Prof. Darko Štuka, ravnatelj Centra za odgoj i obrazovanje u Lugu
Policija je znala!
Prošlih smo dana svjedoci otkrića još jednog slučaja pedofilije u Hrvatskoj. Na žalost, glavni protagonisti vezani su za Centar za odgoj i obrazovanje u Lugu. Obzirom da se prvih dana u raznim dnevnim novinama moglo svašta pročitati i da je u nekim trenucima ta ustanova prikazana ne u najboljem svijetlu, odlučili smo istinu potražiti od ravnatelja Centra Lug, prof. Darka Štuke.
Možete li nam objasniti kako uopće funkcionira jedna ustanova u kojoj osim odraslih osoba s mentalnom retardacijom i mladeži s posebnim potrebama na skrbi imate još i maloljetne delikvente koji su kod vas upućeni odlukom suda?
Slažem se da to sve zajedno ne bi trebalo egzistirati u jednoj ustanovi. Međutim, posljednjih 40 godina to je tako. Svi mi ovdje radimo uz velike napore, posebice s korisnicima koji su stigli odlukama suda. Istovremeno moram napomenuti, jer to je važno, to se unutar naše ustanove, bez obzira koliko teško bilo, ne odražava na druge korisnike. Gledajući sad ovaj slučaj za koji postoje sumnje da se dogodio ili, točnije, da je dio naših korisnika bio zlostavljan, ne mogu ništa konačno tvrditi. Kao prvo, nemam materijalnih dokaza, a kao drugo ne želim se uopće petljati u istragu neke druge institucije. Mi smo, kako je već i objavljeno u medijima, iz razgovora štićenik – odgajatelj, razvili sumnje u neka događanja. Odmah smo obavijestili nadležne institucije, jer ništa više od toga i nije u našoj ingerenciji. Postoje dokazi da smo u ožujku sve predali policiji, koja je, složit ćete se, jedina mjerodavna. Naravno da su o svemu, odmah čim smo primijetili da se nešto događa, obaviješteni i centri za socijalni rad.
Zašto se na samom početku afere kroz medije, na neki način, prešućivalo da ste pravodobno reagirali?
Ne mogu reći da se prešućivalo ili nije. Ne želim se miješati u rad policije ili odvjetništva, uopće ne želim zadirati u istražiteljske procese. Ono što kao laik mogu pogledati u filmovima ili pročitati u novinama, nedovoljno je da bih vam mogao odgovoriti koliko traju istražne radnje i što se činilo. Pretpostavljam da ljudi rade svoj posao, no, niti jedan zakon ne daje mi slobodu da se u to nestručno petljam. Moji stručni radnici i ja osobno, reagirali smo onda kad smo dobili poticaj na sumnjive djelatnosti vezane uz naše korisnike. Mi ne znamo da li se to poklopilo s nekom istragom koja je već bila u tijeku, a vezana je uz naše štićenike. Ne znamo ništa. Obzirom da nismo ovlašteni nikoga prozivati, a vjerujem da te slučajeve vode profesionalci koji su u sve upućeni bolje od mene, ostavljam to njima. Jedino oni mogu doći do vjerodostojnih svjedočanstava. To je bio razlog našeg nemiješanja, naše prve šutnje za medije. Nismo bili suci u svemu, jer osim ovlasti koje za to nemamo, radi se o vrlo osjetljivim informacijama baziranim na sumnjama, te smatram da moramo biti oprezni. Sve je to proces, trenutno pod jurisdikcijom policije. Upravo zbog osjetljivosti ovakvih događanja, kad sve preraste u skandal, dolazi do izražaja naša spremnost da kroz dužnost naše profesije svi zadržimo odnos štićenik – odgajatelj povjerljivim i profesionalnim. Zato svi naši odgajatelji moraju s našim korisnicima održavati odnos povjerenja, jer to je jedini način na koji se štićenik neće osjećati izigrano i prevareno. Naša je obveza i štititi do kraja korisnike u svim segmentima. Na taj način štitimo ih i od novinara i javnosti, što se u ovom slučaju na žalost, ne našom krivnjom, zanemarilo.
Znači li to da smatrate kako su informacije objavljene u medijima kontraproduktivno djelovale, navodeći javnost na senzaciju i napad na cijelu vašu ustanovu?
U svakom slučaju, što se tiče naše ustanove, problematika nije tako jednostavna i ona se mora riješiti među - resorskom suradnjom našeg nadležnog ministarstva i ministarstva pravosuđa koje je nadležno za izvršenje odgojnih mjera. Ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti u jednoj ustanovi ovakvog miješanja korisnika na način na koji se to događa kod nas. Dakle, osvrnuo sam se ponovno na ovaj problem, a odgovorit ću vam i na pitanje. Ova problematika mješovitosti korisnika, ne znam kada će se i kako riješiti. Želio sam samo napomenuti da problem nije nastao kod nas u ustanovi, ništa se od svega u što se sumnja nije događalo ovdje, niti je itko od djelatnika u to uključen. Istovremeno nitko odavde nije odvodio djecu. Radi se jednostavno o slučajevima bijega nad kojima nitko ne može imati kontrolu. Odgovorno mogu izjaviti da mi u životu našeg doma imamo manje problema nego neke druge redovne srednje škole. U okviru naših mogućnosti mi dajemo maksimalnu skrb za naše korisnike. Ali, mi smo ustanova otvorenog tipa, te ne možemo spriječiti bijeg pojedinog maloljetnog delikventa. Kad se to dogodi, mi postupamo sukladno našim obvezama i u skladu sa zakonom. Morate znati da ovo nije zatvor i ta djeca imaju pravo izlaska. Ne pričam napamet; takav je koncept potenciran iz centara za socijalni rad. Mišljenje je kako štićenici koji su odlukom suda poslani nama moraju ostati u vezi s obiteljima, te ne trebaju živjeti u izolaciji. Znate, svi su oni na neki način žrtve, bilo obitelji, društvenih okolnosti ili nečeg trećeg. Pokušava im se pomoći. Upravo zbog toga smatram da se pojedini mediji nisu niti potrudili saznati o kakvoj to ustanovi pišu i što mi to ovdje radimo uobičajeno, kad nema afera.
