12.08.2005.

Uspješni afrički poduzetnik sprema se na povratak u Samobor

Vruće ulice Johannesburga

Uspješni afrički poduzetnik sprema se na povratak u Samobor

Antun Šlatka rođen je 1954. u Zagrebu, a 1985. s obitelji seli u Samobor. Samoborci koji su tada odlazili na nogometne utakmice pamte ga kao nogometnog suca. Antun je postao regionalnim sucem još 1978. godine, zatim sudi republička natjecanja, da bi 1988., umjesto u prvu ligu – otišao u Afriku.

Danas u Johannesburgu posjeduje uspješnu tvrtku TCA koja se bavi ugradnjom i servisom higijenske opreme, a politički volontira kao predsjednik koordinacije HDZ-a za Južnoafričku republiku. U Hrvatsku dolazi nekoliko puta godišnje, a mi smo iskoristili ovaj njegov ljetni boravak u Samoboru za kratki samoborsko-afrički razgovor.

- Zašto ste otišli u Afriku?

- Otišao sam iz čiste znatiželje. Govorilo se tada da bijeli ništa ne rade, već da samo crni rade. Ja ću vam reći iskreno, nitko nije volio previše raditi pa nisam ni ja, iako sam imao dobar posao u Končaru. Ali kad sam stigao u Južnoafričku republiku razočarao sam se, uvidio sam da bijelac mora i te kako raditi da bi se dokazao.

- Kada ste otišli i kako ste se snašli u novoj okolini?

- Otišao sam 1988. prvi put, a 1989. sam otišao za stalno. Počeo sam od nule, došao sam s pinklecom i, radi sramote, da se i ne vratim sa pinklecom, ušao sam u biznis. Danas, mislim da sam jedan od uspješnijih poduzetnika. Radim za veliku firmu Stainahygiene montažu i servis njihove kompletne higijenske opreme za cijelu Južnoafričku republiku. Ja sam jedini njihov oficijelni montažer i serviser, a to je tržište od 65 milijuna ljudi. Da me netko spusti i na Mjesec i na Mars mislim da bih se snašao. Sebe vidim kao čovjeka spuštenog u pustinju i onda odjednom oko njega počinje sve rasti u obilju. Tako sam i došao u Afriku, nisam znao apsolutno nikoga.

- Da li ste kao stranac lako dobili kredite?

- Ja na početku i nisam želio nikakav kredit, imao sam malo krivu viziju oko toga. Prvo sam bježao od kredita, a onda sam shvatio da te bez kredita ne cijene. Ako nemaš kredita, ne možeš ništa. Ako ti imaš kredit, i uredno ga otplaćuješ, cijene te i onda su ti sva financijska vrata otvorena.

- Kako je Vaša obitelj sve prihvatila?

- Supruga mi je partner i u poslu, a sin se je vratio za stalno u Samobor i tu se oženio. Nije mu se dopao dosta veliki kriminal koji je dolje.

-Svi govore o tom velikom kriminalu u JAR-u, kako to izgleda kad se tamo živi?

- Više nema bijelih i crnih dijelova grada. Već se to polako miješa. Ali isto tako zna se po standardu tko kuda pripada. Neki crnac koji ima svoj biznis doći će u bolji dio grada. Najveći problem je crnaca koji su došli iz okolnih zemalja. Oni su iz Zambije, Zimbabvea i Mozambika došli u JAR raditi ilegalno. Posao naravno, ne mogu naći i onda posežu za kriminalom. Nigerijanci su, pak, glavni dileri drogom i drže prostituciju. Ne možete dolje proći 500 metara, a da vas netko ne napadne ili pokuša opljačkati. Neki dan sam sa suprugom propješačio Zagreb od Borongaja do Črnomerca. To je dolje nezamislivo. Svi kafići su im zatvoreni, nema nijedne ograde niže od 220 cm, opremljene šiljcima i visokim naponom…

No, moram vam priznati da su vrlo uspješno počeli rješavati problem kriminala. To je i zbog nadolazećeg Svjetskog prvenstva u nogometu 2010. Jedini uvjet koji je njima dan je smanjenje kriminala. Otkad je puno crnaca u policiji, oni kad ulove nekoga, nemaju milosti. Prije su zatvarali, pa su kažnjavali, a sad tuku, da ne kažem i ubijaju. I siguran sam da će uspjeti smanjiti kriminal do 2010.

