Matej Tomazin, osvajač brončane medalje s Europskog prvenstva u Parizu
Najbolji kad je pod pritiskom
Mladi 18-godišnji karatist Matej Tomazin već je godinama jedan od onih na koje stručnjaci upozoravaju kako je pred njim sjajna karate budućnost. Svojim rezultatima u mlađim kategorijama to je i dokazivao, međutim, pitanje je bilo kako će reagirati na prelazak u više starosne kategorije. Jača konkurencija, nove situacije, drugačiji način borbe, sudeći prema prvim rezultatima, nisu zaustavili Mateja Tomazina. Prije godinu i pol najavio je svoje odlične nastupe u novoj kategoriji brončanom medaljom s kadetskog prvenstva svijeta, da bi joj ove godine pridodao i europsku broncu u konkurenciji mlađih seniora (od 18 do 21 godine) na prvenstvu u Parizu.
Mnogi mladi borci izgube se u prijelazu iz nižih starosnih kategorija u one više. Tebi se to, obzirom na posljednje rezultate, nije dogodilo. Naprotiv, vjerojatno si i mnoge iznenadio europskom medaljom?
Sigurno je to mnoge iznenadilo, jer ja nastupam u kategoriji U 21, znači od 18 do 21 godine, a na Europskom prvenstvu su se nalazili mnogi kvalitetni borci koji nastupaju i za seniorske reprezentacije svojih država. No, bio sam dovoljno spreman, tehnički pripremljen, tako da je rezultat došao sam po sebi.
Koliko je ova konkurencija jača u odnosu na one s kojima si se prije susretao?
Razlika je ogromna i teško mi je usporediti, jer je svako novo natjecanje sa starijim borcima potpuno novo iskustvo. U mlađim kategorijama mi je to sve bilo normalno, jer sam bio najbolji. Sada se u starijim kategorijama treba puno privikavati, potpuno je drugačiji stil borbe, ali drago mi je da sam se snašao.
Je li možda sada lakše što se pritiska tiče? U mlađim kategorijama se nekako i očekivalo da ostvariš odličan rezultat, dok se sada od tebe prvenstveno očekuje da stekneš iskustvo, a rezultati su dobrodošli bonus?
Može se i tako reći. Sada su me stavili pred gotov čin - napraviti rezultat ili ne napraviti. No, uspio sam, dokazao sam se, i vjerujem da će biti još puno uspjeha.
Kako je to izgledalo na samom prvenstvu u Parizu?
Mi smo nastupali zadnji dan, u nedjelju. Ja sam imao zadnju težinsku kategoriju, tako da su svi naši bili na tribinama pa sam imao odličnu podršku s te strane. Puno se očekivalo od mene, ali meni je pritisak i do sada bio pozitivna stvar pa mi je i ovaj put to pomoglo da ostvarim dobar rezultat.
Kako su izgledale pripreme za prvenstvo?
Pripreme za skoro svako važnije natjecanje, svjetsko ili europsko prvenstvo, traju oko šest mjeseci. Počinjemo s pripremama od ljeta, točnije od srpnja, i radimo dva treninga dnevno. Kako se bliži početak natjecanja i mi pojačavamo intenzitet priprema. U toj fazi se sve više fizički pripremamo, odlazimo na čim više turnira, sve u svrhu dobrog rezultata.
Kako konkretno izgleda tvoj radni karate dan?
Buđenje oko pola 9, nakon toga učenje, jer mi je to jedino vrijeme u kojem mogu učiti, u 11 odlazim od kuće na trening koji traje sat i pol, odlazak u školu iz koje se vraćam oko 20 sati i nakon večere, u 21 sat je sljedeći trening. Nakon toga doma, spavanje i opet ispočetka.
Tko ti je najviše pomogao u tvom karate putu od mlađih kategorija pa do toga da si sada i seniorski konkurentan?
Najviše je pomogla obitelj. Svi znamo da bez obitelji i njihove podrške ne bi bilo ništa. Drugi zaslužni je definitivno klub, koji mi znači puno više od samoga kluba. Odnos između članova, trenera i učenika je vrlo specifičan i on nam svima daje snagu da se borimo s teškim treninzima kroz koje prolazimo i koji nas očekuju.
Tko konkretno radi s tobom?
Treneri Darko Šimunec i Davor Mrzak, a prijašnji su bili Davor Cipek, koji me vodio od malih nogu, i Vjekoslav Škreb. To je cijeli jedan stručni tim trenera u kojem je svatko zadužen za određeno područje.
Jedan ciklus je, dakle, gotov. Što je sad pred tobom?
Preda mnom je sada državno seniorsko prvenstvo, na kojem se treba pokazati i dokazati seniorskom izborniku reprezentacije, učiniti da me uoči i tako izboriti ulazak u seniorsku reprezentaciju.
Imaš li kakvih "popusta", obzirom da dolaziš iz najtrofejnijeg hrvatskog karate kluba?
Nema, naravno. Ja sam samo jedan pojedinac u tom velikom klubu i moram se dokazivati kako bih ušao u seniorsku reprezentaciju.
S 18 godina sigurno te zanimaju i neke druge stvari. Kako uspijevaš pomiriti naporan ritam treninga i želju da koji put odeš s prijateljima, popiješ pivo...?
Zezanje s frendovima ostavljam uvijek za vrijeme poslije završetka velikih natjecanja. Prije toga nema nikakvog zezanja. Imamo cilj koji moramo odraditi i to je to.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (7)