Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

U čemu je tajna vremena? Kako ga živjeti? Kako u njemu živjeti?

Da prođe vrijeme...

Često se voli dijeliti ljude na one koji imaju i one koji nemaju vremena. Nije rijetko da se susretnu ljudi u nekom zanimanju ili na nekoj zabavi ili igrajući se. Njihov odgovor na pitanje kako su i slično je najčešće da to čine kako bi im prošlo vrijeme. Zapravo, znaju li oni uvijek ono što time kažu? Doslovce, to može značiti određenu životnu prazninu. Nemaju sadržaja pa vrijeme moraju nekako potrošiti. Ima se dojam da imaju previše vremena. Kad svane jutro, čekaju kad će doći večer da opet legnu.

Drugi opet nikad nemaju vremena. Uvijek kao da ga je premalo. Uvijek žure. Što god rade, čine u napetosti onoga što ih čeka. U tom pogledu nikad nisu potpuno u onome što trenutačno rade. Oni zapravo u svojim dubinama žive ono vrijeme koje im još nije na dohvatu. Kao da se utrkuju s vremenom. Nemaju vremena za mirni obrok, nemaju vremena za miran razgovor, nemaju vremena za svoje ukućane. Koliko god izgledalo da takvi svoje vrijeme maksimalno upotrebljavaju, čini se ipak da ne žive punim životom.

U čemu je tajna vremena? Kako ga živjeti? Kako u njemu živjeti? Možda ipak ljudi žele iskoristiti vrijeme ili žele da im prođe vrijeme, a pritom zapravo ne žive svoj život. U životu mnogih duhovnih i svetih ljudi otkrivamo tajnu intenzivnog i istinskog života. Svetica kojoj je oko sto godina kako je preminula, a živjela je samo 24 godine, sveta mala Terezija, imala je osobitu tajnu svog plodnog života. Živjela je tajnu konkretnog dana. Težila je da upravo dan koji joj je darovan ispuni krepošću i dobrim djelima. Željela je ostvariti u ovom danu sve što je otkrivala kao izazov života. Ovaj dan joj je darovan za ispunjenje volje Božje. Ovaj dan joj je darovan za otkrivanje ljubavi Božje. Ovaj dan joj je darovan za istinsko služenje u ljubavi u zajednici. Slično su živjeli i drugi sveci. Živjeli su puninu ovog dana, onoga što prepoznajemo kao sadašnji trenutak, a to je zapravo čas života koji ima okus vječnosti.

Isus je živio na isti način svaki čas svoga života. Bio je to život otvoren izazovima ljudskih susreta, otvoren za prizore neba i livada, čist u pogledu spremnosti darivanja i pomoći. U svakom času otkrivao je mogućnosti Kraljevstva nebeskoga. Brojne prispodobe kojima je okitio svoje poruke govore o neposrednom životu što ga je otkrivao, živio i darivao drugima. Isus nije živio da mu prođe vrijeme, nego je vrijeme ispunio životom. Zato je mogao govoriti i o vječnosti, gdje se ne čeka da nešto prođe, nego se živi punim životom. Isus nije bio čovjek koji ne bi imao vremena za sebe i vremena za druge. On je u svakom času bio za druge. A čovjek živi istinski onoliko koliko se u ljubavi darovao za druge. Prema tome, Isus i u svojem relativno kratkom ljudskom vijeku proživio je puninu života, ostvario je smisao svoga života. Nije stoga ništa čudno da nas upravo Isus zove da ga slijedimo i da od njega naučimo živjeti. Bit će to život u izobilju, kako nam ga je Isus i obećao. Za njega u punom smislu riječi vrijedi izjava koju je u jednom trenutku komunicirao svojim učenicima, a zapisana je i za nas danas: "Ja sam Put i Istina i Život!"

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)