Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Vjera je neprestani rast u prostorima povjerenja

Apsolventi vjere

Susrećem ponekad odrasle ljude, a katkada i mlađe, koji mi se predstavljaju kao dovršeni i potpuni vjernici. Kriterij njihove prosudbe vlastite vjerske kvalitete su obično sakramenti vjere što su ih primili u propisano vrijeme određeno našom uhodanom tradicijom i crkvenom praksom. Oni su primili sakrament krsta kao netom rođena djeca, primili su prvu pričest i pristupili prvoj ispovijedi zajedno s drugom djecom u drugom, odnosno trećem razredu, i krizmani su u osmogodišnjoj školi. Takvi su, dakle, primili sve. Oni se smatraju redovitim vjernicima. Takvi stoje u uvjerenju da su obavili sve i da ih i drugi trebaju promatrati kao standardne vjernike. Gotovo bih rekao da su takvi apsolvirali svoju vjeru i više se od njih ne smije tražiti.

Takvi mi izgledaju poput jedne učenice završnog razreda gimnazije. Ona je među svojim predmetima imala nešto i od astronomije. Slučajno je došla u kontakt s čovjekom koji se cijelog svog vijeka bavi astronomijom i proučavanjem svemirskih prostora i tijela. Pitala ga je što on radi. Rekao joj je da studira astronomiju, tj. da neprestano uči i otkriva nebeska tijela. Učenica je ponosno odgovorila kako je ona astronomiju već imala i položila. Ona se smatra u tom pogledu dovršenim astronomom. Čovjek učenjak ponizno sebe smatra neprestanim učenikom u tom neiscrpivom prostoru neba.

Ne ispadamo li i mi katkada jednako tako smiješni u odnosu na naš vjerski život. Olako se smatramo dovršenim, da ne kažem savršenim vjernicima. Kriteriji su nam izvanjski. Kao da je vjera određeni kvantum naučenih istina, obreda i običaja.

Vjera je, naprotiv, određen stav srca, duše. Ljubav se ne može mjeriti jedinicama za određivanje težine ili drugih vrijednosti koje spadaju na dimenzije naše smještenosti u prostor. Jednako je i s vjerom. Vjeru nosi srce. Ono unutarnjim stavom povjerenja prianja ne samo uz neke istine sadržane u Svetom pismu, niti uz neke formule koje nalazimo u katekizmu, nego uz osobu, uz Boga. Vjernik je čovjek koji je Boga osjetio i otkrio kao osobu koja ima svoje ime, kao osobu koja ima srce, koja poziva na zajedništvo ili, kako će to Biblija reći, na savez. Vjernik osjeća potrebu tom Bogu blizine i ljubavi izgovoriti svoje predanje, svoje prianjanje. Ljubav se ne može apsolvirati. Kad netko tvrdi da je već dovoljno ljubio, zapravo nije nikada otkrio pravu ljubav. Kad netko tvrdi da već dovoljno vjeruje blokirao je i zaledio svoje srce za neizreciva i nova iskustva vjere.

Vjera je neprestani rast u prostorima povjerenja. To se ne da jednim ispitom riješiti, niti se to može za čitav život u djetinjstvu apsolvirati. Zato vjernik osjeća potrebu hraniti svoju vjeru neprestanim činima koji mu obogaćuju srce i dušu. Život vjernika se ne iscrpljuje prvom pričešću, nego se hrani čestim pričešćivanjem. Čovjek nije obavio sve kad se krizmao, nego je krenuo u aktivni život prosvijetljena vjernika koji zna da je tek zakoračio u prostore duhovnog života koji nudi prava iskustva blizine i povjerenja. Ne težimo za tim da samo obavimo sve što treba, nego otkrivajmo iz dana u dan što je Bog pripravio onima koji ga ljube.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (85)