Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nakon samoborskog mjuzikla, naš grad dobiva i operu

Nija san, već java - stiže opera Samo san

Najplodniji samoborski pjesnik, književnik i relativno friški umirovljenik Joža Prudeus, ipak nije "zadjenuo sviralu za pojas", već i nadalje stvara.

Ovaj mu je puta uspjelo napisati libreto za rodoljubno – ljubavnu operu Samo san, čija se radnja odvija u Samoboru, između 1835. i 1845. godine, a kako je do toga došlo, tko su mu suradnici i u kojem je stadiju cijeli projekt, Joža nam je spremno pojasnio.

Kako je sve počelo?

U rujnu prošle godine dobio sam poziv od mladog, ali već poznatog i cijenjenog skladatelja i dirigenta Alana Kljajića sa zamolbom da napišem libreto za operu. Plodan i darovit skladatelj, jedan od najboljih studenata u klasi prof. Vladimira Kranjčevića i dobitnik državne stipendije za glazbeno usavršavanje, odlučio je svojem mentoru, spomenutom maestru, posvetiti baš operu.

Koji su bili njegovi zahtjevi?

U početku sam se dvojio, budući je kompozitor predložio da libreto napišem prema manje poznatoj starogrčkoj priči o Piramu i Tizbi. Priča mi "nije legla", jer je sadržaj već glazbeno potrošen u mnogim varijantama. Riječ je o ljubavi dvoje mladih, roditeljskom protivljenju i tragičnom kraju, gdje se zaljubljeni ubijaju pod krošnjom bijelog duda, koji je od tada počeo roditi crvenim plodovima. Ova pretvorba bijelog u crveni dud jedino mi se učinio zgodnim, a sve ostalo je prepoznata priča o veronskoj ljubavi Romea i Julije. I tada mi je zaiskrila ideja i odluka - pisat ću libreto jedino pod uvjetom da mi preložak bude stvarna ljubav pjesnika Stanka Vraza i Samoborke Julijane Cantily.

I ipak je krenulo...

Nakon nekoliko dana promišljanja moj je prijedlog prihvaćen i morao sam ispuniti obećanje. Eto, započeo sam i za pola mjeseca rada napisao traženi libreto opere Samo san, s proslovnim i povezničkim tekstovima Antuna Gustava Matoša i završnim književnika Frana Hrčića na kraju II. čina. Tekst je prihvaćen i nakon skoro godinu dana rada opera je gotova. Jasno da sam sretan i zadovoljan, jer je Samobor uz brojne narodne, zatim desetke popularnih popevki i jednog izvrsnog mjuzikla Janica i Jean, kojem su autori Samoborci, dvojac Škiljan - Leopold, evo, sada dobio i prvu operu.

Što karaktrerizira operu i tko bi ju trebao izvoditi?

Opera je pisana na književnom jeziku, skladana u neobaroknom stilu, zgotovljena je i najvjerojatnije će se prvo naći na stalnom repertoaru opernog ansambla maestra Vladimira Kranjčevića Opera b.b., grupe vrhunskih glazbenika, plesača... Ugledni dirigent maestro Kranjčević, inače čest i rado viđen gost na Samoborskim glazbenim jesenima, pojasnio mi je što znači Opera b.b. Riječ je o ansamblu koji nastupa po gradovima širom zemlje. B.b. je, dakle, sjedište - bez broja.

Koje sve likove susrećemo u operi?

Kod pisanja sam imao samo jedan problem, budući da mi je točno zadan broj izvođača, što me je ograničilo da "raspričam" priču s većim brojem likova, tako da u konačnici opera traje 60 minuta, a nositelji uloga su: Julijana (Ljubica) Cantily-Engler – mezzosopran, Stanko Vraz - tenor, Antun Cantily – bas, fra Kamilo – bariton, te Janko, Ilirac.

I ono, ne manje važno: kakve su mogućnosti produkcije? Opera je, poznato je, jako "skup sport"...

Dakle, sve je gotovo. Opera je tu. Ostaje, kao i uvijek, "sitnica": gdje pronaći mecenu, sponzora, tvrtku, pojedinca ili nešto treće, kako bi se platilo barem kompozitora za jednogodišnji rad. Tu sam se našao malo u "neobranom grožđu", jer da sam pristao raditi tražene Pirama i Tizbu ne bih imao ikakve obveze. Nadam se ipak da će se i to nekako riješiti.

I, kada ćemo operu vidjeti?

Želio bih da praizvedba u Samoboru bude sljedeće godine, bilo u sklopu Samoborske jeseni ili za Dan grada.

Robert Škiljan

FOTO: Alan Kljajić i Vladimir Kranjčević

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)