Miljenko Borić, predsjednik samoborskog HSP-a, dopredsjednik Županijskog vijeća HSP-a za Zagrebačku županiju i županijski vijećnik
HSP ide dalje!
Miljenko Borić rođen je 1969. godine u Zagrebu, gdje je odrastao, školovao se i završio Veterinarski fakultet. Za Samobor je vezan od 1987., kada je upoznao suprugu Jasnu, Samoborku. Od 1996. godine s obitelji se za stalno nastanjuje u Samoboru, u Taborcu, u neposrednoj blizini svetog Mihala. Imaju tri sina, tinejdžera. Sudionik je Domovinskog rata od 1991. Radi u poduzeću Veterina u Kalinovici.
Radite u struci. Koji je točno vaš posao?
Veterina je proizvođač veterinarskih lijekova i moj posao kao doktora veterinarske medicine je stručna prezentacija tih lijekova mojim kolegama koji rade u veterinarskim stanicama, na farmama i svugdje gdje se radi sa životinjama. Radimo na području cijele Hrvatske i u mnogim zemljama svijeta, a ja sam zadužen za kupce u Hrvatskom zagorju, jednom dijelu Prigorja, Moslavini i Lici.
Kako ocjenjujete stanje u stočarstvu na našem području?
Stanje je katastrofalno. To se jako dobro vidi i osjeti u mom poslu. Propadaju seoska domaćinstva. Velika je vijest kada se otvori farma s dvije tisuća krava ili svinja, ali nije vijest kada pet ili šest ili čak deset tisuća ljudi proda po jednu ili dvije krave. A to se redovito događa u našim selima. Na selu su ostali uglavnom stariji pa kad se netko razboli ili umre, najprije se prodaje ono što je u štali. Osobno smatram da se selo sustavno uništava. Dosadašnja politika nije napravila ništa na održanju i zadržavanju ljudi na selu, jer se poljoprivreda tretira isključivo kao gospodarska grana, a zapravo je samo jedna od djelatnosti s kojom se ljudi na selu mogu baviti. Dakle, imamo svoju zemlju, za čiju slobodu je plaćena visoka cijena i koja je, nažalost, velikim dijelom pusta - nema ni ljudi, ni životinja.
Od kada ste član HSP-a?
Član sam HSP-a od prošlih parlamentarnih izbora. Na sam dan izbora poslao sam pristupnicu internetom. Postizborni potezi sadašnjeg premijera koji je radije koalirao sa Srbima koji su borili protiv Hrvatske nego s HSP-om smatrao sam izdajom svega za što sam se borio. To je i učvrstilo moje stajalište da je HSP jedina stranka koja štiti hrvatske nacionalne interese. Pokazalo se to i u ovih tri i pol godine vladavine HDZ-a, jer je nastavljena politika koju je do tada provodio i SDP. Stoga je točna konstatacija našeg predsjednika Đapića kada je na zadnjoj konvenciji HSP-a ustvrdio da se HDZ i SDP ponašaju kao politički blizanci.
Izbori su pred vratima. Što je HSP danas, što nudite biračima?
Hrvatska stranka prava je danas moderna stranka desnog centra, konzervativnog svjetonazora, koja visoko kotira u Hrvatskoj. Strah od HSP-a vidljiv je i iz istupa premijera, jer HSP najviše ugrožava upravo HDZ. Boje se opravdano, jer smo jedini štitili sve ono za što su se oni zalagali s "figom u džepu", a što su i pokazali svojim biračima ubrzo nakon izbora.
Na koje birače HDZ-a pretendirate?
Računamo na onaj dio birača koji je razočaran premijerovom vanjskom politikom i obećanjima da neće izdati generale i da će se ispraviti nepravda nastala privatizacijom. Tu prvenstveno mislimo na "male ljude" koji su sanjali san o Hrvatskoj kao samostalnoj zemlji u kojoj će moći uživati u stečenoj slobodi i živjeti od svog rada. Nažalost, ponovnim dolaskom na vlast HDZ nije napravio ništa; nastavljena je prijašnja politika. Već u prvoj privatizaciji Hrvatska je rasprodana stranim investitorima, prodane su banke i najdohodovnija poduzeća, a taj trend nastavlja se i danas prodajom poduzeća od strateškog interesa za državu i građane, a sve pod krinkom "slobodnog tržišta". Slogan HSP-a za ove izbore je "Sačuvaj svoj san", jer je upravo razočaranje građana dosadašnjom politikom vrlo veliko. Nismo dobili Hrvatsku kakvu smo sanjali, već imamo Hrvatsku najgoreg mogućeg kapitalizma, u kojoj su prava radnika, a i svih ostalih kategorija društva - seljaka, umirovljenika i mladeži - bitno narušena. Čak mogu reći da su ta prava i u socijalizmu bila puno, puno bolja. Dakle, HSP se prije svega zalaže za socijalno pravedniju državu, koju mi danas, nažalost, nemamo. Žalosno je kad vam ljudi neupitne ljubavi prema Hrvatskoj kažu da se u socijalizmu, ako izuzmemo pitanje politike, živjelo bolje.
