Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Prijeti li nam bakterija protiv koje neće biti lijeka?

Za koga je opasna "superbakterija"

Nedavno je u prestižnom medicinskom časopisu Lancet objavljen članak o tome kako su znanstvenici u Velikoj Britaniji, iz uzoraka uzetih od pacijenata prethodno liječenih u Indiji, izolirali bakteriju koja je otporna na gotovo sve vrste antibiotika. Zavladala je gotovo panika među bolničkim pacijentima i znatna zabrinutost među liječnicima.

O čemu se tu zapravo radi? Već je odavno poznata činjenica da se bakterije navikavaju na antibiotike te ovi više nisu pouzdani u liječenju infekcija tim sojevima mikroorganizama. Što se neki antibiotik češće upotrebljava, to će se otpornost na njega brže razviti. To nije ništa drugo već prilagodba mikroba nepovoljnim životnim uvjetima u borbi za preživljavanje. Oni sojevi koje prežive zapravo su stekli otpornost prema određenom antibiotiku. Ljudi krivo misle da se naš organizam naviknuo na antibiotik i da ovaj više ne djeluje. Ne postoji ta vrsta prilagodbe, već ona između mikroba i antibiotika, ali unutar nekog organizma koji je zahvaćen infekcijom. To je razlog zašto danas u našim bolnicama postoje povjerenstva za nadzor primjene pojedinih antibiotika, kao i antibiotici koje se bez njihovog odobrenja ne mogu slobodno propisati, već služe u krajnjoj nuždi za najteže bolesnike.

Zašto se spomenuta superbakterija razvila upravo u Indiji? Ta je zemlja poznata po velikom broju transplantacija organa koji su kupljeni od zdravih davatelja. Nakon operacije, u želji da se izbjegne bolnička infekcija, tamošnji liječnici propisuju sve vrste antibiotika ne vodeći računa o mogućem razvoju rezistencije. Njima je bitno da se pacijent nakon operacije vrati živ u svoju domovinu. U takvim okolnostima bakterije vrlo brzo postaju rezistentne na gotovo sve antibiotike. Zbog svoje otpornosti na antibiotike i terapijske neukrotivosti te su bakterije popularno nazvane superbakterijama. Bojazan znanstvene javnosti leži u činjenici da takve bakterije mogu prenositi nesmetano gen otpornosti i na druge vrste bakterija, čime i one postaju otporne.

Jesu li se takve bakterije do sada javljale u našim bolnicama? Iz iskustva znamo da se i u našim bolnicama povremeno pojavljuje poneka bakterija koja je rezistentna na brojne antibiotike. Najopasnija među njima je tzv. MRSA (Methicillin rezistentni Staphylococcus aureus). Kad se kod bolesnika na odjelu izolira ova vrsta "zlatnog" stafilokoka, zavlada poseban režim uz izolaciju takvih bolesnika.

U najnovijem slučaju radi se o bakteriji koja posjeduje gen NDM-1 (New Delhi metallo-beta-lactamase), odgovoran za oslobađanje enzima koji uništava pojedine skupine antibiotika te je na taj način čini otpornom na većinu tih lijekova. Za stvaranje novih antibiotika potrebno je puno vremena i jako puno novca za istraživanje potencijalnih kemijskih spojeva koji bi na kraju mogli biti primijenjeni u liječenju ljudi. Ovdje, dakako, nije dovoljno samo da neki spoj ima antibiotska svojstva, već je značajno da kod ljudi ne izaziva nepoželjne sporedne efekte zbog kojih nije moguća njegova primjena. Neki stručnjaci izražavaju bojazan da bi ova superbakterija mogla uskoro zavladati našim bolnicama.

Za koga je opasna superbakterija? Moramo znati da kod svake infekcije postoji međuodnos između mikroba i zaraženog domaćina. Sve dok imunosni sustav domaćina djeluje besprijekorno, ne postoji nikakva bojazan od infekcije superbakterijom. O tome nam svjedoči i činjenica da je zdravo medicinsko osoblje glavni prijenosnik takve bakterije od jednog do drugog pacijenta, a da pritom nitko od zdravih osoba ne obolijeva. Infekcija takvom bakterijom opasna je samo za one osobe čiji je imunosni sustav oslabljen zbog nekog drugog razloga. To mogu biti teške i dugotrajne bolesti ili, što je danas sve češće, primjena imunosupresivne terapije kod ljudi kojima je transplantiran organ ili u slučajevima nekih autoimunih bolesti. U tom smislu niti jedna superbakterija ne predstavlja gotovo nikakvu opasnost za zdrave osobe, ali može biti ozbiljna ugroza za spomenute bolesnike.

Možemo li mi kao pojedinci pridonijeti usporenom stvaranju bakterijske rezistencije? Za divno čudo možemo, i to na dva načina. Prije svega, antibiotike nikada ne uzimati kada oni nisu strogo indicirani, tj. kad ne postoji infekcija osjetljivom bakterijom. Poznato nam je da ponekad pacijenti nepotrebno inzistiraju na uzimanju antibiotika i kad oni nisu potrebni (virusne infekcije koje su ipak najčešće). Takvim pritiscima liječnici nerijetko popuštaju, osobito ako se radi o djeci čiji su roditelji uspaničeni zbog težine kliničke slike i nadolazećeg vikenda. Drugi način je ako se terapija prekine prije vremena, nakon postignutog poboljšanja. U oba slučaja pomažemo mikrobima da stvore otpornost. Stoga pustite doktorima da po stručnim kriterijima odlučuju o antibiotskoj terapiji, koju u slučaju propisivanja treba provesti do kraja. Svojim odnosom prema antibiotskom liječenju neposredno utječemo na usporavanje procesa razvoja bakterijske otpornosti te na umanjivanje zdravstvene potrošnje, koja ionako znatno opterećuje državni proračun.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)