Predsjednici mjesnih odbora Klokočevac i Celine govore o organizaciji Fašnika
Niz velikih i malih propusta
Iako je do Fašnika još daleko, tako se barem čini organizatorima, u nekim mjesnim odborima već sada razmišljaju o svom nastupu na toj najvećoj samoborskoj turističkoj priredbi. No u razgovoru, na koji smo, to treba reći, bili pozvani, predsjednica MO Klokočevac Mirjana Kovačić i predsjednik MO Celine Božidar Laušin imali su niz zamjerki na organizaciju Fašnika. Primjedbe smatraju konstruktivnima i nadaju se da će doprinjeti kvalitetnijoj organizaciji te priredbe.
Mirjana Kovačić, predsjednica MO Klokočevac
Što vas je ponukalo da nam se javite i potaknete problem Fašnika?
Prvi puta mi je "u oko" pao članak u novinama po kojem je već izabran plakat za fašnik Riječkog karnevala. Zatim, nakon spominjanja financijskog izvješća u Samoborskom glasniku o našem ovogodišnjem Fašniku, jednostavno sam smatrala da bi bio red da se naglase neke stvari, neke primjedbe na organizaciju Samoborskog fašnika. U krajnjoj liniji, u Rijeci je već u šestom mjesecu bio natječaj za izradu plakata, te je isti izabran u osmom mjesecu i zato smatram da nije idealno rješenje kako se to radi u Samoboru. Smatram da nije u redu da nas, kao mjesne odbore, pozovu mjesec dana prije samog početka Fašnika. Tako se to dogodilo ove godine, kada smo obaviješteni tek u prvom mjesecu. To je jednostavno premalo vremena da se kvalitetno organizira taj Fašnik. Posebno mi kao MO Klokočevec, koji smo nastupali tek drugi put i ljudi nemaju naviku ili interes oko Fašnika, pa mislim da nam treba više vremena da ljude zainteresiramo.
Kakva iskustva ima vaš mjesni odbor s organizacijom Fašnika, samom povorkom, a kasnije i s realizacijom nagrada?
Što se tiče prošle godine, osvojili smo treće mjesto. Zlobni jezici su primijetili da to i nije bio neki problem, pošto je nastupalo samo pet mjesnih odbora. Znači ta treća nagrada, koja je iznosila 20.000 kuna u komunalnim radovima, još nije do sada realizirana, pošto mi još nismo utvrdili u koju svrhu želimo upotrijebiti tu nagradu. S time da je Grad obećao da nas ta nagrada čeka, samo je prolongirana. Ove godine smo osvojili nagradu u vrijednosti 140 kilometara izleta s Autoturistom iz Samobora. Iako je to premalo čak i do Plitvica, znači dolazi u obzir posjet samo nekima od toplica, namjeravamo to iskoristiti u kasne jesenske dane, kada ljudi obave poslove na poljoprivredi.
Inače, što se tiče same organizacije, moram reći da baš nisam zadovoljna. Od nas se tražilo da iznesemo primjedbe i prijedloge na organizaciju Fašnika, jer je ove godine Fašnik organizirala Turistička zajednica, a prošle godine Pučko otvoreno učilište, ali ja za sebe mogu reći da nijedna moja primjedba nije bila uvažena.
Primjerice, traženo je bilo, barem ja sam tražila, da se za nas iz mjesnih odbora, kao lijepa gesta, a mali trošak, tiskaju male diplomice da si mi to kao mjesni odbor možemo objesiti u društvenom domu, da se zna da smo godine te i te nastupali na Fašniku. Gospodin Šintić je izričito obećao da će to ove godine biti, jer su to "oni" prošle godine propustili napraviti, ali ništa od toga. Zatim, bilo je obećano što se tiče same organizacije da će nas više pratiti i da će dolaziti u posjete mjesnim odborima da vide kako teku pripreme oko Fašnika, da će pokušati organizirati televizijske ekipe za pripreme mjesnih odbora. Došlo je samo do jednog posjeta g. Šintića i g. Amića, tijekom kojega nam je g.. Amić pomogao praktičnim savjetom. Nadalje, bilo je rečeno da će nam na pozornici fašnički likovi pružiti potporu kako bi se bolje snašli, a to je nama bilo važno, jer mi nismo imali neka velika iskustva, međutim, ove godine te potpore nije bilo. Možda iz tog razloga što smo nastupali zadnji dan i kad su nam sami fašnički likovi šaptali kako im je već dosta toga i više im se ne radi. Mislim da je to bio jedan od razloga što se nismo predstavili u najboljem svjetlu, jer je nedostajala upravo ta animacija, da netko od nas još dodatno izvuče ono najbolje. Također sam iznijela zamolbu da onu hranu i piće koje dobijemo u fašničkom šatoru ponesemo u naš društveni dom, pa da se tamo još nešto organizira i rečeno mi je da će se to razmotriti. Ostalo je sve po starom: bonovi za kobasice i za piće u fašničkom šatoru. Mi smo ipak preuzeli hranu u šatoru da je uzmemo sa sobom i to je bilo u redu, međutim, dobili smo bonove samo za točeno pivo, a za uzvrat smo tražili da nam se daju sokovi, jer smo imali dosta djece sa sobom. To nismo uspjeli dobiti, tako da se može reći da je organizator kod nas uštedio na točenom pivu u fašničkom šatoru.
