Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Podjela svetog reda polaganjem ruku

Svećenik dovijeka

Po biskupijama diljem Hrvatske, ali i po svijetu, običaj je da se u vrijeme oko blagdana svetih apostola Petra i Pavla obave brojna svećenička ređenja. Kandidati za sveti red svećeništva pristupaju biskupu da na njih položi ruke i da im podijeli sveti red. Sveti se red dijeli tako da biskup nad kandidatima podignutih ruku moli posebnu posvetnu molitvu. To je tzv. sakramentalna molitva koja spada istinitosti i biti samog sakramenta reda. Potom na svakoga od njih polaže ruke i to je bitan znak svetoga reda. Znak polaganja ruku prisutan je u povijesti spasenja u vremenima kad su patrijarsi Izraelaca prenosili blagoslov prvorođenstva na svoje sinove i tako postavljali te sinove za nasljednike obiteljske baštine i Božjeg blagoslova. Kod Isusa će polaganje ruku biti povezano s brojnim izrazima ljubavi, brige, blagoslivljanja i dobrote što je iskazivao bolesnima, djeci i ljudima u potrebi. Prijenos ovlasti koje su povezane sa svećeničkim pozivom jednako se tako prenosi polaganjem ruku kako nam to govori praksa svetih apostola, osobito Petra i Pavla. Zato se svećeničko ređenje i zove rukopoloženje.

Potom se svakom ređeniku pomažu dlanovi obje ruke svetim uljem i tako on postaje pomazanikom Božjim. I pomazivanje uljem prisutno je u tradiciji Božjeg naroda kroz cijeli Stari zavjet. Time svećenik postaje pomazanik, od Boga određen da za Božji narod obavlja svetu službu kojom će tom narodu biti stanoviti pastir, zatim na osobit način učitelj i konačno onaj koji će ih posvećivati posebno po svetim sakramentima Crkve. Znakom pomazanja daje se do znanja svećeniku i vjernicima da nijedan svećenik ne postaje to zbog nekog svojeg afiniteta, zbog svoje volje ili želje, nego po Božjem određenju. Sigurno, svećenik to svojom slobodnom voljom prihvaća, ali nitko ne postaje svećenikom iz neke svoje privatne pobožnosti ili da na taj način poveća svoje osobno posvećenje. Zato iza svakog kandidata mora stajati neka zajednica, odnosno hijerarhijska vlast. Redovito kandidati pripadaju bilo biskupu, i rede se za njegovu biskupiju, ili nekoj redovničkoj zajednici i rede se na naslov te zajednice za svećeničku službu u područjima koje pripadaju toj zajednici. Odgovornost ovog poziva svakog kandidata obvezuje da iskreno teži k svetosti, kako bi mogao što bolje obavljati tu svetu službu.

Kandidati za svećenike se kroz dugi niz godina redovitim školovanjem i posebnim odgojem u svojim zajednicama pripravljaju za tu službu. Crkva je uvijek tu službu smatrala odgovornom i svetom i time ona kao Kristova zajednica nastavlja na vidljiv način ostvarivati spasiteljsku prisutnost Krista pastira, učitelja i svećenika kroz vrijeme do kraja svijeta. Zato će svećenici kod izvršavanja svoje službe uvijek biti na određen način vidljivi znakovi Krista svećenika, kralja i proroka.

Svećeničko se ređenje u redovitim okolnostima obavlja i vremenski negdje u blizini ili na sam blagdan svetih apostola Petra i Pavla, tj. oko 29. lipnja, kada slavimo taj blagdan u katoličkom kalendaru. Tako se nekako uobičajilo, makar to nije pravilo i često se posebno pojedinačna ređenja obavljaju i u svako drugo doba godine. A ovaj datum je prikladan i zato jer su ta dva apostola predstavnici prve apostolske zajednice, vodili su tu zajednicu, sveti Pavao je jedinstveni učitelj naroda, a sveti će Petar biti glavni nositelj svetog reda i po primatu što ga mi prepoznajemo u Isusovim riječima kojima je on odlikovao Petra u krugu dvanaestorice.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)