Mladen Guliš, predsjednik samoborskog HNS-a i kandidat za Sabor na predstojećim parlamentarnim izborima
Nedovoljno hrabrosti za iskorake
Mladen Guliš potiče iz obrtničke obitelji i zajedno s ocem ima radionicu za strojnu obradu metala. Većinu dijelova koje proizvode ujedno i izvoze, čak oko 90%, na europsko i šire tržište. U obrtu je sada 6 zaposlenih koji proizvode strojne dijelove za različite namjene, a polako se vraćaju i izradi samih alata za isijecanje lima.
Od kada ste u politici i zašto?
Oduvijek me zanimala politika, još od srednje škole. U počecima me zanimalo rješavanje općih društvenih problema, a sada znam da se treba i osobno angažirati da bi se problemi riješili. Ako svi stojimo po strani i pustimo da nam oni drugi rješavaju probleme, oni kojima je politika samo prolazni put do ostvarenja njihovih sebičnih interesa, onda će i sama politika postati samo to.
Zašto HNS? Što ste prepoznali u HNS-u?
Imao sam 21 godinu 1992. godine kada sam pristupio HNS-u i to, moram reći, uglavnom pod utjecajem roditelja koji su bili vezani uz Savku, Tripala i ostale "proljećare" o kojima sam slušao kao klinac. K tome, moji stavovi o politici i način razmišljanja bili su najsličniji upravo HNS-ovom programu i tome ostajem vjeran sve do danas.
Pretpostavljam da vas, kao obrtnika, osim politike, zanima i poslovno okruženje u kojem radite. Kakvo je, po vama, stanje u Samoboru?
Općenito, kada govorimo o našem hrvatskom tržištu, početkom 2000. godine počeo se osjećati uzlaz u našem gospodarstvu. U 2005. i 2006. godini došlo je do pada, ali moram priznati da se sada u 2007., iako smo tek u prvoj polovici godine, ponovno osjeća to kretanje prema naprijed. Vidi se to po konkretnijim narudžbama, manjim kašnjenjima u plaćanju, a tvrtke koje ne mogu opstati nestaju. Na stranom tržištu pak sve ovisi o tome koliko ste konkurentni cijenom i kvalitetom.
Bit ćete na listi kandidata HNS-a za Sabor. Kako gledate na sadašnju globalnu politiku u državi s ekonomskog aspekta, obzirom da vaša stranka ima jasne vizije ekonomskog razvoja zemlje?
Mislim da u ekonomskom segmentu državne politike vlada veliko neznanje koje neminovno za sobom povlači i nesposobnost da se ostvare bitni pomaci u gospodarstvu i ekonomiji. Dobro poznajem situaciju u obrtništvu i malom poduzetništvu, u kojima se vodi vrlo restriktivna politika. U šumi postojećih zakona rijetko koja europska tvrtka bi kod nas mogla poslovati kad bi se morala pridržavati svih tih, često kontradiktornih, propisa, a to je svakako odličan put u nepridržavanje bilo kakvih standarda poslovanja. Dakle, vrlo je teško ispoštovati sve propise koje je nametnula država, pa tako ispada da ste uvijek za nešto krivi ili imate kakvu obavezu prema državi. Dakle, ne ide se na kažnjavanje onih koji ne poštuju zakone i propise, već se ide restrikcijom prema svima. Svakako je to najvidljivije u carinskim propisima i porezima. S druge strane, svaki projekt, koji je možda i dobar, je zapravo deklarativan. Kad se i svi složimo oko nekog projekta, za koji mislimo da će pomoći našem gospodarstvu, iza toga ne slijede konkretni pomaci i koraci. Želimo veću konkurentnost domaćih proizvođača radi izvoza, ali ništa se ne poduzima da se domaćima, koji imaju ideje i projekte i žele raditi, osigura minimum prostora, koji je najveći problem u početku, kroz jeftine koncesije ili najam napuštenih prostora vojarni ili drugih propalih tvrtki.
