Najčuveniji hrvatski čudotvorac Braco posjetio Samobor i po prvi puta progovorio za medije
Imam neograničenu energiju
Pred nekoliko dana Samobor je pohodio gotovo najneobičniji mogući gost, najslavniji i najtajanstveniji hrvatski iscjelitelj svih vremena, poznat kao Braco sa Srebrnjaka. Radi se o 37-godišnjaku o čijem se privatnom životu ne zna praktično ništa. No, malo je onih koji za njega ne znaju sa stranica dnevnog tiska koji uredno bilježi svaki njegov rođendan. Naime, svake se godine 23. studenog na adresi Srebrnjak 1 skupi do 10 tisuća ljudi, svi s buketima cvijeća u ruci. Kolona obično počinje već u tri izjutra, a završava negdje pred ponoć. U tom razdoblju Bracini obožavatelji i sljedbenici prolaze kraj slavljenika koji im podari pokoji pogled, dok policija čuva prilaze njegovu centru. Dok se promet kružnim tokom kod Petrove jedva odvija uslijed ova rijetko viđena fenomena, stotine ljudi plače u zanosu, dodirujući nakratko svog idola i zahvaljujući mu na kakvu ozdravljenju od neizlječive boleštine, rješenju nekog životnog problema ili naprosto zato što se u njegovu društvu osjećaju rasterećeni svojih tuga i briga. Popularnost je to koju bi poželjela svaka rock zvijezda, a traje već cijelu dekadu, svaki puta okupljajući sve više i više ljudi. Čak mu je Boris Novković posvetio cijeli jedan svoj CD, dok su na njegovim rođendanima gostovali i Ćiro Blažević, Željko Malnar, prof.dr. Vladimir Gruden, Goran Milić, Zoran Šprajc, 4 Asa i mnoge druge osobe iz javnog života.
I inače, svakodnevno se pred Srebrnjak 1 slijevaju mnogobrojni bolesnici, nerijetko stižući u posebnim autobusima ili u velikim grupama. Braco ima brojnu sljedbu i izvan zemlje, pa ga tisuće dočekuju u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, čak i kad stigne u Banja Luku. Raspolaže s nevjerojatnih dvije stotine dokumentiranih izlječenja od najtežih bolesti, o čemu je snimljeno pedesetak video kazeta, a i napisano dvadesetak knjiga. Ono što je najfantastičnije jest da na svojim seansama Braco ne izgovara nijednu riječ! Dolazi u salon gdje jednostavno nekoliko minuta koncentrirano gleda u grupu gusto natiskanih ljudi, koji nakon toga izjavljuju da su ga vidjeli u jarkoj svjetlosti, da su im na oči navrle suze, da su iznutra čuli kako im govori, da su odmah osjetili poboljšanje... Ovaj svojevrsni "hrvatski Sai Baba" stalno je čuvan od desetak svojih pomoćnika, kako bi se izbjegle incidentne situacije.
Braco je 1995. godine naslijedio Ivicu Prokića koji je započeo ovu neobičnu iscjeliteljsku misiju, da bi poginuo u Južnoafričkoj Republici svega dvije godine kasnije. Za razliku od njega, njegov nasljednik Braco ne voli i ne podnosi publicitet. Zvuči nevjerojatno, ali, uprkos brojnim zahtjevima novinara, Braco za medije nikada nije progovorio nijednu rečenicu!
U Samobor je stigao u pratnji svoje supruge i sinčića, na kremšnite kojima ga je u Kavani Livadić počastio njegov prijatelj Drago Plečko. Prvi je puta pristao nešto reći o sebi.
- Eto, mogu vam reći da sam rođen u Zagrebu, diplomirao sam i magistrirao ekonomiju i sretno sam oženjen – kratko govori Braco. - Ne volim svoje puno ime iznositi u javnost kako me tisuće i tisuće ljudi koji posjećuju moje seanse na Srebrnjaku ne bi sasvim onesposobile za bilo kakav privatni život.
Kažu da ste u stanju primati ljude 36 sati bez prekida i odmora. Je li to doista moguće?
Jest, imam neograničenu energiju, rad me s ljudima ne umara ni nakon desetina sati. Nije to neka moja energija, ja sam samo kanal te iscjeljujuće sile koja pomaže ljudima oko mene.
Spominju se i liječnici koji su vam priznali rezultate...
