Drago Plečko, kandidat za Sabor
Jedini mi je motiv da nešto učinim za Samobor!
Dragu Plečka ne treba posebno predstavljati javnosti, barem ne Samoborcima. U svom se životu okušao na brojnim i raznolikim područjima ljudske djelatnosti, ali je najviše upamćen i ostavio traga kao alternativni medicinar. Svoja životna iskustva proizašla iz svog rada, ali i brojnih putovanja, ponajviše u Indiju, pretočio je u niz čitanih i popularnih knjiga. Okušao se i u politici, te je donedavno bio zamjenik gradonačelnika Grada Samobora za društvene djelatnosti.
Kandidat ste koalicije DC-a i HSLS-a u VII. izbornoj jedinici na predstojećim izborima. Opišite nam ukratko svoje dosadašnje političko iskustvo stečeno u lokalnoj vlasti u Samoboru.
U Samoboru sam obnašao dužnost dogradonačelnika Grada Samobora dvije godine. Imao sam neke projekte koji su prošli, realizirali su se. Na primjer, radi se o dolasku Japanaca u Samobor, a definitivno je rezervirano i gradilište za izgradnju Hrvatskih studija, provedene su humanitarne akcije, postavljen sustav obrane od narkomanije, potaknut niz kulturnih događaja. S mjesta dogradonačelnika otišao sam svojevoljno, jer se radilo o mogućem sukobu interesa. Naime, imam ugovor s tvrtkom Pond d.o.o. koja ima svoje pogone u Bobovici i koja posluje s nekim subjektima vezanima uz gradsku vlast. Kako je donesen Zakon o sukobu interesa, u mom slučaju radilo bi se doista o izravnom sukobu interesa, pa sam radije napustio funkciju i otišao natrag u poduzetništvo, u posao u kojem sam nekad bio. Tu nema nikakvih misterija, sve je potpuno jasno, nemam čak niti nekih većih primjedbi na suradnju s određenim brojem ljudi koji su imali dovoljno kreativnosti da nešto naprave u ovom gradu.
Trebao sam biti drugi na listi DC-a za VII. izbornu jedinicu, ali se zatim išlo u koaliciju s HSLS-om, pa je njima pripalo drugo mjesto, a meni treće. Ja sam zapravo zamjena prvom na listi i treći istovremeno, što znači da ipak od svih Samoboraca jedini imam bar teoretske izglede ući u Sabor, jer sam najviše plasiran. Istina je da sam u jednom trenutku napustio sve, dao sam ostavku, čak je i tisak to objavio, zbog nekih neslaganja oko programa koji su ponuđeni i otpora prema toj koaliciji. Bio sam mišljenja da svakako treba ići u takvu jednu koaliciju, da se objedine stranke centra. Međutim, razgovarao sam s Matom Granićem koji me uvjerio da ipak trebam ostati barem zbog nekih projekata čiji sam ja nositelj unutar te koalicije i unutar ovog općeg programa koji mi predlažemo.
Samobor je do sada imao samo jednog saborskog zastupnika, Ivicu Bedeničića. Kako sebe vidite u ulozi saborskog zastupnika, ako dođete u Sabor?
