Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Muzejski štikleci

Profesorica Nives Opačić gađa one koji stupidnim izrazima novokomponiraju nekakav anglohrvatski jezik

Rodu o anglohrvatskom

Nje se boje novinari, političari, TV-voditelji i slična javno nastupajuća čeljad. Ili bi se trebali bojati, osjećaju li odgovornost za javno napisanu ili izgovorenu riječ, da će ih ona razapeti na stup srama zbog jezičnih nakaradnosti, pa čak i neznanja. Naime, ona sarkazmom natopljenim strelicama gađa s novinskih stupaca i radiovalova sve one koji koristeći se stupidnim izrazima novokomponiraju nekakav anglohrvatski jezik. Po tom je postala poznata u našem nevelikom hrvatskom kulturnom krugu. Naravno, to je profesorica Nives Opačić.

Poznajem je još iz vremena dok sam vodio reviju Studio. Bila je lektor u redakciji. Iako tada mlada, nije popuštala starijim već afirmiranim novinarima kad se radilo o jezičnim pravilima. I to u vremenima kad se lako moglo dobiti etiketu nacionaliste. Očito da je njena žestina dobila s vremenom na snazi. Ali i s jednako snažnom stručnom podlogom stečenoj znanstvenim radom u raznim institucijama u zemlji i inozemstvu.

"Šoping, skrining, bekstejđ: Kojim to lengviđom govorimo?" - zapitao je lani (zapravo komentirao stanje našeg jezika i razinu nam duhovne svijesti) u rubrici Glas naroda Jutarnjeg lista naš sugrađanin, potpisavši se kao Glambrlja iz Samobora. Ovaj je vapaj postao i misao vodilja moje knjige. Valja ga poslušati i nad njim se zamisliti, zapisala je magistra lingvistike Opačić u uvodu svoje knjige Hrvatski u zagradama, a koju je prošlog tjedna predstavila u Gradskoj knjižnici u Samoboru.

Meni osobno knjiga će jako dobro poslužiti za razumijevanja novokomponiranih anglohrvatskih izraza za čije razumijevanje mi često nisu dovoljni ni rječnici engleskog pa ni latinskog, u kojem je engleski dobrim dijelom ukorijenjen. Naravno, i bez rječnika razumio sam o čemu govori naš premijer Sanader kad je rekao kako je pri jednom susretu "body language" (govor tijela) zorno svjedočio o prisnosti između njega i stranih političara. I inače naš premijer voli koristiti najčešće engleske pojmove i tako pokazati svoje znanje stranih jezika, a time svoju učenost. Iako bi se, zbog njegove tvrdnje da u Hrvatskoj nema većeg domoljuba od njega, očekivalo da će to posvjedočiti govorom razumljivim svim Hrvatima. I onom dijelu od preko četrdeset posto s nezavršenom osnovnom školom. Nego, pada mi na pamet simpatični lik Del Boy iz serije Mućke (Only Fools and Horses) kako tobožnjim francuskim želi polučiti dojam otmjenosti.

"Ljub si, rode, jezik iznad svega, u njem živi, umiraj za njega!" - klicao je nekoć najomiljeniji ilirski pjesnik i general od karijere Petar Preradović. Neki možda nisu ni čuli za te stihove, ali u drugoj krajnosti žestoko bojuju za djevičansku čistoću hrvatskog jezika. Po onome koje riječi sugovornik upotrebljava zaključuju njegovu domoljubivost. Pa i na kojoj si strani. Profesorica Opačić piše:

"…Radnici, radno vrijeme, cjenici, čistačice, smetlari i slične proste riječi iz bivših ropskih režima. Doduše, ima još 'neosviještenih' ljudi koji nikako da si utuve u glavurde da danas za te dotrajale riječi imamo, srećom, nove – tako lijepe i tako hrvatske – djelatnike, djelatno vrijeme, koštovnike, djelatnice na održavanju čistoće… Sve u svemu, ne dao vam Bog da u javnosti izgubite samokontrolu pa reknete, na primjer, muzika – a ne glazba. Na tako važnoj glazbenoj priredbi bilo bi to ravno diverziji."

Jedan me je gospodin svojedobno uvjeravao kako ne govorim ispravno hrvatski kad kažem tisuću. Uvjeravao me je kako se hrvatski kaže hiljada. Uzalud sam mu objašnjavao da je grčka riječ hiljada došla prvo u Srbiju s grčkim trgovcima, Cincarima. On je znao, i Bog! Bio je hrvatski osviješten električar. Uzalud sam nekima pokušavao objasniti da djelatnik znači aktivist.

Govoriti može doista biti danas i opasno. Treba paziti ne samo što, već gdje i kako govoriš. Svjedoči to nesretni slučaj ročnika iliti mladog vojnika u Splitu. Trojica su ga napala i tako pretukli, da je mladić teško ozlijeđen završio u bolnici. Između ostalog s napuknućem bubnjića. Napadači su bili isprovocirani kajkavskim govorom žrtve. Pretučeni mladić teško da će još slušati dalmatinski melos. Ne samo zbog stradalog bubnjića. A možda u sredini u kojoj se to dogodilo imaju i razumijevanje za napadače. Ili je kajkavski izgovor barem olakotna okolnost za napadače. Slavni tenisač Ivanišević ostao je mnogima u nezaboravnom sjećanju po izjavi u TV-emisiji Pola ure torture: "Kad čujem kajkavski, povraća mi se".

A zagrebački gradonačelnik i slavagorski vikendaš Milan Bandić hrabro i dalje kajka. Veliju Slavagorci: "Zagrepčancima hofira, a njegvi i onak znaju da je njihov".

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)