Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Iz prošlosti u budućnost sa zahvalnošću

Ulica za plemenitu groficu

Upravo izašla knjiga našeg dragog umjetnika riječi, gospodina Jože Prudeusa – A na stazi ja, potakla me je na promišljanje, a u svezi skorašnje žumberačke proslave 475. godišnjice doseljenja Uskoka na Žumberak.

Suvremena informatika učinila nas je u medijskom prostoru potpuno kontaminiranima brzinom protoka informacija. Sve je podređeno brzini, površnosti i brzom zaboravljanju. Ono što je danas novo, sutra je već zastarjelo.

Čitajući knjigu A na stazi ja u povijesnom prilogu nailazim na vrlo zanimljiv podatak o gradnji velebne samoborske župne crkve, koju sadašnji župnik prečasni Vlado nazvaše bazilikom, što po svojim građevinskim gabaritima i zaslužuje. Bit ću slobodan pa s velikom sigurnošću postaviti hipotezu da devedeset posto sadašnjih stanovnika i župljana Grada Samobora ne zna kada i kako je građena sadašnja župna crkva, a još manje tko je financirao ovo velebno zdanje. U svojoj skromnosti znanja mislim da ni jedna ulica u Samoboru ne nosi ime i prezime plemenite grofice Ane Jelisave Auersperg. Pokušajmo si samo zamisliti kako bi vizura Samobora jadno izgledala bez svoje ljepotice - župne crkve sv. Anastazije.

Postavljam si pitanje - zar nije to veliki propust svih struktura, prošlih i sadašnjih? Svi se vole dičiti svojim gradom i vizurom središnjeg dijela Samobora, kojim dominira monumentalna župna crkva sv. Anastazije. Karcinom zaborava, a usuđujem se konstatirati i nezahvalnosti, uzima svoj danak.

Potomci žumberačkih Uskoka (onih relikata iz prošle kolumne) žele ove godine obilježiti 475 godina od kada su tadašnji Uskoci naselili opustošene žumberačke planine. Netko će postaviti pitanje - čemu se prisjećati tih davnih vremena? Iskreno govoreći, današnjem čovjeku takvi događaji gotovo da ništa ne znače, jer je izgubljen osjećaj prema prošlosti, ali, još i gore, nema više ni zahvalnosti prijašnjim generacijama bez kojih ne bi bilo sadašnjosti. Kroz obilježavanje želimo se prisjetiti svega onoga što su ti hrabri junaci kroz duga četiri stoljeća dali u obrani ovih prostora. Onaj koji imalo poznaje povijest vidjet će da uloga žumberačkih Uskoka i njihovih potomaka u duhovnom (crkvenom) životu Hrvatske daleko nadmašuje njihovu brojnost. Nemjerljiv je doprinos Žumberčana u gospodarstvu Hrvatske, Slovenije, ali i prekomorskih zemalja. Sve ove vrline možemo pratiti kroz žumberačke grbovnice od najranijih godina 16. stoljeća do propasti K und K monarhije. Mi smo danas opterećeni potpuno krivim predodžbama o plemstvu. Plemiće zamišljamo kao one koji imaju ogromna imanja i novčana sredstva. Zaboravljamo da se plemstvo u staroj monarhiji davalo zaslužnim ljudima na vojničkom, kulturnom ili gospodarskom polju. Bila su to više priznanja za posjedovanje veličine duha nego prolaznih dobara. Zato današnji naraštaji Žumberčana moraju u sebi ponovo razviti svijest da u prošlosti njihovi pređi nisu bili minornog značaja, nego da su dali svoj nemjerljiv doprinos cjelokupnom društvu. Netko nevidljiv kao da je svjesno želio uništiti prošlost i identitet i od njih učiniti ljude bez prošlosti, a time im uskratiti pravo na budućnost. Na sreću, stasaju nove generacije koje žele znati o porijeklu svojih pređa, o prošlosti i zavičaju svojih djedova, ali i novo viđenje zavičaja svojih očeva koji su sredinom prošlog stoljeća bili prisiljeni otići u daleki svijet. Te nove generacije osjećaju da je vrlo blizu vrijeme novog migracijskog ciklusa - odlazak iz zagađenih i prenaseljenih gradova u mir očuvane prirode, a da nije predaleko od urbanih sredina. Upravo ono što Žumberak čuva za svoje povratnike u novim vremenima i uvjetima.

Ova dva elementa koja navodim povezuju današnje Samoborce i Žumberčane. Jedni i drugi imaju časnu prošlost, ali, na žalost, ne znamo to vrednovati, niti cijeniti ljude koji su tu prošlost stvarali. Kroz čuvanje i učenje o prošlosti razvijamo duh zahvalnosti prema onima koji su tu prošlost stvarali. Ali, još više, iz te zahvalnosti valja graditi sadašnjost i još bolju budućnost za nadolazeće naraštaje.

Usuđujem se nadati da će kod budućeg imenovanja novih ulica ili trgova u Gradu Samoboru uspomena plemenite gospođe Ane Jelisave Auersperg, koja je gradila župnu crkvu sv. Anastazije, dobiti skromno, ali zasluženo priznanje. Žumberčani znakovito žele na monumentalnom spomeniku u jubilarnoj godini obilježiti svoje velikane u znak zahvalnosti, ali još više kao poticaj jednog novog Žumberka, punog napretka i zadovoljnih ljudi. Svi očekuju da će strukture u Gradskom poglavarstvu, županiji, javnim poduzećima i ministarstvima prepoznati da je stvorena kritična masa želja i htijenja za početak novog početka u 21. stoljeću.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)