Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Završena akcija darivanja knjiga karaševskim Hrvatima

Dva su svijeta sve bliže

Već smo u nekoliko navrata pisali o inicijativi samoborskog moto-avanturista Roberta Koletića-Grbe koji je, u suradnji s Gradskom knjižnicom Samobor, povezao naš grad i karaševske Hrvate u Rumunjskoj. Nakana mu je bila opskrbiti tamošnju knjižnicu knjigama – viškom iz fonda samoborske knjižnice te tako pomoći u opremanju njihove knjižnice nužno potrebnom školskom lektirom, ali i drugim lijepim i korisnim knjigama.

Kako je došlo do projekta darivanja knjiga karaševskim Hrvatima?

S karaševskim Hrvatima, našom najstarijom iseljeničkom zajednicom, prvi puta sam se susreo prije 7 godina. Naravno, putovao sam motorom i upoznao Jakoba Domanjanca, tamošnjeg knjižničara. Kroz svu silu informacija koje sam želio saznati o ovoj maloj, ali izrazito čvrstoj zajednici, sačuvala se i ona o potrebi za knjigama na hrvatskom jeziku, poglavito onima za školarce. Stotinjak starih naslova još iz doba bivše države svakako nije bilo dovoljno za 400 djece, koliko ih pohađa dvije karaševske osnovne škole.

Kako sam nakon puta oko svijeta i izdavanja svoje Knjige ceste često "visio" u samoborskoj knjižnici, od voditeljice Mirjane Dimnjaković saznao sam da muku muče s viškom knjiga i manjkom prostora. Nije trebalo puno da akcija krene.

Kako je tekla akcija?

Iznad naših očekivanja. Na web portalu motoexpedition-croatia, koji prati moto putovanja, već nakon par dana u akciju su se uključili moji prijatelji motoristi iz Vinkovaca i Splita. Samo iz Vinkovaca stiglo je 1000 novih, uredno popisanih i zapakiranih knjiga. Njihova gradska knjižnica u ratu je izgorjela i novu su izgradili upravo zahvaljujući solidarnosti. Svoje knjige donosili su Samoborci, a Lions klub Samobor kupio je zadnja izdanja enciklopedija u vrijednosti 3.000 kuna. Malo-pomalo, brojka se popela na 4000 naslova.

Koji su bili najveći problemi?

Problema skoro da i nije bilo. Možda jedino oko papirologije, na što smo ovdje navikli. Nijedna od institucija zapravo nije mogla dati punu i točnu informaciju o tome kakvi su nam papiri potrebni za tu vrstu donacije. Tu su opet od velike pomoći bili samoborski Lionsi i gđa Serdar, koja je na sebe preuzela rješavanje špedicije. Na cijelu akciju utrošeno je malo više od 2.000 kuna, u čemu je sudjelovao i Grad Samobor.

Kako ste putovali do Rumunjske?

Putovali smo u dva navrata. Prvi puta smo krenuli motorima u Karaševo još krajem rujna prošle godine, kako bismo popularizirali akciju. Natovarili smo motore knjigama kao da su mazge, s nekih 400 naslova. Nas petorica Samoboraca i dva Splićana "prošvercali" smo ih do Karaševa.

Drugi puta išli smo kombijem koji nam je ustupio naš sugrađanin Davor Mogulić. Taman je bio pao snijeg, koji će nam stvarati probleme na cestama u Mađarskoj i Rumunjskoj. K tome, nismo bili potpuno sigurni u ispravnost dokumentacije, no 3000 odabranih knjiga ipak je utovareno, a Zdenko Golubić, Hrvoje Šicel i ja, krenuli smo na put. Putovali smo 14 sati, snalazili se na granicama i zapinjali u snijegu, ali smo uspjeli.

Kako ste tamo primljeni?

Možete zamisliti kako izgleda kada dođete u Rumunjsku, a tamo vas u jednom ruralnom kraju, koji podsjeća na naš Žumberak, čeka dobrodošlica ljudi koji u jedan glas pjevaju Samoborci piju vino z lonci. Mogao bih nabrojati dosta stvari koje karaševskim Hrvatima nedostaju, ali gostoprimstvo sigurno nije među njima.

Po čemu ćete posebno pamtiti susrete s Hrvatima u Rumunjskoj?

Po nevjerojatnoj ustrajnosti da očuvaju svoj identitet, po njihovom arhaičnom hrvatskom govoru, po ljepoti kraja u kojem žive, po njihovoj marljivosti i zajedništvu.

Imate li u planu još neku sličnu akciju?

Želja mi je približiti naša dva svijeta, karaševski i samoborski. Karaševo se nalazi u Nacionalnom parku Semenić koji podsjeća na mješavinu Žumberka i kanjona Paklenice. Kilometri planinarskih staza, priroda puna strogo zaštićenih područja, dostupnih samo istinskim zaljubljenicima u divljinu, skijaški centar – samo su neki od razloga za posjet ovome kraju. Osim toga, u mjestu gdje se govori hrvatski jezik i cijene su puno niže nego u zapadnim zemljama koje volimo pohoditi.

Naši sugrađani bi već ovoga ljeta mogli upoznati kulturu Karaševaca i čuti njihov govor, jer se upravo radi na tome da KUD Karaševska zora nastupi na Danima rudarske greblice. To bi bilo posebno interesantno i zbog toga što su i Karaševci svoj kruh zarađivali u obližnjim rudnicima, iz kojih je potekao čelik čak i za izradu Eiffelovog tornja.

U kontaktu sam i sa Slobodanom Gerom, zastupnikom za hrvatsku manjinu u rumunjskom parlamentu, koji nas je dočekao pri drugom dolasku. Kako imam puno prijatelja u hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, a Slobodan je zagrebački student kineziologije i zaljubljenik u planine, došli smo na ideju o zajedničkoj vježbi hrvatskih i rumunjskih spašavatelja, s bazom u Karaševu. Ako sve bude teklo barem upola onako glatko kao s knjigama, nema brige oko daljnjih akcija.

Ivica Horvat

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)