Izborne kampanje za predstojeće izbore temeljit će se na gospodarskim programima. Prošlo je u tom smislu vrijeme naglašenog domoljublja i Haaga - ljude zanima samo kako mogu bolje živjeti. Koje su prednosti vašeg kandidata za premijera Radimira Čačića u odnosu na druge kandidate, koji se već također spominju u javnosti i nude svoje gospodarske i ekonomske programe?
Njegova velika prednost je u tome što on gotovo cijeli svoj radni vijek vodi velike sustave i odlično ih poznaje. Država je također jedan veliki sustav, baš kao i velika korporacija, ministarstvo ili, sada u njegovom slučaju, županija. Također, iza njega ostaju dokazi o uspješnosti i to još iz vremena komunizma, kada je vodio jednu od najuspješnijih državnih firmi onog vremena. Je, bio je tada optuživan za tehnomenadžerstvo i svašta drugo, ali iza njega su stajali konkretni rezultati. I sada iza njega stoje rezultati, kao ministra i župana. Ono što njega čini boljim kandidatom od drugih je to što, po meni, on nudi cjelovit i jasan gospodarski program po kojem, da bi se došlo do cilja, treba osigurati sredstva, otkloniti zakonske i druge prepreke na tom putu te efikasno doći do tog cilja. Sjetite se samo projekta autocesta.
Jedno od ponuđenih rješenja, inicirano od Radimira Čačića, a koje predstoji i nama u Samoboru, je model javno-privatnog partnerstva. Isto, izgleda vrlo dobro, funkcionira u njegovoj županiji. Kako ide u Samoboru?
Već duže vrijeme našim političkim partnerima, ali i građanima, pokušavamo objasniti koje su sve prednosti tog modela. Javno-privatno partnerstvo nije projekt, već model za ostvarivanje određenih projekata. Ovih dana održat će se i tribina na kojoj bi trebali otkloniti sve nedoumice oko ovog modela. Mislim da su sada na to spremni i naši koalicijski partneri. Dakle, predstoje nam ozbiljni razgovori upravo o tom modelu kao načinu rješavanja naših problema, ne samo društvene infrastrukture, već kao i potencijalnog rješavanja komunalne infrastrukture.
Što je bit modela javno-privatnog partnerstva?
Nije to nikakav genijalan tip modela po kojem će vam netko nešto napraviti pa vi onda to lijepo uživate i imate. Ne. To je model kojim se može, s obzirom na manjkavi budžet gradova, županija ili čak države, u kratkom roku nešto izgraditi bez zadiranja u sam budžet, sve do momenta dok isti objekt nije završen i stavljen u funkciju. Kad je neki objekt završen i stavljen u funkciju, tada grad, županija ili država, dakle javni partner, prihvaća najam od privatnog partnera koji je gradio, a koji se ugovara otprilike na razdoblje od najmanje 25 ili 30 godina, te kroz tu rentu otplaćuje i samu izgradnju. Možda je model leasinga tomu najsličniji. Nakon isteka ugovora i godina u kojima se plaćao najam, objekt prelazi u trajno vlasništvo javnog partnera, znači vlasništvo jedinice lokalne samouprave ili države. To je brz, jednostavan, jeftin i kvalitetan način da se riješe problemi infrastrukture, koja i inače guta najveća sredstva.
Vratimo se malo na stanje u Samoboru. Danas već gotovo svaka veća sredina ima svoju poslovnu zonu. Što je sa samoborskom?
