Pet godina rada Hrvatsko-švedskog društva
Dašak sjevera u Samoboru
Švedska je četvrta zemlja po veličini u Evropi sa dvostruko više stanovnika od Hrvatske. Po sređenosti, standardu i stupnju socijalnih prava možda su i najbolja kombinacija koja se danas na Zemlji nudi. Jedno su od rijetkih još donekle sigurnih destinacija na ovoj našoj krvavoj, zastrašenoj lopti. Imati prijateljske veze s takvom zemljom, takvim društvom od koga se može mnogo toga naučiti, zalog je za budućnost.
Prije pet godina, 23. veljače 2000. u Samoboru je održana Osnivačka skupština Hrvatsko-švedskog društva. Društvo, sa sjedištem u Zagrebu i tajništvom u Samoboru slavi svoj mali jubilej, pet godina uspješnog rada, pa smo o radu društva i njegovim planovima porazgovarali sa Samoborkom Marijom Hrvoj, tajnicom i jednom od osnivačica društva.
Recite nam nešto ukratko o sebi.
- U mirovini sam, ekonomistica, inženjer organizacije rada. Rođena sam u Splitu, živjela u Osijeku i Zagrebu. Šezdesetih godina doselili smo na Stražnik kao vikendaši, a od osamdesetih živimo stalno u Samoboru.
- Čime se bavite, sada, kada ste u mirovini?
- Počela sam istraživati Samoborsku povijest jer želim znati sve o gradu u kojem živim. Nekoliko godina sam radila za novine i istraživala samoborske obrte, radim na osnivanju Hrvatskog rodoslovnog društva, ali otkada smo osnovali Hrvatsko-švedsko društvo, najveći dio vremena posvećujem radu na njegovom promicanju.
- Kako je došlo do ideje o osnivanju Društva?
- Ključna je bila 1998. godina. Tada sam bila sa samoborskom slikaricom Vjerom Reiser u Stockholmu, na njenoj izložbi slika. Odmah nakon povratka iz Švedske posjetio nas je, ovdje u Samoboru, naš veleposlanik u Švedskoj, dr. Mladen Ibler, i tu se već počela rađati ideja da osnujemo Hrvatsko-švedsko društvo. Sama zamisao o osnivanju Hrvatsko-švedskog društva rodila se jednog dana u mjesecu lipnju 1998. godine pri našem prvom susretu s, nažalost, već pokojnim Vladimirom Lesjakom. On je još kao student bio član Švedsko – jugoslavenskog društva osnovanog 1927. godine u Zagrebu, posebnim zalaganjem Franje Bučara, povjesničara i sportskog radnika. Bučar je pohađao jednogodišnji studij gimnastike na Kraljevskom centralnom gimnastičkom institutu u Stockholmu. Nakon toga mnoge je svoje švedske prijatelje dovodio u Samobor, naročito književnika Alfreda Jensena, prevodioca slavenskih pisaca i autora monografije o Ivanu Gunduliću. Svi ti posjeti Šveđana Samoboru zabilježeni su u samoborskim novinama. Tako je zabilježeno da je dr. Franjo Bučar držao u Samoboru predavanje o Švedskoj za odrasle i školsku mladež, a prikazivan je i film o krasotama Švedske i njenoj kulturi, o švedskim brdima i rijekama, o gimnastici itd.
- Koji je osnovni cilj Društva?
- Cilj rada Hrvatsko-švedskog društva je promicanje dobrih odnosa i razumijevanja ljudi iz Švedske i Hrvatske i to razmjenom iskustava i širenjem informacija o društvenim, gospodarskim, socijalnim, kulturnim, ekološkim i sportskim prilikama u obje zemlje. Težnja je da i mi dostignemo standard kakav oni imaju, ali i da prenesemo dašak svoje duše u njihove fjordove. Pokušat ćemo da paralelno obrađujemo obje kulture, da prenesemo malo sjevera ovamo i obrnuto.
- Kako ste to činili proteklih pet godina?
- U ovih pet godina imali smo veliki niz predavanja, uglavnom u Zagrebu, nešto i u Samoboru. Stvoren je temelj društva. Tiskan je švedsko-hrvatski rječnik, profesora Mirka Hrupelja, današnjeg predsjednika Društva, a u pripremi je i hrvatsko-švedski. Svake godine organiziramo jedan izlet radi druženja članova, što je i švedski običaj da u proljeće izlaze u prirodu. Ove godine bili smo u Botaničkom vrtu ljekovitog bilja Suban.
- S koliko ste članova počeli, a koliko ih je danas?
- U grupi ljudi koji su sve započeli bili su Vladimir Lesjak, Mirko Hrupelj, Vjera Reiser i ja, a poslije se radu priključilo još sedam članova: Mirko Rumac, Branko Salaj, Dora Maček, Viktor Knivald, Dragutin Horkić, Krsto Berić i Vladimir Ivanišević. Danas imamo oko 250 članova i interes je sve veći.
- Kako se može postati članom i mora li se poznavati švedski jezik?
- Svatko može postati našim članom i bez poznavanja jezika. Članovi društva su uglavnom naši građani koji imaju neku rodbinu u Švedskoj, pa preko društva žele ostati u vezi ili su to Šveđani koji su sada već u mirovini pa se vraćaju natrag u Hrvatsku i žive sad tu, pa ne žele izgubiti vezu sa Švedskom. Ali, članovi mogu biti svi ljudi dobre volje.
- Ima li samoboraca?
- Imamo i desetak samoboraca. Imamo jednu članicu u likovnoj grupi koja izlaže stalno s nama i na svojim slikama prikazuje Samobor. Još nismo sa svom našom kulturnom ponudom išli u Švedsku, ali radimo i na tome.
- Dakle, planova za daljnji rad ne nedostaje?
- Da, u pravu ste, pripremamo mnoga predavanja, prenosimo švedske običaje, upravo smo počeli sa izdavanjem glasila putem kojega komuniciramo s našim članovima i prenosimo vijesti ili iskustva iz Švedske u Hrvatsku. Naravno da ćemo pokušati ubuduće i obratno. Već se povezujemo s našim društvima u Švedskoj, tako da ćemo i mi moći biti neka informacija njima.
Tako u Lundu djeluje jedno društvo koje je bilo jako marljivo. Obišli su cijelu Hrvatsku i izdali turistički vodič kroz Hrvatsku, na švedskom jeziku, da promoviraju Hrvatsku. Kavana Livadić i samoborske kremnšnite ušle u u taj vodič nazvan Hrvatska – fantazije i činjenice, a njegovo predstavljanje organizirali smo u Zagrebu ove godine.
Mi ovdje sa Samoborskim muzejem pripremamo radionicu gdje bi naši članovi učili izradu samoborskih kraluša. Pokušat ćemo tu radionicu prenijeti u Švedsku putem Hrvatskog društva u Lundu.
- Sretno, i puno uspjeha u radu.
I za kraj. Ako ste gledali filmove Ingmara Bergmana, ideje o prijateljstvu, bratstvu i jednakosti neće vam biti strane. Taj je Šveđanin, na svoj, filmski način, znao probuditi u ljudima onu uspavanu univerzalnu iskru koja je preduvjet za svako istinsko prijateljstvo i ljubav. I zato, volite sve, budite prijatelj svima, a ako želite posebno količinu ljubavi usmjeriti prema hladnom sjeveru, učlanite se u Hrvatsko-švedsko društvo.
Nenad Kobasić
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (1)