Imate li još kakvih prijedloga?
Kao što je g. Šintić spomenuo na prvom sastanku, povorka je okosnica Fašnika. Mi smo to u Klokočevcu jako ozbiljno shvatili i mislim da bi kriterije za povorku mjesnih odbora i nagrađivanje trebalo dati ljudima na papiru, a ne da nas se poslije pita: Niste to znali? Nas je to zasmetalo i uzeli smo si to jako k srcu, jer smo bili jako aktivni po svim kriterijima, iako realno gledano nismo imali najidealniji scenski nastup, jer jednostavno nije bilo dosta vremena da se adekvatno pripremimo. Međutim tijekom povorke animirali smo ljude, bili smo atraktivni, ljudi su se s nama slikali i to je zapravo smisao povorke. S te strane moram kritizirati povorku Mjesnog odbora Rude koji su bili izvanredni na pozornici, jer su to bili gotovo profesionalci, ali u odnosu na nas u povorci nisu se posebno istakli animacijom posjetitelja. Pitam se kakav je to onda kriterij? Što se ocjenjivalo? Onda ćemo svi ići samo na pozornicu i ne treba nam povorka. Na tome bi organizatori trebali malo više poraditi. Ne događa se sve samo na Trgu, jer tamo ionako ne uspiju svi sve vidjeti.
Isto tako, problem je s preuzimanjem nagrada, jer ja sam se ove godine osjećala stvarno kao budala. Naručili su nas maskirane na pozornici, a onda nam je rečeno da se nagrade preuzimaju u Srakinom gnijezdu, a tamo su me pitali po što sam došla, jer je nagrada na pozornici. Onda sam čekala skoro sat vremena da se dočepam te naše nagrade.
Pitanje je i odnosa organizatora prema nama, mjesnim odborima, jer se mi pomalo osjećamo kao građani drugog reda. Mislim da bi se organizatori morali pobrinuti da se plakati s programom postave i po našim mjestima. Dogodi se da ljudi ne znaju ni kada nastupa njihov mjesni odbor. To su propusti.
Imam i zgodnu ideju za organizatore, ako čitaju ove retke. Mislim da bi bila lijepa gesta i za to bi se trebala naći stavka u proračunu organizatora, da se napravi grupna fotografija svakog mjesnog odbora kako bi svaki mjesni odbor mogao to sačuvati kao uspomenu. Mislim da se takva stavka ne bi negativno odrazila ili bila upitna u financijskom izvješću organizatora Fašnika.
Božidar Laušin, predsjednik MO Celine
Možete li se prisjetiti prijašnjih godina Fašnika, po čemu se razlikuju od ovih danas? Kako je to prije izgledalo?
Mislim da ne trebam govoriti kako je prije bilo, kada je povorka išla još iz Zidanica. Ne treba ići tako daleko u prošlost. No, sjećam se vremena od 1996. kada je Mjesni odbor Celine počeo nastupati na Fašniku. Bilo je teško, rekao bih sa stajališta svojih suseljana, jer smo onda bili svi na selu dok nismo konačno shvatili da u Gradu, jedino što Grad nije shvatio da smo i mi ipak u Gradu. Onda su samo mladi ljudi bili u akciji, jer su stariji govorili da kaj bumo sad bedake od sebe delali, jer bedaki noriju svaki dan, a pametni samo na Fašnik (kako već ide ta poštapalica). Međutim, nismo se dali smesti. Nastupili smo te prve godine i osvojili 4. ili 5. mjesto, zapravo nagrade onda niti nisu išle tako daleko. Mislim da je onda prva nagrada bila kilometar asfalta. To govorim zato da možemo usporediti kakve su sada nagrade, jer su svake godine sve manje.
U našem mjesnom odboru postoji jako velik interes za Fašnik, vjerojatno zato jer postoji nekoliko nas entuzijasta koji smo "ludi" za tim i čim se bliži to zimsko vrijeme pred Fašnik, odmah se misli na Fašnik, stvaraju se ideje i dogovora se kako bi se to realiziralo.