Iskreno, što se tiče samoborske poslovne zone i svega onoga što bi ona trebala nositi, stanje je poprilično nejasno. Mi i u Poglavarstvu često razgovaramo o tome, jer je za mjesto na kojem je idejno planirana ta zona zainteresiran i jedan privatni investitor. No, njegova konkretna ponuda ne stiže. Radi se o gradskom zemljištu pa će se još neko vrijeme pričekati. S jedne strane nam je drago što postoje interesenti koji bi gradili i proizvodili na području Samobora, ali treba procijeniti i njihovu ozbiljnost, makar se radi i o velikim tvrtkama. Naposlijetku, nije ni to zemljište "sveta krava". Lijepo je kad vam dođe veliki investitor i sve riješi brzo, no naš je problem puno malih i srednjih poduzetnika koji nemaju dovoljno novaca da krenu u kupnju zemljišta i gradnju, jer, ako to i naprave, onda nemaju više sredstava da pokrenu posao. Grad bi trebao, a vidio sam to na puno mjesta, sagraditi vlastite "kocke", koje bi se dalje iznajmljivale ili prodavale. To treba omogućiti pod povoljnim uvjetima za male poduzetnike ili okupljanjem srodnih, bliskih tvrtki na jedno takvo mjesto, pa se njihov promet automatski povećava zbog smanjenja ostalih troškova poslovanja. Tada se i ozbiljnije pristupa tržištu, pogotovo inozemnom. Istina je da takvi objekti ne izgledaju posebno lijepo, ali se zato oni i nalaze izvan urbanih jezgri gradova.
Obzirom na velik broj malih i srednjih tvrtki i obrtnika, zašto se to ne radi u Samoboru? Činjenica je da grad s velikom tradicijom obrtništva i poduzetništva nema svoju poslovnu zonu.
Tu je slična stvar kao i s modelom javno-privatnog partnerstva - nedoumice, nepoznavanje problema... Ili jednostavno nema dovoljno hrabrosti da se krene u takvo što. To je inicijalno dosta velik trošak za grad, makar i za to postoje modeli kojima se taj trošak može smanjiti. Postoji također model po kojem se na jednom većem zemljištu građevinskoj tvrtki daje određeni postotak građevine i zemljišta koje ona izgradi, a ostalo ostaje gradu, općini ili državi. Dakle, mogućnosti uvijek postoje.
Vratimo se izborima. Vaša VII. izborna jedinica seže od zapadnog dijela Zagreba, preko Samobora, Jaske i Karlovca sve do Novog Vinodolskog. Kako vaša stranka inače stoji u toj izbornoj jedinici?
Kao stranka u toj izbornoj jedinici, i organizacijski i po rezultatima prošlih nekoliko izbora, rekao bih, stojimo "zebrasto". Na prošlim izborima slabo smo prošli upravo u ovom dijelu Zagreba, a svijetla traka "zebre" pokazala se na području Samobora, Svete Nedelje i Stupnika. Onda je opet bilo "tamno" u jaskanskom kraju. No, u zadnje vrijeme značajno smo napredovali u Karlovačkoj županiji, a onda pak imamo slabiju Primorsko-goransku županiju u ovoj našoj izbornoj jedinici. Znajući sve to, mi smo s pripremama za ove izbore krenuli još 2005. godine. Formirali smo timove i ekipe koji su najprije trebali utvrditi stanje na terenu, dakle upravo ovo što sam rekao, a onda i strategiju za predstojeće izbore. Zato već sada imamo pomake i u ovim "crnim trakama", a posebno bih tu naglasio Jasku i zagrebačku organizaciju, koja i po zadnjim relevantnim anketama pokazuje velik napredak i vrlo dobar rejting. Ono što me posebno veseli i na što sam jako ponosan je to da Samobor ima još bolje rezultate. Pokazatelji su svugdje bolji i ostaje nam još taj problematičan dio Primorsko-goranske županije, ali smatramo da za to imamo još dovoljno vremena.
Jasno ste izrazili svoju ambiciju na listi za Sabor. Koje mjesto biste trebali imati na listi da bi se vaš ulazak u Sabor i ostvario?