- Koliko dugo se bavite politikom?

- Od 1992., kada sam radio u kulturnom centru, potom sam postao tajnik, pa predsjednik koordinacije HDZ-a za Južnoafričku republiku. U Samoboru, osobno poznajem Tomislava Mastena. Kad se vratim nazad, a planiram to za pet godina, mislim se uključiti u politiku kao volonter.

- Čime se planirate baviti kada se vratite?

- Možda bih nastavio isti ovaj posao, ali imam i drugih dobrih ideja.

- Znači ipak je ovdje bolje?

- Nisam za to da ljudi napuštaju dom. Priča se da se isplati otići van, da je vani bolje. Ja tvrdim da nije. Pogotovo u sadašnje vrijeme što se tiče Hrvatske. Ona je u nekakvom tranzitu, putu u demokraciju, slobodno tržište. Normalno je da ima nekih nepravilnosti. Ali i vani postoje nepravilnosti. Govorim o korupciji, a korupcije ima ama baš svagdje. Bio sam u Egiptu, Kubi, Iraku, Italiji, Austriji i ne može me nitko uvjeriti da korupcija ne postoji. Tako je i u JAR-u. Mi smo njima, što se korupcije tiče, do gležnja. Ali, u redu, to rezultira posao, to je garancija da ćeš dobiti posao. Za mene je to već postalo normalno.

- Znači mora se nekome nešto platiti da bi se došlo do posla?

- Mora. Da li je to provizija ili neki drugi način, svejedno.

- Dolje više niste aktivni u sportu?

- Ne, imao sam na početku svoju agenciju, ali sam sve prodao, jer je korupcija prejaka i teško se probiti.

- Što ste naučili živeći i radeći u Africi?

- Dvije sam stvari dobro naučio. Ne može se obogatiti preko noći i treba biti uporan. Ako i ne uspiješ odmah, trebaš nastaviti.

- Što volite, a što ne volite u Samoboru?

- Kad se vratim, a to je dva-tri puta godišnje, prezadovoljan sam sa svim što vidim. Jedino bismo trebali učiti ljubaznost pri službenim kontaktima. Ljudi su previše nervozni. Mislim da će ova vlast puno učiniti. Volim u Samoboru sjesti na Trgu i popiti kavicu vani, što je nepojmljivo dolje. Svi kafići su u shoping-centrima.

I moram priznati jednu stvar. Oduševilo me kad sam vidio da Glasnik Samobora i Svete Nedelje ima svoju web stranicu. To je odlično. Prva stvar koju ja napravim kad u pola osam dođem na posao je da otvorim stranicu Glasnika, prije nego Večernji list. Pogledam kakvih ima novosti u Samoboru, a naročito detaljno pregledam sportsku stranicu. Pratim svoje kolege suce, neki su postali predsjednici klubova, nečiji sinovi sada već sude…

Ja stvarno odajem priznanje, to nije podilaženje, nego istina, svima koji su ovo napravili. Dvanaest tisuća kilometara odavde lijepo je čitati Glasnik. Tako sam ja u JAR-u prije saznao da se otvorio jedan restoran u Samoboru, nego što je to otkrio moj sin ovdje.

Nenad Kobasić

 

Plavi češeri, crna trava i drvo s kandžama

Ljude treba prihvaćati, bez obzira tko je kakav.

Pet godina rada Hrvatsko-švedskog društva

Uspješni afrički poduzetnik sprema se na povratak u Samobor

Arhiva 2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002