Koju najveću nagradu je dobio vaš mjesni odbor?
Dobivali smo prve nagrade. To je bilo 300 m asfalta, a u zadnje vrijeme, 2000. smo dobili 60.000 kuna bruto. 1998. smo bili drugi (300 metara asfalta), a 1999. treći (200 metara asfalta). Ove godine bili smo treći i osvojili 20.000 kuna bruto.
Jeste li realizirali nagrade?
Bilo je dosta velikih problema oko realizacije. Namučili smo se možda čak i više nego sa stvaranjem same povorke. Bilo je puno nejasnoća oko toga što zapravo znači ta fašnička nagrada u asfaltu. Mi smo smatrali da je to zapravo zavaravanje, mazanje očiju tim ljudima, jer u ono vrijeme je te nagrade "isplaćivalo" Gradsko poglavarstvo, a one su bile zapravo male komunalne akcije i smatrali smo da smo obmanuti. Male komunalne akcije su bile organizirane tako da mi moramo sudjelovati s 50%. Ako je tako, znači da je naša nagrada zapravo 50% učešća i sljedećih 50% bi trebao dati Grad Samobor. Znači da kompletnu realizaciju nagrade treba iaplatiti Gradsko poglavarstvo. No, morali smo voditi velike bitke da bi to dobili, mogu reći čak da je to zapravo bilo susretljivošću novog Gradskog poglavarstva, i imali smo sreću da su to oni prihvatili, tako da smo unatrag 5 godina, koliko smo osvajali nagrade, te nagrade uspjeli i realizirati. Neki mjesni odbori to nisu uspjeli. Znam iz iskustva da su neki mjesni odbori revoltirani zbog "neisplaćivanja" nagrada i zato više i ne nastupaju.
Na koje probleme biste sada ukazali? Kako sada stoje stvari u organizaciji povorke mjesnih odbora?
Mi svake godine prisustvujemo sastancima fašničkog odbora s predstavnicima mjesnih odbora i Gradskog poglavarstva. Obično ih se odazove oko dvadesetak svake godine. Ja sam svake godine prisutan, ili barem netko ispred našeg mjesnog odbora, jer smo zainteresirani za nastup. Ustvari, zainteresirani smo za nagradu, jer je to jedini vid da se nešto napravi u mjesnom odboru. No, svake godine je sve manje zainteresiranih za taj naš karneval. Sve manje mjesnih odbora želi sudjelovati u povorci, a, nažalost, bit će i sve manje zainteresiranih unutar samih mjesnih odbora za organizaciju i izradu likova. Smeta me to što se ti sastanci organiziraju prekasno. Kasno je s obzirom na to da jedan mjesni odbor ako hoće napraviti kvalitetnu povorku, poručiti i pokazati što ima, mjesec dana pripreme je premalo. Trebalo bi barem tri mjeseca da se prije planira i obavijeste mjesni odbori, barem okvirno da nas se obavijesti na koji način možemo sudjelovati ili pomoći karnevalu. Tema karnevala nije bitna što se tiče samih mjesnih odbora. Ona može i ne mora biti bitna. Mi se nastojimo pridržavati teme. Jer, čim padne prvi snijeg, mi mislimo na karneval, a teško je u dva tjedna smisliti nešto; treba nabaviti materijal, osmisliti povorku, netko se razboli, netko ne može baš sad i tako dalje, a to puno znači. To je veliki problem. Možda je greška u organizatoru, možda u Poglavarstvu, jer oni određuju organizatora. Ne znam.
Isto tako, to je pokazatelj zašto je sve manje zainteresiranih mjesnih odbora i zašto nema natjecateljskog duha. Možda je krivnja i u medijima. Kolegica je rekla da je obećano da će doći i televizija. Jedne godine su bili u Kladju, pa se to vrtjelo na TV, nije bitno, ali ti ljudi su onda i dalje zainteresirani za karneval. Recimo, kad bi naš mjesni odbor, koji ima 266 stanovnika, jednom bio na televiziji, onda nas u povorci ne bi bilo oko 100, koliko nas je sada, nego barem 150. Nije obavezna televizija, ali možda bi bilo dobro da se u našim medijima više o tome govori. Da se prati kako se stvaraju povorke, nešto kao nogometna liga. To je teško, jer su naše novine dvotjedne i onda za to kratko vrijeme izađu eventualno samo dva broja. Kad bi to trajalo tri mjeseca, onda bi to nešto značilo i bilo bi jako dobro. Stvorila bi se natjecateljska atmosfera. Jer, mi na sastanku skrivamo svoje ideje, prisluškujemo druge mjesne odbore i nastojimo biti originalni. Na zadnjim sastancima predloženo je da bi bilo dobro da se vratimo na staro: da su povorke čim atraktivnije, da nas je čim više, da bude manje traktora i modernizacije. Na primjer, mi smo u zadnje dvije godine izbacili traktore iz povorke. Sve vučemo na ruke. To je naš doprinos tom starom samoborskom štihu. Ove godine je to bilo šareno. Ja čestitam svima koji su dobili nagrade, ali sad više ne znamo da li se gleda ono na pozornici ili se gledaju povorke. To je bilo svakak. Ne znamo hoće li se ubuduće povorka MO planirati kao nastup na pozornici ili će ostati povorka mjesnih odbora. Povorka je ipak povorka. Poruka iz povorke mora biti jasna i bez nastupa na pozornici, iako, moram reći, nastupi na pozornici bili su jako dobri. Ali, to se mora znati.
