Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Za Božić ćemo malo zaboraviti na krutu svagdašnjicu

Ima nade za nas

U ljudskoj je naravi da planira i da se nada. Mislimo na budućnost i na osmišljenje života. Svatko želi živjeti bolje i sigurnije. Vjerujemo da je to moguće i zato se još uvijek trudimo, mučimo, borimo, gradimo. Iz dana u dan očekujemo bolja vremena. No, hoće li ona ikada doći?

Ovo vrijeme prije Božića zove se s pravom i vremenom nade. Svake nam se godine u tom vremenu nudi hrana za naše pouzdanje. Svake godine nas proživljavanje božićnih tajni upozorava da postoji nada, onakva nada koja ogoljelom stablu u jesen govori da će u proljeće zazelenjeti. Uvijek nam iznova dolazi poruka: Bog sam hita da nas spasi! To je nada kojom su se ljudi hranili stoljećima prije Krista, očekujući njezino ispunjenje. To je nada koju su proroci naviještali svojoj generaciji, puneći ljudska srca radošću: Bog nas nije zaboravio, doći će na neizreciv način.

Ono što je ohrabrujuće u tom starozavjetnom iščekivanju, to je uvjerenje da Bog nije nikada nikoga razočarao. Godine su prolazile, vremena su se mijenjala, ljudski životi se rađali i gasili, ali nada je ostajala. I oni koji su umirali nisu smatrali da su prevareni, jer nada kojom su proroci hranili narod bila je jača od pojedinačne privremene smrti. To bijaše i jest nada čovječanstva. Ona nosi čovjeka i iznad njegova umiranja i jača je od zagrljaja smrti.

Ima nade! Smijemo to tvrditi, i to ne samo u nekom hladnom realizmu ljudskog proračuna koji govori da nikad nije tako loše da ne bi moglo biti lošije, premda se tako može činiti i danas kod nas na društvenom, političkom i ekonomskom planu. Ne! Ima nade, jer se ona dade nazreti u tajni Božjeg zakoračaja na ovu zemlju. Ima nade, jer je ova zemlja oplemenjena Isusovim rođenjem. To je nada koja može nahraniti svako ljudsko srce koje vjeruje. Takva nada ostaje i u njoj nisu prevareni ni oni poginuli u Domovinskom ratu, ni oni koji su izgubili nekoga od svojih najbližih. Oni nisu ostali bez nade koja od Boga dolazi. U svjetlu božićne nade svaka ljudska žrtva ugrađena je u novi život, u puninu života koju nam Bog obećava i u Isusu daruje, takva je žrtva koja nam jamči da ni smrt neće oteti ono što je otkupljeno darom božićnog otajstva.

Ovo je vrijeme nade. I to ne samo zato što iščekujemo Božić kao blagdan kada ćemo malo zaboraviti na krutu svagdašnjicu, nego zato što je ovo vrijeme u kojem sve ono što nas pritišće možemo vidjeti u svjetlu otkupljenja. Svaka se muka može pretvoriti u žrtvu ljubavi i svako umiranje u nadu novoga života. A mi sami postajemo kao ono sjeme koje dopušta da u zemlji istrune i umre kako bi donijelo nove plodove života i nade.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)