Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Uz blagdan svetog Antuna

Praktični svetac

Upravo smo proslavili jedan blagdan koji mnogim vjernicima puno znači. To je blagdan sv. Antuna. Čudesno je koliko taj blagdan znači mnogim vjernicima. Crkve koje su posvećene njemu tog dana su prepune. Vjernici mu se mole, prikazuju svoje zavjete, pale svijeće. Pradavni je običaj da se tog dana na osobit način blagoslivljaju djeca i ljiljani. Vrijeme je ljiljana pa je taj cvijet simbol čistoće i ljubavi. Zbog toga se to cvijeće vidi u crkvama uz ovaj blagdan. A djeca se blagoslivljaju, jer je poznato iz svetačkih legendi da su braća sv. Antuna po franjevačkom redu vidjela jednom kako se sv. Antunu u zanosu molitve ukazao mali Isus i kako ga je on smio uzeti u naručje. Taj prizor je poticaj mnogim roditeljima da svoju djecu preporuče njegovu zagovoru. Osim toga, njegov blagdan pada u vrijeme kad svršava škola, pa je i to izazov za mnoge da te zadnje školske dane i ljudsku strepnju za uspjeh u školi povjere svetom Antunu.

Katkada bi čovjek pomislio da se s pobožnošću svetom Antunu možda i pretjeruje. Jer, konačno, Bog je prvi. Bog u trim osobama, Otac, Sin i Duh Sveti, predmet su našeg jedinstvenog štovanja. Uvijek je Biblija, a potom i tradicija Crkve, upozoravala vjernike da ne upadnu u idolopoklonstvo, tj. da ne stave nikoga i ništa ispred veličine i autoriteta Božjega. A za posumnjati je da stvarno nekim vjernicima u jednostavnosti njihove vjere izgleda kao da je sveti Antun tu negdje ispred svega i svačega. No, to samo tako izgleda. Sveti Antun nam je drag, jer se očitovalo kako rado pomaže svojim zagovorom kod konkretnih i praktičnih ljudskih potreba. Čak ga se i smatra praktičnim svecem. Mnogi svjedoče da je izuzetan i dobar u traganju za izgubljenim stvarima. Mnogi svjedoče da su upravo na tom području osjetili njegov moćni zagovor i da ih je on izvukao iz mnogih neprilika. Sveti Antun ipak uvijek iznova upravlja naš pogled i našu vjeru prema izvoru svakoga dobra, a to znači prema Bogu koji je dobri Otac, te je Sina svoga poslao da nas spasi.

Vjerujem da bi jednostavnost, ali i iskrenost i ispravnost vjere običnog čovjeka mogla ispravno orisati jedna anegdota iz života malenih ljudi. Pripovijeda se da su pastiri na padinama visoke gore čuvali ovce. Ipak, jer je postojala opasnost od vukova, svake noći je jedan od njih morao bdjeti i na taj način uočiti opasnost i zaštititi ovce. Jedne noći na redu je bio najmlađi od pastira. No, dogodilo se da je taj najmlađi tijekom svog dežuranja ipak zaspao. A u tom vremenu prikrao se vuk i zaklao dvije ovce. Drugi su pastiri to vidjeli sutradan i jasno je da su počeli grditi dežurnog pastira kako nije bolje pazio. Ovaj je u svojoj jednostavnosti priznao da je zaspao. Pastiri ipak navaljuju i kore ga zašto se nije molio kako ne bi zaspao i kako bi očuvao stado. Ovaj prizna kako se stvarno molio, ali ipak je zaspao. Tada ga upitaše kome se on to molio kad je zaspao. I prizna pastir da se molio dragom Bogu. Tada je najstariji pastir zavapio: "Trebao si se ipak pomoliti svetom Antunu, a ne dragom Bogu. Sveti Antun se brine za ove naše obične potrebe i čuva naše interese, a dragi Bog mora i vukove hraniti!"

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)