Politički analitičari jednoglasni su u tvrdnji da HSP može koalirati samo s HDZ-om. U suprotnom će "utvrditi" svoj status u opoziciji.
Stanje u našoj politici je takvo da vrijedi ona: "Nikad ne reci nikad". Jedno je pozicioniranje stranaka prije izbora, a drugo je stanje nakon izbora. Mislim da je Samobor za to odličan primjer. Dakle, ako se s bilo kojom strankom usklade bitna politička pitanja i odredi što će tko odrađivati i čime se baviti, može se postići konsenzus s većinom stranaka. Osobno bih volio kada bi HSP osvojio dovoljno glasova da se napravi koalicija s HSS-om i HSLS-om, kao što je sada imamo u Slavonskom Brodu i da se Hrvatskoj ponudi novi - "treći put". No, najprije treba dobiti izbore, a onda će biti lakše i tražiti partnere. Retorika pred izbore se pooštrava, podvlače se crte, a mi smo tu da građanima kažemo što ne valja i predstavimo kako bismo to mi radili, jer još nismo imali priliku participirati u državnoj vlasti.
U nekim sredinama HSP je u koaliciji, odnosno participira u vlasti. Imamo primjer Osijeka, gdje su zapravo svi izgubili - i stranke i građani, a ima i dobrih iskustava. Kakva su zapravo iskustva HSP-a u koalicijama u manjim sredinama?
Teško je govoriti o situacijama o kojima saznajete samo iz novina. U slučaju Osijeka radi se o tri stranke koje se bore za iste birače i bilo je za pretpostaviti da će tu doći do nekog sukoba. No, poznajem situaciju u Zagrebačkoj županiji, gdje sam vijećnik, a, naravno, i situaciju u Samoboru. I u županiji i u Samoboru mi smo oporbena stranka. Kako se radi o lokalnom nivou, puno je važnije s kakvim ljudima želite suradnju od toga iz koje su stranke. Meni osobno najvažnije osobine političara na lokalnom nivou su tolerantnost i spremnost na dijalog, stručnost i sposobnost da se stavi u položaj malog čovjeka. Isto tako ne podnosim bahate, samodopadne političare koji sve gledaju s pozicija moći. I dok su u manjim sredinama važniji ljudi nego same stranke, na državnom nivou je situacija potpuno drugačija. Tu su u pitanju stvari od državnog interesa i ako stranke nisu sličnih svjetonazora, koalicija je teško moguća.
Svjedoci smo da su na lokalnoj razini zaista moguće sve vrste koalicija. Ima puno netipičnih slučajeva, dovoljno je samo spomenuti Veliku Goricu i Samobor. Kako vi doživljavate Samobor kao građanin, dakle ne samo kroz politiku?
Nakon deset godina, koliko živim u Samoboru, zaista smatram da je Samobor idealno mjesto za življenje u Hrvatskoj. Dakle, koga god pitate gdje bi volio živjeti, i ako se radi o kontinentalnom dijelu naše domovine, puno njih će izabrati upravo Samobor. I to je stvarno istina. No, Samobor nije samo usko područje oko centra grada, veće je široko područje koje obuhvaća i Žumberak i nizinski dio do Save, sve do Rakovog Potoka i Pavučnjaka. Kvaliteta života u samom Samoboru je zbilja vrlo dobra, gledajući mogućnost zadovoljavanja kulturnih potreba, edukacije i povezanosti s metropolom. Ipak, nije isto živjeti na području Grada Samobora ili u njegovoj okolici; dosta je frustrirajuće živjeti na području Grada Samobora, a izvan gradića koji se zove Samobor. Kvaliteta života tamo nije ni približno dobra kao u samom Samoboru. Tu se nameću problemi prometnica, školstva, dječjih vrtića, a nadasve prijevoza koji je izuzetno skup. Nama su kao stranci u tom smislu prioritet građani, a ne građevine.