Radim u timu koji je zadužen za ovaj dio Zagrebačke županije u sklopu VII. izborne jedinice, a za koju je cilj da na predstojećim izborima ostvari dva mandata za Sabor. Mi sami zadali smo si cilj ostvariti tri mandata i na tome intenzivno radimo. Dakle, kad govorimo o listi, mjesta od jedan do tri definitivno igraju ulogu, a čak i ona mjesta na broju četiri i pet. Sama stranka kani biti na pobjedničkoj strani na predstojećim izborima pa će tako doći i do pomicanja s listi obzirom na zaduženja i funkcije u Vladi i ministarstvima. Također, vodstvo stranke će itekako znati prepoznati naš rad, a imamo i obećanja po kojima će se vrednovati upravo taj naš rad na terenu, što znači da ćemo mi sami kreirati listu, naravno, uz blagoslov stranke.
Gledajući općenito, Samobor, a ni cijeli ovaj samoborski kraj, nije baš imao sreće sa saborskim zastupnicima. Javnost ne zna za neke razvojne inicijative koje bi od njih dolazile. Što biste vi, kao saborski zastupnik, sebi postavili kao cilj?
Moj cilj, ako želim biti na korist svojim sugrađanima i cijeloj zajednici, svakako ne smije biti saborska plaća i beneficije koja ona nosi. Sama činjenica da Samobor nikada nije imao konkretnu osobu koja je mogla, govorimo o političkim krugovima i djelovanju, biti bliže razini odlučivanja, a time i mogućnosti djelovanja, osim u samome gradu ili možda malo u županiji, već je velika stvar i sama po sebi obavezuje. Jer, sva obećanja onih na vlasti padaju u vodu kada odu iz Samobora, jer, što je razumljivo, prvo brinu za svoj grad ili županiju. Zato je važno da i mi, s ovakvim potencijalom, imamo svojeg saborskog zastupnika.
HNS već duže vrijeme provodi akciju "Od vrata do vrata". Kakva su iskustva s terena?
Za sada smo obišli Breganu i Slani Dol. Bilo je zanimljivo, jer su ljudi zapravo vrlo otvoreni. Uglavnom su mještani tamo željni razgovora, žele nekome prenijeti svoje probleme i rado vas primaju u kuću, a oni pak koje to ne zanima otvoreno to i kažu, pa se lijepo zahvalimo i odemo dalje. Sama akcija daje zapravo vrlo pozitivna iskustva i rezultate, jer saznajete probleme koje inače uopće ne primjećujete ili ih ne smatrate bitnima, a ljudima ili grupi ljudi koji tu žive su itekako važni ili nepremostivi. U Bregani, primjerice, stalno pucaju vodovodne cijevi. Svako malo se to popravlja, ali treba riješiti problem dugoročnije, jer je gotovo svakotjedno popravljanje jako skupo. Na taj način, slušajući ljude, lakše stvaramo listu prioriteta u rješavanju problema.
Robert Škiljan
Za željeznicu do Bregane
- Konkretno, na čemu biste kao saborski zastupnik najviše inzistirali što se tiče Samobora?
- Već sam prije naveo što obuhvaća moja izborna jedinica. Dakle, ne radi se samo o Samoboru. No, eto, obzirom na razinu odlučivanja o kojoj govorimo, naravno, ako uđem u Sabor, tada bih tražio, primjerice, da projekt naše željeznice ne stane u Perivoju, kako je sada zamišljeno, već da se nametne rješavanje problema do kraja, do Bregane. Jer, Breganu bi to diglo iz njezine letargije i depresije, jer takvo stanje duha inače ne prevladava u samoborskom kraju. Razgovarao sam zaista s puno ljudi i uglavnom svi vide nekakve pomake, osim u Bregani. No, i to će se sigurno promijeniti. Nadalje, treba povezati onu glavnu infrastrukturu - plin, voda, kanalizacija, jer nam se događa da svi kreću iz svojih smjerova i onda stanu, jer se radi o drugoj lokalnoj samoupravi, pa nam neki dijelovi grada sasvim nepotrebno ostaju bez osnovnih priključaka zbog neorganiziranosti i slabe suradnje.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (23)