Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Pozvani smo iznova otkrivati u sebi ono što nije do kraja otkupljeno

Vrijeme darivanja i vrijeme obraćenja

Blagdan Božića nosi u sebi puno poruka i izazova. To je vrijeme koje nam je darovano kako bismo učvrstili svoju nadu. Kako je dobro da je svake godine Božić. Zaboravili bismo na činjenicu da je Bog pohodio ovu zemlju i da je oplemenio vrijeme i prostor. Bez obzira kako bilo teško, Bogu ništa nije nemoguće. A on je kao svemogući Bog naš nebeski Otac.

Nadalje, Došašće je i vrijeme obraćenja. I u tom pogledu smo pozvani često uvijek iznova otkrivati u sebi ono što nije do kraja otkupljeno, što ne pripada novome, Božjemu svijetu. Potrebno je neprestano živjeti stvarnost obraćenja. Mnoge stvari u našem mentalitetu ovoga svijeta, potrošačkog i hedonističkog društva nije kako treba. I mi smo zaraženi klicama zla koje haraju ovim svijetom. Da se mognemo oduprijeti takvim iskušenjima, potrebno je otvoriti se djelovanju Božjega Duha, tj. obratiti se, mijenjati neke svoje navike.

Ipak bih posebno naglasio božićno i predbožićno vrijeme kao vrijeme darivanja. Cijeli mjesec prosinac pun je lijepih prigoda da razveselimo svoje najbliže. To je vrijeme međusobnog ljudskog darivanja. U katoličkom kalendaru se nižu dani i blagdani koji nas intenzivno potiču na to: sveti Nikola, zatim Božić, Nova godina, potom drugi svetački blagdani kad mnogi iz naše blizine slave svoj imendan: sv. Barbara, sv. Lucija, bl. Djevica Marija, sv. Stjepan, sv. Ivan... I tako redom u radosnom nizu blagdana. Sve nas to potiče i poziva da se sjetimo svojih najbližih koji su nam dragi ili kojima dugujemo ljubav i da ih obdarimo nečim što će ih razveseliti.

Kad mislimo na darove, možda nam postane i teško zato jer najprije pomišljamo na one darove koje moramo nabaviti novcem, jer se ništa ne daje badava. A vremena su teška: novaca je sve manje, a stvari su sve skuplje. Ne bismo se htjeli osramotiti nekim jeftinim darom. Ljudima najčešće želimo nabaviti nešto vrijedno, dar koji će biti bolji od onoga lanjske godine ili dragocjeniji od onog što smo ga mi sami od njih dobili. I tako, pretječući se i natječući u izmišljanju darova, upadamo u zamku pogubnog mentaliteta potrošačkog društva. Kao da u stanovitom smislu postajemo ovisnici međusobnog darivanja. To više nije znak ljubavi, nego teret koji proizlazi iz nepisanih zakona potrošačkog ponašanja.

Ni ne razmišljamo često o tome da dar što ga dajemo često može biti zavaravanje, a možda i alibi. U punom smislu riječi svaki dar bi trebao biti znak dara srca, ljubavi i blizine. Međutim, nerijetko se događa da svojim darovima želimo zapravo prikriti vlastitu nespremnost da darujemo sebe. Mnogim roditeljima će ovih nadolazećih božićnih dana biti prihvatljivije darovati svome djetetu neku igračku, možda čak i jako skupu, nego li se s njim prošetati ili igrati; mnogi će radije obdariti svoje prijatelje videokazetom ili gramofonskom pločom, nego li svojim vremenom. Možda će čak i muž ili žena obdariti jedno drugo nekim skupocjenim darom prije nego li istinskom mogućnošću mirnog i iskrenog razgovora koji bi u određenim okolnostima bio neophodan. Događa se da nam u takvim okolnostima darovi, umjesto radosti, postaju kulisa za bijeg, maska lažnih osjećaja, a zbog prilika u kojima živimo, čak i nesnosni teret.

Ta činjenica bi nam najprije trebala progovoriti o onome koji se nama posve darovao. Bog je tako ljubio svijet da nam je Sina svoga dao (usp. Iv 3,16). U Isusu Bog nam je darovao svoje srce, svu dubinu svoje ljubavi. Isus nas je do kraja ljubio darujući nam u potpunosti samoga sebe. U svom zemaljskom životu bio je neprestani dar svima. Došao je da nas sve nadari svojom ljubavlju. Da bi nam dao jamstvo o sebi za sva vremena, osigurao je onima koji mu pripadaju svoju nevidljivu, ali trajnu i stvarnu prisutnost u sili i snazi Duha Svetoga. Koji su primili sakrament svete potvrde sjetit će se dragocjene riječi što se pritom izgovara: "Primi pečat dara Duha Svetoga!" Taj pečat je osobni dar jer je Duh Sveti osoba. U svom daru Bog uvijek daje samoga sebe. S prvim danima nove liturgijske godine, s Došašćem, stupamo u susret Božiću. To je dan kad nas je nebo obdarilo djetetom. Sve je bilo vrlo siromašno, a zauvijek je obogatilo našu zemlju.

Dopustimo da nas Duh pouči i u našem darivanju. Obdarimo ljude oko sebe, osobito najbliže koje najlakše zaboravljamo, sobom, srcem, ljubavlju. Darujmo im svoje vrijeme, svoju sposobnost da ih slušamo i čujemo, svoju pažnju. Ni to nije jeftino, ali nam neće pričinjati financijsku poteškoću. Zahtjevnije je, ali donosi neizrecive plodove radosti i mira. Domišljata ljubav čini da i najsitnija malenkost postane velikim darom srca koje ljubi. Nećemo se pritom nerazborito i rasipno nabacivati novcem, nećemo doći u financijski tjesnac, a usrećit ćemo one kojima dugujemo ljubav.

Vjerojatno nam treba za sve to iskrene otvorenosti srca i domišljate ljubavi. Mislim da su mladi ljudi u tome pozvani na djelovanje. Prošlo je vrijeme djetinjstva kad smo kao djeca samo očekivali da nas se nečim dariva. To je bilo vrijeme pasivnog primanja darova. Učimo se malo sada aktivnom darivanju drugih. Osjetimo ono što može najdublje usrećiti čovjeka: to je onda kad smo nekoga svojom žrtvom učinili radosnijim. Za takve radosti Božić nam je izvanredna prilika.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)