Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Kako mimoići suočenje s vlastitim bićem?

Razlikovati duhove

Čovjek je sklon ozbiljno pretvoriti u neozbiljno, događaj u lakrdiju, svetinju u pogrdu. Često se možemo suočiti sa sličnim pojavama tijekom života ili u mijenama naših godišnjih i životnih dobi. Kao da je mnogima stalo samo do neke površne i lagane šale, malo se nasmijati i pritom se baš ne vodi puno računa o cijeni.

Na planu religioznih, kršćanskih vrijednosti jednako tako možemo zapaziti mnoge slične porive ljudske površnosti i lakomislenosti. Primjerice, čovjeku kao da nikada nije dovoljno izmišljanja kako mimoići suočenje s vlastitim bićem. Daleko mu je privlačnije da se prikazuje onakvim kakav nije ili da sakrije svoju istinsku bit. Svemu tome želi doskočiti različitim pokladama, bilo onim klasičnim, zimskim, bilo onim ljetnim po nekim našim primorskim gradovima. Kao da nikada čovjeku dosta lakrdije nad samim sobom.

Nedavno smo proslavili blagdane Svih svetih i Dušnog dana. Već se tu mnogi ne snalaze. Budući da je sveopći običaj da se na blagdan Svih svetih polazi na groblja naših pokojnika, mnogi taj blagdan zovu i danom mrtvih. To je krivo. Kalendarski i vjerski to je dan kad se sjećamo onih koji su posebno i intenzivno živi kvalitetom vječnosti, ljude herojskih kreposti i vrlina za koje vjerujemo da su kod Boga. To su sveci, naši uzori i zagovornici. U jednoj svetkovini sjećamo se niza poznatih i nepoznatih velikana vjere i duha. To što tada idemo i na groblja ne mijenja temeljnu intonaciju toga blagdana. Dan iza Svih svetih nazivamo u kalendaru Dušnim danom. To je spomen svih naših pokojnika, a budući da je to vjerski spomen, onda je to povezano s nadom da će i njih Bog nagraditi vječnim životom radi dobra što su za života učinili i živjeli. Budući da nam nije znano kako oni to konkretno sada žive, nazivamo to dušnim danom. Sve to izmiče našim osjetilima i iskustvu pa je prožeto izrazima koji upozoravaju da se radi o drugoj vrsti postojanja od ovog našeg.

Možda je najperfidnije i suptilno perverzno kad se još uvijek uz te dane provlače i neke asocijacije i igre, zabave i maštanja o tom svijetu iznad našega. Ali to često više nije svijet vjere i duhovni svijet, svijet u kojem bi se s poštovanjem stajalo pred Bogom koji je Otac, ali duhovne naravi tako da ga ne možemo vidjeti. Brkaju se ti pojmovi u nazovi fenomenu "noći vještica" gdje se ono jasno duhovno brka sa zazivanjem duhova, ono vječno i preobraženo sa zastrašujućim vizijama nekih likova nesmirenih duhova što lutaju zemljom kao vukodlaci i vještice da zazivaju strah i nemir. Sve je to povezano s vremenima kad ljudi nisu poznavali svjetla Kristova nauka, ali je čudno kako duboko drži korijene u ljudskim srcima koja su sklona prepustiti se maštanju i perverzijama koje zabavljaju i plaše. Ono najgore je što mnogi, pa i oni koji se zovu kršćanima, ne razlikuju te i takve čudne duhove od vječnih istina kršćanske vjere. Mnogi lakomisleno i praznovjerno misle kao da se radi o sličnom fenomenu i sve skupa stavljaju u isti koš. Time to okultno i praznovjerno škodi svjetlu i istini evanđelja. Zato je krajnje nelogično kad se takvim stvarima bave mladi i stari koji misle da su kršćani. A načini kako se mnogi tada zabavljaju nisu nikako u skladu s ozbiljnošću istina o vječnom životu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)