Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Prepoznajemo se u međusobnim odnosima

Sačuvati prijateljstvo

Tijekom našeg ljudskog vijeka prepoznajemo se u međusobnim odnosima s drugim ljudima oko sebe. To su najprije svi oni koji su nama darovani u neposrednoj životnoj povezanosti, jer smo od njih primili život, pa onda i oni koji s nama skupa pripadaju tom zajedništvu uže ili šire obitelji. S njima tvorimo naravnu zajednicu i uživamo blagodati obiteljskog života. Međutim, s daljnjim tijekom života uspoznajemo svijet oko sebe, a time i druge ljude. Stvaraju se nove veze, sklapaju prijateljstva.

Uvijek nam je dragocjen trenutak kada u nekoj osobi prepoznamo prijatelja. Osjećamo se pozvani na ljubav, na povjerenje. U tom času smatramo takav susret čistim darom i on obogaćuje naš život. Na sličan način i mi se možemo takvoj osobi otkriti kao blagoslov. Kada su takvi susreti povezani sa slobodom srdaca koja su otvorena zajedništvu braka, može takvo poznanstvo i prijateljstvo biti okrunjeno brakom. Međutim, naša iskustva su u tom pogledu ipak zamršena i nisu bez stanovitih razočaranja. Što bolje upoznajemo osobe koje na izvjestan način "pripitomimo", to otkrivamo sve više i njihove nedostatke. U prvim časovima oduševljenja sve nam izgleda lijepo i idealno. Kasnije se otkriju određene mane, slabosti koje nas smetaju. Dolazi u iskušenje naše prijateljstvo, pitamo se ima li još uvijek dovoljno temelja za darovanu ljubav. To je težak trenutak krize u našim međuljudskim odnosima.

Sigurno je potrebno računati s tom činjenicom da nema idealnog čovjeka. Isto tako je važno već unaprijed znati prihvatiti određenu osobu i uz cijenu njezine ograničenosti i njezinih slabosti. Važno je razlikovati ono što Bog jedini na najsavršeniji način čini: između osobe kao takve i njezinih pozitivnih i negativnih vlastitosti. Bog nas ljubi jednostavno zato što smo njegovi, što nas je posvojio i htio. On nas je dozvao u život i svoje nam ljubavi neće nikada uskratiti. Bog nas ne ljubi zato jer smo čisti, sveti i dobri, nego zato jer jesmo, jer postojimo po njegovoj ljubavi.

Hoćemo li se ikada približiti tom idealu Božje ljubavi? Odgajajmo se za hrabrost da svoje najbliže prihvaćamo sve zrelije i potpunije. To znači, znajmo sačuvati ljubav prema nekome i onda kada otkrijemo na njemu nešto što nam se ne sviđa, kada se pokaže nešto što nam direktno smeta. Znajmo i tada sačuvati u sebi jasnoću pogleda na cjelokupnu osobu koju smo smatrali dostojnom povjerenja i prijateljstva. Ne dopustimo da nam se suzi pogled samo na taj nedostatak, isključivo na tu manu. U tom slučaju sami sebe onemogućujemo za ljubav. Međutim, ako u nama ostane pogled otvoren za cjelokupnu osobu, na njezine vrline i zasluge, neće nam tada zasmetati otkriće neke mane da je ne ljubimo. Ljepota i snaga ljubavi na izuzetan se način razotkriva upravo onda kada smo sposobni nositi osobu koju smo zavoljeli i iznad svih negativnih iskustava i pored nekih slabih strana njezine naravi. Za svaku ljubav, osobito onu bračnu i potom prijateljsku važno je izdići se iznad pojedinosti i sačuvati ljubav za cjelovitu osobu kojoj smo jednom omogućili pristup u svoje srce.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)