Prije svega, ja sam pokazao da mi nije do same vlasti stalo, jer sam dao ostavku na listu kada sam već bio treći na toj listi, a ujedno i zamjenik prvog. Znači, u koalicijskoj listi sam treći, međutim, prema međustranačkom sporazumu, ako prvi s liste, Pavao Miljavac, odlazi na neku izvršnu funkciju ili se na bilo koji drugi način miče, na njegovo mjesto ne ide drugi s liste, nego drugi iz iste stranke, dakle ja sam zamjenik prvom. Dao sam ostavku na takvo mjesto i mislim da je to presedan, jer ne znam da bi bilo tko dao ostavku na tako visoko mjesto na listi dviju parlamentarnih stranaka. Mene kao čovjeka politika uopće ne zanima, a jedini bi mi interes bio da učinim nešto za Grad Samobor. Zato sam ipak pristao ostati na listi, jer vidimo iz prakse da svi oni koji imaju saborske zastupnike, svi ti krajevi dobro prođu, jer svatko lobira, na kraju krajeva, za svoj kraj. Mi možemo glasati za pojedinu stranku, međutim, svaki pojedinac iz stranke koji dođe na vlast, nastoji se odužiti svom kraju, nešto učiniti za njega. Primjer je Tonči Tadić i neki drugi zastupnici koji su jako dobro lobirali za krajeve iz kojih su došli i tamo su se dijelila velika sredstva. Ja nisam primijetio, dok sam bio u lokalnoj vlasti, da su bilo kakva značajnija sredstva od države ili nekog ministarstva došla u Samobor; pritom mislim na veće projekte. Obzirom da mi imamo dosta projekata na umu, mislim da bi bilo korisno imati jednog Samoborca u Saboru. To ne moram biti ja; ja bih volio da bilo tko iz Samobora uđe u Sabor i da lobira za naš grad. To je jedini moj interes u svemu, jer ovaj moj posao me potpuno zadovoljava i u financijskom i intelektualnom smislu, tako da nisam motiviran nekim materijalnim interesima i bogaćenjem. Ja imam devet lokala, dvije kuće, jedan stan i tako dalje, materijalno sam sređen čovjek. Prema tome, jedini moj motiv može biti taj da napravim nešto za Grad Samobor, ako dođem u tu situaciju. Uostalom, već sam jednom rekao da mi u Saboru nije mjesto ako me ljudi tamo ne žele.
Koja bi područja interesa od značaja za Grad poticali u Saboru?
Radi se o tri stvari. Kao prvo, ja sam protivnik koncepcije Grada Samobora kao industrijske zone ili kao nekakvog čak i pograničnog grada. Naime, u čemu je stvar? Moje lobiranje za Grad Samobor kretalo bi se u tri pravca. Prvo je svakako dolazak Hrvatskih studija što bi omogućilo da u Samobor dođe oko dvije tisuće studenata koji bi kod nas stanovali, jeli, zabavljali se i tako dalje. Dakle, to bi bio jedan veliki dobitak, Grad Samobor bi postao sveučilišni grad, mali Heidelberg. Poznati svjetski mali gradovi kao što je već spomenuti Heidelberg, pa zatim Palo Alto, Uppsala ili Princeton, nikad ne bi bili poznati da u njima nisu ugledna i velika sveučilišta. To bi za Samobor bio veliki korak naprijed. To je jedan razlog. Da ne govorim o tome koliko bi to privredno značilo i koju bi to novu kvalitetu dalo gradu. Mi smo u tom pravcu ostavili i zemljište i približavamo se realizaciji tog projekta.
Drugo, u poljoprivredi se svašta obećava, poticaji i krediti, a malo se pokreće. Mislim da mi možemo u ovoj našoj zoni vrlo lako ovom novom tehnologijom, govorim o tvrtki Pond d.o.o. koja proizvodi Brokulin i koja je moj partner, organizirati kompletan otkup cjelokupne proizvodnje voća i povrća koja se proizvede na našem području. Radi se o postupku dehidriranja i tvrtka već izvozi na četiri kontinenta, tako da je Pond trenutno najveći izvoznik te vrste u Hrvatskoj. Prema tome, za mene, uz jedinstvenu tehnologiju inženjera Rudeša, ne bi bio nikakav problem da napravim ono što drugi obećavaju. To poduzeće se širi, grade se novi pogoni i sve kalkulacije pokazuju da bi u roku od dvije godine dosegli proizvodnju dehidrirane hrane i dijetetskih proizvoda tako da bi svi poljoprivrednici s područja Grada Samobora mogli živjeti od tog otkupa. To je vrlo realna stvar, tu nema nikakvih taktičko-političkih obećanja i nečeg nestvarnog.
Treći pravac je poticanje da Samobor doista postane kulturno-turističko sjedište. Tu treba poticati festivale, evo, imamo i mjuzikl, treba poticati svu moguću turističku ponudu, jer ovaj grad ima taj jedan mitteleuropski štih koji svi prepoznaju, ima unikatan ambijent i bogatu povijest kojoj se dive svi stranci koji dođu u Samobor. Imamo jedinstvenu Foto galeriju Lang, izuzetno kvalitetan Muzej Marton i treba se kretati u tom pravcu. Mislim da je to najperspektivnije.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)