Radi se o natjecanju, pa bi propozicije trebale biti jasne.
Tako je. Mi predlažemo kako će se ocjenjivati i tko bi bio u žiriju, hoćemo da to budu ljudi koji se u to razumiju, ali nismo mogli dobiti jasne kriterije; koliko vrijedi povorka, koliko nastup na pozornici i slično. Ispalo je da su fašnički likovi, koji su trebali dati jedan glas prema dogovoru, imali svatko pravo na svoj glas. To je negdje i prevladalo. Meni nije žao što je netko prvi, ali mora postojati kriterij. Vjerujem da se nastoje izbjeći političke igre, makar je to gotovo nemoguće. Mi smo dvije godine za redom pobjeđivali i bilo je iluzorno očekivati da ćemo i ove godine biti prvi. No, mi uvijek idemo s ciljem da dobijemo neku nagradu, ali bitnije nam je da se družimo, pogotovo radi djece. Naša djeca su fantastična. Organizirali smo i jednu vrstu neformalne udruge djece, zovu se Udica, skraćeno od udruženja djece iz Celina. Oni imaju svoje sastanke, članarinu, radne akcije, organiziraju sportska druženja i vrlo su aktivni. Sve nam pomažu i jako lijepo surađujemo.
Nije samo nagrada ono što nas zanima. Fešta u šatoru puno nam znači, to nam je fantastično i tu je veselje na vrhuncu. Ove godine je, doduše, bilo slabo. Problem su bili sokovi za djecu. Čekali smo muziku da se malo rasplešemo, a onda su nas potjerali van. Ako smo htjeli natrag u šator, trebalo je platiti ulaznice. To nas smeta. Više ljudi bi bilo da nema takvih neugodnosti. Prijašnjih godina imali smo i mjesta za parkiranje za svoja vozila. Sad molimo čuvare Chromosa da nam pripaze na vozila. Završna večer u šatoru je poticaj za drugu godinu i o tome se priča mjesecima. Imamo i feštu u društvenom domu, ali fešta u šatoru mora biti dobra, jer za godinu dana se puno toga zaboravi. Inače, mi u lipnju ili srpnju sami odemo na izlet, platimo si autobus i to nam je opet kao jedan Fašnik.
Same pripreme za Fašnik su priča za sebe. Nas su posjetili organizatori ove godine i to je dobro. Došli su Mirko Šintić i Marko Amić, pa se razgovaralo. Pomogli su nam i u materijalu i tu su bili susretljivi. Treba razgovarati, ne toliko o samoj ideji, nego općenito o organizaciji i potrebama. Ove godine je bilo razmišljanja da se te povorke prošeću i malo dalje. To je dobra ideja, ali kad smo vidjeli da je to organizacijski teško izvesti, odustali smo. Postavilo se i pitanje upravo scenske izvedbe, jer ako je to važnije, onda više nema smisla vući povorku okolo po Samoboru.
I predstavljanje nagrađenih i podizanje nagrada je svaki put drukčije. Treba se znati točan redoslijed, treba znati da li je to opet skraćeni nastup na pozornici, jer smo mi ostali zatečeni - neki su nastupali, neki nisu ništa pripremili i tako. Jedne godine su nas umalo istjerali s pozornice. Nekad je teško predvidjeti termine, ali treba ljudima osigurati bar pet minuta. Mi imamo i sponzore i propust je ako se njih zaboravi. To sve košta.
Smeta me pomalo i to što se premalo pažnje polaže spominjanju nagrađenih mjesnih odbora. Uvijek su važnije pojedinačne nagrade ili dječje nagrade. Pomoglo bi da se u medijima porazgovara s nagrađenima iz mjesnih odbora nakon Fašnika ili tokom godine. Ljudima to treba.
Pripremio:
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)