Da, ima ih sve više, a posljednji je, recimo, ginekolog dr. Tarle koji je provjerio jedan moj najnoviji slučaj u kojemu je na glavi jednog fetusa ultrazvukom otkriven tumor, pa je trudnici preporučen pobačaj. Nakon što je bila kod mene dva puta, dr. Tarle je napravio još jedan pregled i ustanovio da je tumora posve nestalo, pa je žena zadržala trudnoću i rodila sasvim zdravo dijete. Ima takvih slučajeva mnogo, no posao je znanosti da se bavi istraživanjem kako sve to funkcionira. Moje je da ljudima pomažem.
Ipak je nevjerojatno da vas pohode toliki ljudi. Kako to tumačite?
Djelotvornošću. Zašto bi dolazile tisuće ljudi, mnogi od njih godinama, kada ne bi od toga vidjeli efekte? Gledajte, ja prije vas nisam nikada dao nikakve izjave novinama, nije bilo članaka o meni, mada su me nagovarali na to bezbroj puta. Nisam nikada bio na televiziji, niti na radiju, niti sam ikada objavio bilo kakav oglas. Uopće nemam letaka ili propagandnog materijala. Čak u načelu ne dopuštam da me fotografiraju, s izuzetkom rijetkih prilika. Ja se oslanjam na svoju karizmu, moć koja mi je dana. A ona se manifestira svakim danom, ne uvijek, dakako, ali često onda kada je to teško očekivati.
Kakav vam je onda privatni život?
Normalan. Ja sam čovjek koji ima svoje tuge i radosti kao i svi drugi ljudi. Sve što je stvoreno pod kapom nebeskom ima u sebi jedinstvo tamnog, toplog i mekog, kao i svjetlog, hladnog i tvrdog principa. Osnovni je materijal od kojeg smo stvoreni jednak, no kroz neke od nas u ovaj svijet dolazi blaga, slatka, iscjeljujuća energija koja djeluje toliko više što ste prema njoj otvoreniji. To nema veze sa sugestijom, jer ja ništa ne govorim ljudima niti pred njima gestikuliram.
Nema li tu elemenata religije?
Nikakvih. Kod mene dolaze katolici, pravoslavci, muslimani i bezvjerci jednako. Ja se u njihovu vjeru ne miješam, to je njihova privatna stvar. Moje je da im dam ono što imam, zašto sam rođen, ono po što su došli, mada toga najčešće ni nisu svjesni. Ja nemam doktrine, moja sama nazočnost im daje onoliko koliko su u stanju uzeti.
Zvuči fantastično...
Da, teško je, ako ne i nemoguće, to objasniti. Zato ne želim javno nastupati, niti bilo što dokazivati, raščlanjivati ili bilo s kime polemizirati. Neka govore drugi, neka govore učinci, jer to je jedina spomena vrijedna istina. Znate, ovo je svijet marketinga, tu igra prije svega percepcija istine, a ne istina sama. Velika je to opasnost za opće ljudske vrijednosti, ali dolazi s onime što nazivamo civilizacijom. Za ljude duha kao što sam ja važno je izbjegavati upravo tu zamku. Onaj tko je bolestan ne traži privid da je zdrav nego želi ozdraviti. Tko god pati na ovaj ili onaj način jako dobro prepoznaje tu fatalnu razliku, ali tek kad neprilika pogodi njega samog. Moja je odgovornost velika, jer se kod mene skupljaju oni posebno osjetljivi ljudi s kojima je Usud bio okrutan. Uz moć uvijek ide odgovornost...
Imate hobije, nešto čime se volite baviti kada niste okupirani svojim poslom?
Naravno, najviše se volim igrati sa svojim sinom, a volim plivanje i prirodu. Kao što vidite, volim i doći u Samobor. Kada imam priliku, odem do otoka Lošinja.
Kada smo već kod toga, vidim poveću količinu kremšnita ispred vas....
Da, Samobor mi je kao grad toliko lijep da bih mogao ovdje živjeti, a kremšnite uz dobru kavu su mi najdraži suveniri iz vašeg grada. Ali i inače, zelenilo neposredno uz centar grada, bogata povijest, raskošni i živopisni lokali, svjež zrak, sve je to fascinantno u Samoboru. Na trenutke, kada je navečer obasjan svjetlima, Samobor me podsjeti na prošlost koja mora da je ovdje bila bogata događajima. Jedan od mojih suradnika sa Srebrnjaka živi u Svetoj Nedelji, on je tu vaš domorodac i stalno hvali Samobor. Kaže, ne bi ga mijenjao za ništa...
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (1942)