Kad smo već kod građevina, najnovije otvorena je sportska dvorana, koja se planirala dugo godina, već od 2000. U sedam godina, dakle, uloženo je, prema podacima, 50 milijuna kuna. Što mislite o tome?
Od kada sam ušao u politiku uvijek iznova se čudim kako su svi projekti koje gradi država izuzetno skupi. Ni danas ne znam zašto je to tako i mislim da bi tu trebalo napraviti "dobru" reviziju. Zadnji primjer su i sportske dvorane za potrebe rukometnog natjecanja u Zagrebu i Osijeku, oko čijih cijena su se lomila koplja na lokalnoj, i ne samo lokalnoj, političkoj sceni. Dvorana u Samoboru je svakako bila potrebna. Mi smo se kao stranka zalagali da se uz dvoranu napravi i bazen, jer se projektu oko Šmidhena ne nazire kraj. Jer, čim se maknete iz Hrvatske, doduše, prema zapadu, gotovo svaka škola, primjerice u Sloveniji ili Austriji, da ne spominjemo dalje, ima nekakav bazen. I ne samo škole; svako imalo veće mjesto ima nekakvu multifunkcionalnu dvoranu, jeftinu i "drvenu" u kojoj se održavaju različite priredbe, sajmovi i slične manifestacije bez straha od vremenskih neprilika i sve to izgradi se, u odnosu na cijene kod nas, za nevjerojatno malo novca.
Prema rebalansu proračuna, u našem gradu se ustanovio "višak" od otprilike 33 milijuna kuna. Koji je vaš komentar?
Ovaj višak je zapravo žalosna činjenica da u Samoboru imamo višak ljudi, stanovnika, a manje industrije, jer porez na dobit od poduzeća ide državi, a porez na dohodak ide lokalnoj samoupravi. To i opet pokazuje da je Samobor zanimljiv za stanovanje i, naravno, za građenje stambenih objekata. Ono što mene osobno, a i sve nas u HSP-u smeta, je to da Grad Samobor, vrlo očito, pogoduje velikim investitorima. Višestambena izgradnja narušava izgled Samobora, smanjuje kvalitetu života u Samoboru i puni džepove investitora. Građani su izabrali vlast koja se mora brinuti za njih, a ne za ljude koji na Samoboru žele zaraditi. Kad tome pridodamo neispunjena predizborna obećanja, siguran sam da je aktualna vlast iznevjerila očekivanja građana. Uz to uvijek se nameće pitanje je li u tim rabotama i netko iz vlasti omastio brk. Samobor vidim u budućnosti kao grad obiteljskih kuća i kvalitetnog života, a ne kao grad od 80000 stanovnika.
Već duže vremena nedostaje vrtićkih i školskih kapaciteta. Od sljedeće godine dobivamo i status velikoga grada, a time nam na leđa padaju i druge brige.
Proračun Grada Samobora raste iz godine u godinu. Prema tome, nije problem financiranja, već preraspodjele sredstava. Zemljište se na veliko prodaje HDZ-ovim i HNS-ovim ljudima, dakle koalicijskim partnerima na vlasti u Samoboru, dok se s druge strane pojavljuje problem stanovanja za male ljude. Dakle, isto to što se prodalo njima, velikim investitorima, moglo se rasparcelirati, kao što je rasparcelirano Cvjetno naselje, i prodati građanima koji bi napravili obiteljske kuće. No, to očito nije bilo u interesu samoborske vlasti. Ne radi se u korist građana nego krupnog kapitala. Postavlja se pitanje prometa i parkiranja, jer Samobor postaje premalen za toliki broj vozila i stanovnika. Danas, primjerice, gotovo svi voze djecu u školu. Mislim da bi vlast u Samoboru puno bolje funkcionirala kada bi imala malo više sluha za građane i za ono što im građani u dobroj namjeri savjetuju.
Promet u Samoboru posebna je priča...
Planovi sadašnje uprave da se presele iz centra grada je za pohvalu. No, trebaju se preseliti i policija i sud i vatrogasci i svi ostali gradski i državni zaposlenici. Idealno mjesto bi bilo ono današnje prazne vojarne, jer tamo ima dovoljno mjesta i za predviđeni kampus i za gradsku i državnu upravu. Centar Samobora treba prepustiti turistima, a time i raznim manifestacijama i ugostiteljima.
To se već dugo planira, ali nikako da se ostvari. Primjerice, o preseljenju policije već su bile donesene i neke odluke.
