Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Povodom Jubilarne godine vjere

Potpuni oprost

Prije tjedan dana svečano su vjernici katolici sa Svetim Ocem ušli u tzv. Jubilarnu godinu vjere. Papa je to želio na spomen 50. obljetnice kako je s radom započeo Drugi vatikanski koncil. Želi da to bude poticaj i prilika za produbljenje vjerskog osjećaja i sadržaja kod svih vjernika. Uz jubilarnu godinu je povezan i poseban duhovni dar što ga nazivamo potpunim oprostom. Mislimo pritom na oprost od zloće i grijeha, što ga samo Bog može adekvatno podijeliti čovjeku. U redovitim okolnostima čovjek osjeća potrebu za takvim oproštenjem. Kao vjernici to često i tražimo od Boga. Česte su naše molitve za Božjim smilovanjem i za njegovim milosrđem. Pred Bogom, koji je jedini svet, mi smo uvijek dužnici ljubavi, uvijek u stanovitoj krivnji, grijehu i slabosti. To je tajna našeg ljudskog bića. Svi se mi donekle trudimo oko dobrote, ali nam ne uspijeva uvijek.

U vjerničkom razmišljanju možemo o potpunom oprostu govoriti i na razini našeg doživljavanja vlastite slabosti i ograničenosti. Prate nas neke nesigurnosti. Kod vjernika koji se ispovijedaju postoji stanovita nesigurnost u odnosu na točnost i potpunost ispovijedi. Nikada nećemo sve izreći što smo krivo u životu načinili. To je gotovo nemoguće. Zbog toga nas često prati muka i nesigurnost u odnosu na oproštenje. Jednako tako osjećamo da često i u ispovijedi ne izreknemo neke naše situacije točno, već ih ublažujemo ili druge optužujemo. Najteža nesigurnost je i u tome da li se iskreno kajemo. Iz takvih razmišljanja nastaju muke u savjestima vjernika. Da li nam je Bog zaista oprostio i da li nam je sve oprostio? Velika bi olakšica bila kada bismo mogli biti u to potpuno uvjereni. A ipak nas često muče prošli grijesi, prijašnje gluposti koje smo možda u životu učinili, a radi njih još i danas trpimo neke posljedice. Da nam je današnja pamet, sigurno mnogo toga ne bismo bili učinili. Međutim, to se dogodilo. I mi si prigovaramo, makar smo to ispovijedili. U nama nema osjećaja potpunog oproštenja.

Vjerujem da su neki sveci i mistici upravo tako doživljavali ono što mi danas nazivamo potpunim oprostom. To je ta unutarnja sigurnost reda i mira između Boga i čovjeka. To je osjećaj pomirenja i radosti. To je blaženi osjećaj da je sada sve dobro. To je sigurnost izgubljenog sina u zagrljaju Oca, pa makar nije uspio izgovoriti cijelu svoju smišljenu ispovijed. To je gozba ljubavi i radosti koju samo Bog priređuje na svoj božanski način. To je za mene jubilarni oprost. Tada je to neizreciv dar koji ispunja radošću. Tu radost i taj mir priželjkujem svim ljudima dobre volje tijekom cijele liturgijske godine, a posebno u danima prije blagdana, kada se vjernici i inače ispovijedaju kako bi bili dionici ne samo brzopletog nabrajanja grijeha i primanja odrješenja, nego i divnog osjećaja iskrenog kajanja i potpunog oproštenja koje nam daje snagu da započnemo novi život bez mučnih tereta prošlosti. A vjerujem da će nam pastiri Crkve dati do znanja i kada i kako ćemo tijekom ove jubilarne godine vjere moći doseći i tu milost potpunog oprosta.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)