Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Nalazimo se u jedinstvenom odnosu prema Tvorcu svega

Bog nas je sve iznenadio

Oduvijek čovjek čezne za Bogom. Sadržano je to u želji za srećom, u borbi za mirom, u vjeri u dobro. Takve težnje su toliko duboko ukorijenjene u čovjeka da možemo zaključiti kako moraju imati svoj cilj i svoje ostvarenje, jer bi inače sve bilo besmisleno. Mora postojati mogućnost susreta s Bogom. Čovjeku nije dovoljno otkriti da Bog postoji. Treba nam Bog koji ima veze s nama, koji je za nas.

Tako otkrivamo Boga koji je sve stvorio. I mi smo stvorenja. Nalazimo se već u tom jedinstvenom odnosu prema Tvorcu svega, Stvoritelju života. Ipak, nosimo u sebi i želju doći u neki odnos s Bogom, stupiti u kontakt. Neizrecivo nam je važno ne samo da nas je Bog stvorio, već i činjenica da se on i danas brine za nas, da mu je stalo do nas. Takve su želje u čovjeku neprestano prisutne i žive.

U tom pogledu nam već sama pamet govori kako je nemoguće dosegnuti Boga. On ipak ostaje nama nedohvatljiv, budući da je neizmjeran. Nadilazi svaku ljudsku spoznaju. Postojala je opasnost da se čovjek pomiri s činjenicom da postoji savršeno biće, da postoji Bog, ali da mu zbog njegovih ograničenosti nikada neće biti dano susresti ga u ovozemaljskim okolnostima.

Upravo tu je novost Božića. Bog je pošao čovjeku u susret; postao je čovjekom; postaje malenim djetetom u liku Isusa, rođena od Djevice Marije. Bog nam je postao dohvatljiv. Možemo to povijesno ispitivati, možemo znanstveno i kritički evanđelja ispitivati, možemo otkrivati tragove njegove prisutnosti na ovoj zemlji. Možemo ga prihvatiti i ne prihvatiti. Postaje na neki način nama darovan, gotovo prepušten na milost i nemilost. Bog je čovjekom postao. To kao da je i nama previše. Bog se u stanovitom smislu odrekao svoje nedodirljivosti i u liku djeteta svatko ga može vidjeti, primiti na ruke, igrati se s njime. To više ne odgovara našoj slici o Bogu.

I događa se opet novi paradoks ljudske ograničenosti. Sveti Ivan kaže kako "k svojima dođe, a njegovi ga ne primiše". Smeta nas u tom pogledu sve što o čovjeku znamo, sve što proživljavamo dok otkrivamo sebe i druge oko sebe kao članove tog ljudskog društva i ljudske vrste. Sve je to tako krhko, nesavršeno i mučno. Zar je moguće s tim i takvim čovjekom povezati sve ono o čemu čovjek sanja kada misli na neizmjerno savršenog Boga?

Čovjek to ne može. Ali, Bogu je sve moguće. Bog to može. Bog može svojim utjelovljenjem na svoj božanski način vratiti čovjeku i ljudskoj vrsti primarno dostojanstvo. Bog jedini može na taj božanski način, svojim utjelovljenjem, otkupiti čovjeka od njega samoga, od onoga što je u čovjeku degradirano i po čemu čovjek više nije slika Božja. Bog nas je o Božiću, o blagdanu rođenja jednog djeteta povijenog u pelene i stavljenog u jaslice sve iznenadio. Tome se nitko nije nadao. A ipak, to dijete koje prepoznajemo o blagdanu Božića je istinski dar nama svim ljudima, cijelome svijetu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (62)