Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Slavimo svetog Franju kao jedinstvenog čovjeka i sveca

Franjo – pjesnik svih stvorenja

Slavimo, ne samo sa samoborskim franjevcima, nego i sa svim ljudima dobre volje svetog Franju kao jedinstvenog čovjeka i sveca. Franjo je volio sva stvorenja. Gotovo im se pokoravao i u njima je prepoznavao svoju braću i sestre. Nije to bilo samo u odnosu na živa bića životinjskog carstva, nego i biljnoga svijeta, pa čak i anorganske tvari. Sve su to bila braća i sestre i želio se svima pokoravati. Najviše ga je oduševljavala činjenica da su sva stvorenja od Boga, da je u svemu urezana ljubav Božja, da sva stvorenja nose na sebi pečat dobroga Oca. Sva stvorenja su pozvana da slave Boga svojim postojanjem. Doduše, činjenica je da jedino čovjek može svjesno i u punoj slobodi dati Bogu svu slavu i čast. Međutim, u tome i jest duboka povezanost čovjeka i prirode oko njega. Samo čovjek može sabrati cjelokupnu zahvalnost svih stvorova i pretvoriti ih u himnu ljubavi i zahvalnosti. Zato je nerijetko sveti Franjo pozivao sva stvorenja da se uključe u njegovu pjesmu i molitvu: "O koliko je puta, dok je sjedio kod stola za vrijeme blagovanja, Isusa slušao, spominjao ili o njemu razmišljao; gdjekada bi zaboravio na tjelesnu hranu, kao što se čita o svetom Bernardu: 'Gledajući nije vidio, slušajući nije čuo!' Štoviše, mnogo puta se dogodilo da je, idući putem, razmatrao i pjevao o Isusu te bi zaboravio na smjer puta i sva je počela pozivao da s njim hvale Isusa." (1 Cel 115).

Sva je počela pozivao da hvale Isusa. Sjetimo se i Isusove osjetljivosti za sva počela, za ptice i sjemenje, za kamen i pijesak, za sunce i kišu, za smokvu i vinograd. Uključimo se u pjesmu i molitvu Franje, u pjesmu i molitvu Isusova srca i pokušajmo osluškivati ono što nam Isus poručuje.

Potrebno bi bilo malo otvorenije gledati oko sebe. Gledati ptice u zraku. Pratiti njihov let, njihovu sposobnost da se uzdignu visoko prema nebu gdje prebiva nebeski Otac. Valja gledati njihovu slobodu u letu i pjesmi. Nije li to pjesma Stvoritelju? Nisu zarobljene brigom za ono što će jesti, nego otkrivaju iz dana u dan ljubav nebeskog Oca koji im daje sve što je potrebno. Jednako Isus poziva da gledamo cvijeće po livadama. Čovjek je pozvan da prepozna govor cvijeća, da vidi ljepotu njihova izgleda. A to je sve u bioškom redu trave koja danas jest, a sutra se možda baca u peć. A ipak, ona nam je draga. Ljudi se rado služe cvijećem da iskažu poštovanje i ljubav prema nekoj osobi. Pred Isusa su ljudi i djeca bacali na ulasku u Jeruzalem cvijeće i maslinove te palmine grančice. Htjeli su da im u njihovoj pohvali pomognu pjevati i klicati biljke i sve što im se našlo pod rukom. Prostirali su mu tepihe satkane od biljnih tvari kako bih koračao po njima. I sve se pretvorilo u radosnu pjesmu zahvalnosti i ljubavi.

I Franjo, pjesnik i tvorac Pjesme stvorova poručuje: "Ne kočite pjesmu stvorova svojom zabrinutošću. Ne prekidajte harmoniju svijeta svojim brigama i nevjerom. Naprotiv, povežite sve oko sebe u skladnu pjesmu i molitvu. Samo vi možete učiniti da se pred Bogom prigne svako koljeno. Samo vi možete osmisliti pohvalu što je izražavaju na svoj način samim postojanjem sve stvari oko vas. Samo vi možete od cvijeća na livadi učiniti buket koji će ukrašavati oltar svete žrtve. Samo vi možete od maslinovog drveta sazdati ulje kojim ćete se pomazati za milosni život. Samo čovjek može otkriti u vodi djelovanje Duha Svetoga. Samo čovjek može od sjemena pšenice zamijesiti kruh što će ga prinijeti na oltar da postane presveto Tijelo Isusovo. Samo čovjek može napuniti čašu vinom koje će onda postati piće ljubavi i života, dar Isusove prolivene krvi."

Samo čovjek može uključiti sva stvorenja u pjesmu hvale. Franjo je to neprestano činio. Gledao je ispravno oko sebe i slavio Boga na svakom koraku. U svemu je čuo šaputanje ili velebnu pjesmu o ljubavi Božjoj. Franjo je gledao i Franjo je vidio ptice i ribe, more i Jordan, sjeme i smokvu, kamenje i plodnu maslinu, bogati vinograd i sunce što sjaji dobrima i zlima, kišu što pada pravednima i nepravednima, ljiljane i palme i sva druga stvorenja. U svetom se Franji doista pred Bogom prignulo svako koljeno, jer je u dubinama svoga bića udružio čitav svijet i sva stvorenja.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)