, u završnom razredu potkraj školske godine, učenici idu dan-dva na slično putovanje. Očito velik broj učenika odlazi na maturalna putovanja. Koja bi bila svrha maturalnog putovanja? Pretpostavljam, prije svega, upoznavanje s određenim krajem ili gradom u koji se odlazi na nekoliko dana. Bila bi to svojevrsna dopuna znanja stečenog u školi o povijesnim, kulturnim, krajobraznim i inim značajkama nekog kraja. Uz sve to učenici se međusobno druže, učvršćuju prijateljstva i opraštaju se od određene faze obrazovanja.

Što bi se trebalo vidjeti u vrijeme maturalnog putovanja i koja bi destinacija za učenika bila najbolja? Nekada, kad sam ja bio maturant, putovalo se po vlastitoj domovini kako bi se prije svega ona bolje upoznala. Danas gotovo da nitko ne putuje po Hrvatskoj. A pitam se koliko mladi koji žive u Slavoniji poznaju naš glavni grad, našu Liku ili Istru? Ili obrnuto, koliko učenici iz Dalmacije poznaju, primjerice, Đakovo, Osijek i Vukovar? Mogu samo pretpostaviti – vrlo malo. Danas su glavne maturalne destinacije Prag i Barcelona. Zašto baš ta dva grada, a ne primjerice Beč, Budimpešta, Pariz, London ili Berlin? Vjerojatno stoga što za određene destinacije putničke agencije imaju bolju i jeftiniju ponudu i uhodane ture. Nema to nikakve veze s upoznavanjem znamenitosti. To se vjerojatno obiđe onako usput.

Prije odlaska na putovanje roditelji imaju priličnih problema. Velik broj njih prije svega onih financijskih. Kako bi to bilo da se u školi govori kako njihovo dijete nije išlo na putovanje, jer oni nemaju dovoljno novca za svakodnevni život, a kamoli za neko više-manje nepotrebno putovanje njihova djeteta. Poduzimaju sve da osiguraju dovoljno novca. Osim toga, treba dijete prikladno odjenuti za to putovanje. Pa neće valjda ići u istoj odjeći u kojoj dolazi u školu! Nažalost, učenici to uočavaju više negoli je potrebno. U obzir dolaze samo brendirane stvari, makar kupljene na nekoj ilegalnoj tržnici na kojoj se prodaju originalne kopije pojedinih svjetskih marki.

Jednako tako može se pojaviti upitnost sigurnosti boravka u određenoj državi ili gradu. Ovog ljeta bili smo svjedoci terorističkih napada u Barceloni i problema koje su imali, roditelji, nastavnici, školski odbori i resorno ministarstvo u donošenju preporuka ili odluke o sigurnosti takvog putovanja. Nitko ne želi preuzeti odgovornost za sigurnost djece. Neki će reći da treba putovati i tako teroristima pokazati da nisu uspjeli u svojoj nakani da blokiraju normalne tokove života. Lijepo je to reći, ali ima li smisla da im baš vaše dijete to pokazuje? Ministarstvo skida sa sebe odgovornost jednostavnom preporukom da se tamo ne ide. Turističke agencije preporučuju da se ide, ali one ne odgovaraju za sigurnost boravka u određenoj destinaciji. Školski odbori ne mogu preuzeti na sebe tu odgovornost, kao niti sama škola. Tako odluku ipak moraju donijeti roditelji, koji pod pritiskom djece na kraju u većini odobravaju putovanje. Još kad su čuli da im putničke agencije ne namjeravaju vratiti novac, premda po prihvaćenim propisima EU imaju na to pravo, odlučili su da se putuje. Upravo se tako odigralo potkraj kolovoza ove godine. I na kraju učenici su otišli na planirana putovanja, sa željom i nadanjima svih koji su ih ispratili da sve prođe u najboljem redu.

Većina nastavnika nerado odlazi u pratnju na takva putovanja. Suočavaju se s neobuzdanošću mladih ljudi koji se možda po prvi put odvajaju od roditelja na način da oni nemaju nad njima kontrolu. Poznato ja da se u takvoj prilici poneki učenik ponaša neprimjereno. Ne zanimaju ih obilasci planiranih destinacija na odredištu. U Češkoj će se poneki do besvjesti napiti piva, a u Španjolskoj, primjerice, sangrije. Mlad čovjek, psihički nedozreo, nesvjestan opasnosti kojoj se izlaže, i još pod utjecajem alkohola, sklon je nerazumnim akcijama. Stoga, nažalost, dolazi do ozbiljnih povreda ili čak smrtnih ishoda. I tako najčešće primimo vijest kako je neki učenik nesretnim slučajem pao s balkona hotela ili zadobio teške tjelesne ozljede po život opasne na neki drugi način. Tek tada nastupaju problemi za sve sudionike uključene u to putovanje. A najteže je ipak roditeljima koji su odobrili da njihovo dijete putuje, potrudili se osigurati potreban novac i s veseljem očekivali njegov povratak i priče o ljepotama koje je vidio i prijateljstvima koje je stekao. A pred njim je upravo odlazak na studij i kasnije uspješna karijera. Toliko nade i vjere imaju u djetetov uspjeh. A njega više nema.

Stoga, na kraju, postavljam pitanje smislenosti takvih putovanja. Koja je svrha? Nešto vidjeti i bolje upoznati ili pustiti djeci i njihovoj razuzdanosti na volju tih par dana u stranom svijetu. Previsoka cijena za ništavnost!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)