Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Godina Euharistije - posvećeno vrijeme zahvaljivanja

Postali smo tražitelji svega i svačega

Prema želji blagopokojnog pape Ivana Pavla II. vrijeme između listopada 2004. i 22. listopada 2005. proglašeno je godinom Euharistije. Veliki papa želio je da u ovom dešperatnom svijetu kroz otajstvo Euharistije cjelokupno čovječanstvo kroz razmišljanje o ovom velikom kršćanskom otajstvu u sebi, ali i prema drugima, razvijamo osjećaj zahvalnosti.

Euharistija je za nas kršćane prema staroj grčkoj riječi euharistion spomen čin i uprisutnjenje Svete večere Gospodina Isusa Nazarećanina. Kada svima nama pod prilikama kruha i vina (tako snažnim semitskim gozbenim materijama) ostavlja samog sebe. Ali još više ta Isusova večera je znak prepoznavanja da je on Krist Sin Božji (Mesija, Pomazanik), koji nam mimo svih naših zasluga preko Vazmenog otajstva uspostavlja onaj prvotni red da sve ono što je stvoreno izbjegne smrt. Isus nam uspostavlja prvotni ustroj koji je bio dok ljudi nisu postali nesposobni razlikovanja života u Bogu i mimo njega.

Preko uspostavljenog prvotnog čovjekovog duhovnog stanja mi preko Euharistije želimo zahvaliti na svemu onom što nam je darovano od nebeskog Oca mimo naših zasluga. I upravo što prepoznajemo tu darovanu i ničim zasluženu milost mi Gospodu kao zajednica zahvaljujemo i blagoslivljamo njegovu neizmjernu dobrotu. Isus je svojom Svetom večerom svoje učenike, a time i nas, želio učiniti aristokratima duha (cadikom, prema hebrejskom izričaju). U tom neprestanom zahvaljivanju i blagoslivljanju Božje dobrote na svemu što nam je darovano u našem životu, mi u sebi izgrađujemo novu dimenziju zahvaljivanja i blagoslivljanja. Zato možemo moliti u Oče našu "...budi volja Tvoja...," a ne moja. U tom zahvaljivanju i blagoslivljanju Trojedinog Boga izgrađujemo i ljudsku dimenziju u sebi da možemo jedan drugom zahvaljivati i blagoslivljati, a ne proklinjati.

Pokušajmo se samo zapitati koliko smo u sebi izgradili taj duh zahvaljivanja jedni prema drugima. Postali smo tražitelji svega i svačega od samog Boga, ali isto tako jedni od drugih. Neprestance nešto tražimo i moljakamo kao neko razmaženo cendravo dijete, a vrlo rijetko zahvaljujemo na onom što nam je darovano mimo naših zasluga. Čangrizavo si umišljamo da smo mi vlasnici svega i svačega, umjesto da u sebi razvijamo svijest da smo mi samo upravitelji prolaznih stvari koje su nam dane na korištenje mimo naših zasluga. Zato Onom koji nam je to sve darovao zahvaljujemo i blagoslivljamo.

Reče svojevremeno jedan uman čovjek: "Opasno je živjeti u okruženju gdje se rijetko rabe tri elementarne riječi međuljudske komunikacije: molim, oprosti i hvala."

U ovom materijalističkom, hedonističkom i čapističkom svijetu koji je sav premrežen krivim životnim konkluzijama, hijerarhijska Crkva preko pape Ivana II. željela nas je potaknuti kroz proteklu godinu da pokušamo u sebi početi mijenjati dosadašnji mentalni sklop i uđemo u sferu semitsko – kršćanske tradicije gdje se više zahvaljuje i blagoslivlje, nego se moli za sve samo ne za ono što je najpotrebnije, a to je, kako kaže Isus: "Molite najprije za Kraljevstvo nebesko, a sve ostalo će vam se nadodati."

PS.

Poštovani prijatelji, koristim priliku male privatizacije ove kolumne da na stranicama našeg i vašeg Glasnika na završetku jedne stranice svog svećeničkog puta izrazim iskrenu zahvalnost dobrom Bogu koji mi je kroz trinaest godina svećeničkog rada oko grkokatoličke zajednice na području Grada Samobora i njegove šire okolice u pravim trenucima providio divne ljude koji su me svojom nesebičnošću, razumijevanju i podrškom pratili. Doista svima želim zahvaliti na svemu što je dobri Bog preko tako velikog broja divnih ljudi učinio preko moje malenkosti za dobro Kraljevstva nebeskog, da što veći broj ljudi upozna duhovno bogatstvo i raznolikost Katoličke crkve u različitosti obreda, a ne njezinu nametnutu, uskogrudnu, ksenofobičnu i primitivnu uniformiranost - za boljitak našeg naroda, domovine Hrvatske pa time i voljenog zavičaja Žumberka. Isto tako molim oproštenje sve one koje sam svojom gorštačkom naravi nehotice povrijedio. Neka nas i dalje povezuje životno opredjeljenje pobožnog monaha: "Boga neprestance slavi, svakog čovjeka voli i ničeg se ne boji!"

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)