Krunoslav Vrbančić, dugogodišnji je sportski djelatnik i aktualni predsjednik HNK Kobre Samobor
Inkeru ne možemo parirati, no u dogledno ćemo vrijeme malo "stisnuti gas"
Krunoslav Vrbančić dugogodišnji je sportski djelatnik i aktualni predsjednik HNK Kobre Samobor. Ima 47 godina i, kako kaže, "s ne baš impresivnom nogometnom karijerom", budući jer su ga u aktivnom igranju nogometa onemogućavali zdravstveni problemi. No, ljubav prema nogometu u njemu je živjela oduvijek, a nije naodmet ni činjenica da je rođen u neposrednoj blizini igrališta u Klokočevcu. U kući u kojoj je cjeli život, danas vodi i uspješnu autoelektričarsku radionicu.
Vaše su veze s Klokočevcem, očigledno, neraskidive...
Tu sam rođen. Otac je tu kupio zemljište i sagradio kuću dok je radio u Remontnom zavodu kao poslovođa u tenkovskom odjelu. Sličan je bio i moj put – išao sam na elektriku, kasnije na elektrotehniku, a onda specijalizirao autoelektriku.
I obližnje nogometno igralište važan je dio Vašeg života...
Cijeli život gledam to igralište i puno mi znači.
Kada ste se aktivnije počeli baviti radom u lokalnom klubu?
Od 2015. godine, kada su me par mjeseci nagovarali da se priključim jer je klub bio u velikim problemima. Igrači su odlazili, klub je loše stajao... U kolovozu te godine bila je skupština kluba i, uz puno nagovaranja, popustio sam i pristao.
Od tada klub ima uzlaznu putanju.
Možemo tako reći jer smo tada krenuli gotovo od nule. Djece je bilo malo. Naslijedili smo 8 seniora i ekipu veterana, znači bilo je sveukupno četrdesetak igrača.
Usporedite to sa sadašnjim stanjem u klubu.
Sada, s ovom novom pričom i udruživanjem s Breganom, za koju vjerujem da je podloga za konkretniji napredak kluba i nastavak tradicije, sve ide nabolje. Neki klubovi su se ugasili ili su morali pronaći slično rješenje kako bi opstali.
Sadašnji klub Kobre Samobor danas ima više od 300 natjecatelja u različitim kategorijama.
Jako ste se vezali uz klub i puno radite. Imate li vremena za obitelj, privatni život i neko svoje slobodno vrijeme?
S posla često samo nastavljam rad u kubu. U početku je bilo nešto laganije jer je bio i manji opseg posla, a sada je to velik pogon, velik projekt... Trebalo je kvalitetno ustrojiti klub, okupiti kvalitetne ljude u odborima i organizaciji, a uvijek se nađe i nešto dodatno za napraviti. Da bi to sve funkcioniralo, naprosto morate biti stalno uključeni.
Što kaže obitelj?
Moja supruga i dva sina navikli su da me često nema. Ona k tome radi u školi kao profesorica pa je to stalna borba s vremenom. No, nama je to normalno, a velika sreća je što moja majka živi s nama jer je ona stalno prisutna i uskače kada i gdje god treba.
Kakvo je stanje u poslu, autoelektrici?
Posla ima dovoljno, pa i previše. Trebalo bi nas još u radionici, ali teško je naći pravog radnika za ovu struku, koja iziskuje i stalno učenje i usavršavanje.
A kako je sada u Samoborskom športskom savezu nakon nedavnih promjena i dolaska nove tajnice?
Nova tajnica nedavno je počela i nadam se da će nastaviti taj administrativni posao obavljati jednako kvalitetno kao što je to radila Nika Fleiss. Vjerujem da ćemo imati dobru suradnju.
Kakva je suradnja s predsjednikom Gaćom?