Svejedno, to će se morati napraviti, jer ovakva situacija je dugoročno neodrživa i neizdrživa. Krenete li oko sedam na posao prema Zagrebu, dovoljno je da negdje kroz centar samo sretnete kamion Komunalca pa da se učas stvori kolona od dvjestotinjak metara. Također, nigdje u centru ne postoji mogućnost ugibanja kamiona dostave i ostalih većih vozila, a svemu tome su uzrok nesretni stupići. Kad već imamo "pauka", nismo trebali postavljati stupiće. Ili obrnuto. Mi smo davali i prijedlog da se parkiranje u centru Samobora ne naplaćuje za kratak period od 15 minuta, kako bi se ljudima omogućilo kupovanje u malim prodavaonicama i dućanima u centru, da ih se ne tjera u velike trgovačke centre. Jer, ako vas parking u centru košta 5 kuna, a isto toliko košta i kruh, tada ga nećete kupovati u malim pekarnicama u centru i oko centra, već u Konzumu ili slično.
Prije nekoliko dana održana je programska konvencija HSP-a. Kako izgledaju liste za izbore?
Liste još nisu definitivno sastavljene. One jesu ustanovljene, ali o njima sada ne bih govorio dok ne izađu u javnost. Na konvenciji su predstavljeni ključni ljudi, oni koji će biti nositelji svih aktivnosti unutar stranke prije izbora i na predstojećim izborima. Neki od njih su već dobro poznati javnosti, a neki su pak novi, ali sve redom ugledni i časni ljudi iz cijele Hrvatske. Imamo i novopridošlih, onih koji su se, razočarani u druge stranke, pretežno iz HDZ-a, skrasili u HSP-u. Tu su Mate Granić, stručnjak za vanjsku politiku, admiral Domazet Lošo, koji je vojni strateg i dobro poznaje geopolitičku situaciju Hrvatske danas... Mislimo da imamo dobru ekipu ljudi koja je u mogućnosti obnašati istaknute dužnosti u budućoj vlasti Republike Hrvatske.
Kako komentirate iznenadni odlazak vaših uglednih članova Rožića i Tadića iz HSP-a?
Moram priznati da je to bilo veliko iznenađenje za sve u stranci, tim više što su na nedavnoj programskoj konvenciji predstavljeni kao ljudi koji su uz ostale saborske zastupnike učinili jako puno u izgradnji ugleda stranke i njenoj promidžbi i od kojih se puno očekuje i nakon izbora. Najviše čudi što su to učinili upravo sad i to bez ikakve najave. Obrazloženje koje su naveli pomalo je smiješno za ljude koji su tako dugo u politici. Jer, ako niste spremni na pregovore i dogovore s drugim strankama, za ono što se zove političkom kuhinjom, bolje da se ni ne bavite politikom. Tako da sam uvjeren da su pravi razlozi za odlazak druge prirode i sigurno će vrlo brzo izaći na vidjelo. Bez obzira na to, nadam se da će obojica mojih stranačkih kolega nastaviti političku borbu za iste ciljeve za koje su se zalagali i u HSP-u bilo samostalno, u nekoj drugoj stranci ili pod okriljem neke od stranaka. U političkom životu to nije ništa novo i čudno. Sjetite se samo izdvajanja ljudi iz HDZ-a koji su osnovali DC, pa nakon toga Hrvatski blok i HIP. Kod svih stranaka prisutni su manji ili veći kadrovski potresi, ali velike stranke preživljavaju i kreću dalje. Uvijek ima i časnih ljudi koji nakon raspada manjih stranaka traže svoj put u nekoj drugoj stranci, kao što su gospoda Tadić i Rožić došli u HSP iz HSLS-a. Oni, kao i mnogi koji misle da mogu bolje, imaju apsolutnu slobodu sami birati svoju političku budućnost.
Mislite li da će njihov odlazak bitno utjecati na birače HSP-a?
Utjecati hoće, ali ne bitno, jer su naši birači okupljeni oko programskih ideja koje zastupa HSP o uistinu suverenoj i socijalno pravednijoj Hrvatskoj, a ne oko pojedinih osoba. Svi smo mi samo mali kotačići u političkom životu ove zemlje i nitko nije nezamjenjiv. Političari dolaze i odlaze s političke scene; sjetimo se samo pokojnih političara sa samog vrha naše politike - predsjednika Tuđmana i Ivice Račana, ali i nakon njih Hrvatska ide dalje. Zbog svega navedenog uvjeren sam u bolju budućnost HSP-a i da ćemo na predstojećim parlamentarnim izborima ostvariti rezultat koji će biti bitno bolji od dosadašnjih.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (6)