Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Isus je poručio: čovjek rado rasipno dijeli od svoga suviška

Nesebičnost i u patnji

Čovjek koji iskreno nastoji oko dobra treba se neprestano boriti protiv vlastitih slabosti. A takvih slabosti ima dosta. Najčešće se sukobljava s određenim stupnjem sebičnosti koja zarobljava i ograničuje ljudsko srce. U tom pogledu imamo određenih iskustava. Divimo se nekim pothvatima u kojima otkrivamo kako ljudsko srce može nesebično reagirati. Ima velikodušnih žrtvi i velikih darova koje ljudi znaju odrediti za druge. Time se u određenom smislu lišavaju vlastite dobiti i koristi. Imali smo na širokom planu bogatijih zemalja iskustvo određene humanitarne pomoći koja pristiže u ratom zahvaćene zemlje. Vidimo i mnoge koji su se uključivali u različite karitativne službe kako bi pomogli onima koji su pogođeni sličnim nevoljama. Ipak, ne mogu se uvijek oteti dojmu da je točna dijagnoza što ju je Isus u sličnoj situaciji dao: čovjek ipak rado rasipno dijeli od svoga suviška. To ne mora još uvijek biti znak velike nesebičnosti. Ljubav se ne mjeri po onome što smo dali, nego po onome koliko je nama ostalo.

Postoje situacije u kojima je uvijek teško nesebično djelovati. To je osobito trenutak patnje. U bolesti i u patnji, kad nas nešto jako boli, skloni smo zaboraviti na nesebičnu otvorenost drugome i očekujemo da smo sada mi sami na redu. Očekujemo pažnju i razumijevanje. Dok pojedinca zub boli ili ga glava muči, sklon je zaboraviti da to isto, a možda i jače, može mučiti i drugoga kraj nas. Dok sami imamo problema u napasti smo da zaboravimo da i drugi oko nas imaju vlastite poteškoće. Zato se često u kušnjama, poteškoćama, a osobito u patnji zatvaramo i nerijetko prepuštamo određenoj sebičnoj okrenutosti na sebe. Vjerujem da nam je i tu potrebno svojevrsno otkupljenje.

Počela je korizma nakon ludih fašničkih dana. Prvi korizmeni tuš je Pepelnica, dan odricanja, posta i nemrsa. Nadalje, tijekom korizme pažnja nam je okrenuta na Isusa. Ovo su na osobit način dani koji nas sjećaju njegove muke i križa. Htio je uzeti na sebe sve ono što je ljudima vlastito, osim grijeha. Zato je prihvatio i trpljenje, patnju do smrti. Međutim, u tim zadnjim kušnjama i mukama ostao je dosljedan sebi, čovjek za drugoga, potpuno okrenut drugima. Hodajući na strašnom križnom putu prema Kalvariji ljudi su različito reagirali. Međutim, neke žene su udarile u plač što ga nisu mogle zaustaviti na taj prizor. Isus se okreće njima i daruje im svoju riječ, pruža im utjehu. Dok je visio na križu, u vlastitim groznim mukama, ima sluha za čovjeka koji je kraj njega visio u sličnim fizičkim bolima. Taj čovjek je bio loš, ali ga je blizina čovjeka boli zahvatila i okrenula Isusu. Isus je i u tom času za drugoga, za njega i obećava mu raj. Podno križa stoje njegova majka Marija i kraj nje učenik. Isus i u tom času misli na njih i majku povjerava Ivanu, dragom učeniku, a Ivana povjerava svojoj majci. I konačno, s križa oko sebe vidi nepregledno mnoštvo onih koji su zaslijepljeni mržnjom i koji su zahtijevali njegovu smrt. On i na njih misli kao Spasitelj. Moli nebeskog Oca da im oprosti. Čak ih i opravdava kako ne znaju što čine.

To je Isus koji je u svojoj patnji nesebičan, okrenut drugome, Spasitelj ljudi. Ni u jednom času nije bio zarobljen vlastitim mukama i nije dopustio da ovlada njime napast da se okrene sebi. Bio je neprestano za druge.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (10)