Predsjednik ima velik problem jer ima puno klubova koji bi sada, sukladno novim kriterijima trebali dobiti i više novca. Prije donošenja novih kriterija ti klubovi nisu bili dobro kategorizirani i sada treba izbalansirati financijska sredstva tako da dobiju što im pripada, a to nije lako i još će potrajati neko vrijeme dok se to ostvari. Nogomet mu je napravio i veliku uslugu jer smo sjeli i dogovorili se da ćemo napraviti svoje kriterije i mi smo se unutar klubova dogovorili. Sada samo treba te kriterije i primijeniti.
Priča se o novoj strategiji razvoja sporta u Samoboru, po uzoru na Svetu Nedelju, s jasnim ciljevima i željenim dosezima sporta za Grad. Što se radi po tom pitanju?
Sportskih klubova u Samoboru ima puno. Za kvalitetnije i jače financiranje svih grana sportova i rad klubova sve treba dobro posložiti. Imamo zaista kvalitetnih klubova – Rudar je visoko, košarka je dobra, nogomet se trudi... Nogomet je specifičan i ne možemo ga promatrati samo kroz piramidu liga u kojoj pojedini klub igra. Srž problema je da ne možemo kategorizirati sve kroz prvu ligu, jer u nekim sportovima ih je manje, a u nogometu ima puno više razina.
Vaš klub sada, u raznim kategorijama, ima više aktivnih igrača nego svi rukometaši zajedno.
To su činjenice. Na nogomet otpada polovica igrača, uključujući i sve djelatnike, suce i delegate koji se bave tim sportom. Ogroman je to pogon i sve prolazi kroz nogometni savez, a tu je i skupo održavanje vanjskih terena. Nogometaši ne dolaze igrati u grijane i osvijetljene dvorane. Prošle godine puno se uložilo u dvorane i riješeno je dosta stvari, dok mi u nogometu za svaku utakmicu moramo svaki put iznova pripremiti teren - valjati, bojati linije...
Nogomet se razlikuje i od ostalih momčadskih sportova, a o pojedinačnima da i ne govorimo.
Ako želimo kvalitetnu strategiju, sportove treba staviti u grane. Nogomet je specifičan i trebao bi biti grana za sebe. Kako sam rekao, mi smo donijeli svoje kriterije i time puno toga riješili. Unutar samih grana, na primjer u grani loptačkih sportova, borilačkih sportova i ostalih, treba donijeti jasne kriterije da se zna tko kamo pripada pa bi bilo sve jasnije i lakše što se tiče financiranja i vrednovanja rezultata. Netko to treba napraviti.
Biste li još nešto istaknuli?
Zahvalio bih Nogometnom središtu Samobor koje nam je dodijelilo nagradu za 60 godina postojanja. Naime, pripajanjem Bregane, koja je i stariji klub, imamo čak i dulju tradiciju.
Što do kraja sezone očekujete od Kobri? Hoće li biti u gornjem dijelu tablice?
Imamo mladu, dobru momčad i vjerujem da ćemo ostati u gornjem dijelu tablice. Za sada ne možemo parirati Inkeru niti nam to ove godine može biti cilj. No, u dogledno vrijeme trebali bismo još malo "stisnuti gas" i probati se dignuti u ligi.
Ima li naznaka i za pojačanje kadra?
Uvijek je moguće da nam se netko priključi. Prije je bio problem manjka igrača, a sada je taj dio, s obzirom na brojnost, puno kvalitetniji. Imamo nešto juniora koji se mogu aktivirati, ima dječaka koji se javljaju i žele biti u toj cijeloj priči pa je samim time to već sretnija okolnost za buduće zajedništvo.
Bitno je da postoji uzlazna putanja kluba.
U sportu se uvijek teži višem, boljem i jačem. Tako i mi želimo napredak u svim kategorijama, i s mladeži i seniorima. Imperativ nam je sada vratiti se u lige središta što se tiče škole nogometa, jer su nam kadeti i juniori, nažalost, ispali iz te lige. Mlađi i stariji pioniri su nam solidni u „svojem” trećem rangu hrvatskog nogometa, a želimo da cijeli klub u budućnosti ravnomjerno napreduje.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)