Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Nakon minulih Svih svetih i Dušnoga dana

Svijeća za sjećanje

Lijepo je bilo uz blagdane Svih svetih i Dušnoga dana šetati našim grobljima. Grobovi su okićeni, oprani, dotjerani. Ljudi se sjećaju svojih pokojnika. Među njima ima onih koji su nam bili jako dragi i ostavili su duboku prazninu u nama svojim prijelazom u vječnost. Oni u nama izazivaju bolne uspomene, tim bolnije ako je njihov prijelaz bio nedavno. Ima među pokojnicima osoba i imena koje su davno umrle pa su i sjećanja pomalo izblijedila i ne izazivaju više neke bolne osjećaje. Ipak ih se sjetimo s izvjesnom zahvalnošću i pijetetom. Vjernici će posebno ovih dana izmoliti za njih koji Očenaš i poželjeti im pokoj vječni.

Nije više tako živo na groblju kao prvih dana ovog mjeseca. Ipak još je uvijek lijepo šetati grobljima u predvečerje, kad padne mrak i kad je groblje osvijetljeno brojnim svijećama i lampašima. Svijeća je nositeljica svjetla. Ona na grobljima nije tek neki ukras koji spada u ove dane. Svijeća je znak onog pravog, vječnog svjetla kome se svi nadamo. To je svjetlo neba, Božjeg lica, vječnosti kamo su se naši pokojnici preselili. Svijeća na grobu je znak upravo tog svjetla. I u molitvi za pokojne molimo i za svjetlost vječnu onima koji su nam dragi i koji su otišli s ovoga svijeta. Prema tome, svijeća govori o vjeri u prekogrobni život, a kada to vjernički zapalimo na grobu dragih osoba, onda je to i molitva da im Gospodar života, Krist uskrsnuli daruje taj vječni život, ali u svjetlu svoga uskrsnuća. Mnoštvo takvih svijeća na našim grobljima govori o ljudskoj i vjerničkoj želji da se barem ovih dana nadoknadi ono što smo možda propustili u ljubavi u odnosu na naše pokojnike tijekom godine dana.

Međutim, i u našim svetištima na određenim mjestima postoji mogućnost paljenja svijeća, što ih hodočasnici obilno koriste. Zagrepčani rado prolaze tzv. Kamenitim vratima, gdje je sveto mjesto Gospe od Kamenitih vrata, zaštitnice Grada Zagreba. Tijekom cijele godine može se tamo zateći vjernike kako mole, a na određenom mjestu pred likom Majke Božje neprestano gore svijeće pohoditelja i prolaznika. One gore i dalje, dok prolaznici odu za svojim poslom. Njihova svijeća gori pred likom Majke Božje. Najčešće su te svijeće sada spomen na žive osobe koje su nama drage i za koje želimo upraviti Bogu svoje želje. I dok ljudi odu za svojim poslom, kao da zapaljena svijeća i dalje predstavlja vapaj nebu po zagovoru Majke Božje za određenu nakanu i potrebu. I te svijeće rado pogledam i rado se zadržim na takvim mjestima. Pomolim se tada za sve one koji su ostavili da njihova svijeća gori na takvom svetom mjestu. Dok mi svijeće na grobljima govore o pijetetu, vjeri, ljubavi i zahvalnosti, o spomenu na naše pokojnike, dotle mi svijeće na ovakvim mjestima govore o potrebi da se češće u svome životu trebamo sjetiti i svojih bližnjih koji žive pored nas i gdje postoji opasnost da ih zaboravimo. Mnogi naši prijatelji, mnogi ljudi koji žive oko nas možda su već zaboravljeni, možda više ne vodimo računa o njima. A ipak, oni su živi i na neke ne bismo smjeli zaboraviti. Bilo bi dobro povremeno i u našim stanovima zapaliti svijeću, ne samo na spomen naših pokojnika, nego i na upozorenje da ne zaboravimo i sve one osobe za koje smo odgovorni. Takav spomen obvezuje i potiče. Vjerujem da bi na taj način bilo manje ranjenih i razočaranih duša koje se osjećaju prilično napuštene i osamljene. Zapali svijeću i za svoje žive.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)