Znate li tko je medijima otkrio sve elemente ovog slučaja?
Ne znam na koga su se pozivali, ali, nažalost, imam osjećaj da se mediji o ovom slučaju očituju samo s ciljem za što bolju prodaju tiskovina. Otrovna strelica uperena je na sve naše djelatnike, na korisnike, na sve nas, a nije okrenuta spram potencijalnih zlostavljača ili osumnjičenika. Moram reći da se sve javne službe brane svojim pravilima službe, te se informacije ne mogu samo tako dobiti zbog zakonskih obaveza po kojima službe rade. Upravo zbog toga novinari su izvršili velik pritisak na sustav koji je vrlo osjetljiv u potrazi za što više informacija. Hoćete li objaviti ili ne, ne znam, ali praćenje osoba s mentalnom retardacijom i posebnim potrebama do njihove kuće, presretanje i uzimanje izjava, snimanja korisnika bez dozvole, sve se to ovih dana događa od strane novinara dnevnih listova. Ti su novinari na razne načine pokušali doći do informacija od korisnika koji su pod skrbništvom naše ustanove. Mislim da je to kršenje Zakona o informiranju, a nije moralno niti etički. Mi smo javna ustanova i uvijek smo bili otvoreni za informacije o našem radu, ali sad smo prikazani u pogrešnom svjetlu i postali smo žrtve. Zbog vaših kolega iz drugih listova svi smo mi, i djelatnici ustanove i korisnici, te njihove obitelji, pod velikim pritiskom. Upravo je zbog tog pritiska i novinara koji su neovlašteno ulazili i proganjali naše korisnike, presretali i snimali ih na cesti, jedan od naših štićenika završio na psihijatriji. To se činilo korisnicima koji nemaju nikakve veze s ovim slučajem. Ne znam zašto se to događa, jesu li novinari pod pritiskom svojih urednika, ali mislim da se dogodila jedna velika neprofesionalnost. Nitko od njih ne poznaje segmente ove populacije, te se neki postupci novinara mogu okvalificirati kao iznuda i psihičko zlostavljanje. Žao mi je naših korisnika, njihovih roditelja, djelatnika, a zbog toga sam dao u javnost i informacije koje smatram da ne trebaju izlaziti u medije. Nisam se pravdao, niti sebe, niti rad ove ustanove. No, bez obzira na sve, ne želim ništa više reći smatrajući da to neće koristiti daljnjim istražnim radnjama. O tome, čini se, nitko ne razmišlja.
Kako sad reagiraju roditelji čija su djeca kod vas?
Zovu, prestrašeni su i ogorčeni postupcima upravo novinara. Neki se pitaju što se to kod nas događa, neki su spremni doći po svoju djecu, vjerujući u sliku o nama koja je prvih dana osvanula u medijima. Iskreno, uopće ne znam kako se braniti i hoćemo li ikada moći skinuti ljagu koja je na nas bačena. Javnost ne zna da smo ustanova sa 62 zaposlena djelatnika, da je kod nas u poludnevnom smještaju 45 odraslih korisnika u zasebnom dijelu naše ustanove. Javnost ne zna ništa o 70 korisnika, među kojima su i oni koji su došli odlukom suda. Ništa se ne zna o našoj nižoj srednjoj strukovnoj školi u kojoj djeca rade po posebno prilagođenom programu za djecu sa smanjenim stupnjem inteligencije. O tome se ništa ne zna, to nije senzacija.
Najveća se prašina digla zbog toga što postoji sumnja da je populacija delikvenata iskoristila vaše štićenike s posebnim potrebama?
Ono što mogu reći i odgovorno tvrditi je da nitko od naših odraslih osoba nije uključen u to, niti je bio. Istina je da je u sve bio uključen naš bivši štićenik i nekolicina mladića koji su isto došli kod nas putem sudske presude. Međusobno se poznaju ne iz naše ustanove, već iz raznih domova od prije. To su neki sasvim drugi kontakti, jer većina "bjegunaca" ima ista mjesta kretanja. Kolodvori, skitnice, beskućnici, kriminalci. To su ta mjesta događanja, a ne naša ustanova. Sve sumnje koje postoje istražit će policija. Neću ponavljati kako smo sva naša saznanja odgovorno odmah prijavili.
Kako je bilo kad je dotični Pinki bio kod vas? Je li prihvaćao odgojne mjere?
Ne želim to komentirati, jer naša je moralna i zakonska obveza štititi maloljetnike. Svi podaci o našim korisnicima i njihovim obiteljima, o socijalnom statusu, spadaju u profesionalne tajne. To je jedini način za očuvanje njihove anonimnosti i integriteta ličnosti. Tužno je da javnost vrši pritisak i na našu ostalu djecu. Na bilo koga, jer sve je još uvijek u istražnom postupku. Smatram da je u cijelom ovom slučaju nužna zaštita maloljetnika i upravo se zbog toga spremam napisati dopis državnoj pravobraniteljici. Ona nas može zaštititi od pojedinih novinara koji na svu silu žele senzaciju i nove obavijesti. Jer, sve je ovo otišlo tamo kamo nije trebalo. Svakom je laiku jasno da se i u cilju istrage, ovoliko nije smjelo otkriti.
Tamara Vrančić Sokač
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (1)