Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Nekoliko reminiscencija na papu Ivana Pavla II.

Mlad i u zimi života

Uskoro će proljeće, ono kalendarsko, a još više toplinsko. Nakon obilja ovogodišnjeg snijega po šumama i drugdje vidjet će se mnoštvo odbačenih predmeta suvremene civilizacije. Pokazat će se jedna kronična bolest ovog društva, ali i mnogih nesavjesnih pojedinaca. Nema ni trunka ekološke svijesti.

Bacam pogled po župskoj kancelariji gdje u mnoštvu knjiga vise i izdanja žumberačkih zidnih kalendara. Posljednja dva nose kao "lajt motiv" snažne ekološke poruke najvećeg moralnog autoriteta današnjice, rimskog biskupa Ivana Pavla II.

Prva je "Ekološka kriza je zbiljski prezir spram čovjeka", a druga "21. stoljeće bit će stoljeće vjere i ekologije ili ga neće biti". Ponosan sam na svoje Žumberčane da i na ovaj način promoviraju ekološku svijest i to snažnim papinim porukama. Na žalost, premalo smo svjesni dara kojeg nam je dao dobri Bog. Ovakva predivna priroda, a s druge strane takva neodgovornost! Ako smo doista jedna od najkatoličkijih zemalja valja se prisjetiti Božje poruke zapisane na početku Biblije "Čovječe, dajem ti zemlju da ju u znoju lica svoga obrađuješ". Obrađuješ, a ne ne upropašćuješ! Pitam se hoće li se ovog proljeća organizirati kakve eko - akcije čišćenja raznovrsnog otpada po našim šumama i potocima, uređivanja ekološki devastiranih površina, barem onako kako čini Općina Žumberak u suradnji s Ekološkim društvom Žumberak i Javnom ustanovom Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje.

Ovih dana s tjeskobom, ali i s ponosom, usmjeravamo svoje poglede prema Rimu, gdje papa vodi borbu za ozdravljenje. Svi mi znamo što je on milošću Božjem učinio za čovječanstvo, ali i za našu domovinu.

Neka mi bude dopušteno u ovoj kolumni nekoliko reminiscencija. Bio sam mladi svećenik kada je Radio Vatikan davne l978. godine objavio radosnu vijest: imamo papu, dotadašnjeg krakovskog nadbiskupa Karola Wojtilu. Sjetih se riječi tadašnjeg "prvog pera" hrvatskog novinarstva, don Živka Kustića, kada je bio na posveti velebne crkve u Novoj Huti (radničko predgrađe) Krakova, koju godinu prije izbora Wojtile za papu: "Krakovski nadbiskup ruši sve barijere, za njega nema prepreka." Nisam tada shvaćao niti razumio don Živka. Ali sada taj nadbiskup postaje rimski biskup. Vlast bezbožnog komunizma još djeluje moćno i borbeno. Kreću papina putovanja, milijunska vjernička okupljanja, nove enciklike, ulazak pape u židovsku sinagogu i džamiju. Počeli su tektonski poremećaji društvenog života na cijeloj kugli zemaljskoj.

Bog mi daje milost. Osobni susret s njime u Vatikanu. Nekoliko rečenica, čitajte pozorno, rečenica – ne riječi, nego razgovor od par minuta i junački stisak ruke i pogled pun ohrabrenja. Nakon nekoliko dana kada sam se vratio kući, strašna vijest - turski terorist, kao plaćenik sovjetskog boljševizma, puca u papu na Trgu sv. Petra u srcu Katoličke crkve. Strašno! No, papa je preživio. Kreće dalje. Pada komunizam. Počinje demokracija u nekadašnjim jednopartijskim državama i pada zloglasni Berlinski zid. U Hrvatskoj se vodi grčevita borba za osamostaljenje - papa je tu. Rat - papa preko svoje moćne vatikanske diplomacije pokreće mehanizme za završetak ratnog zla. Dolazi u Hrvatsku. Prvi, drugi i treći puta. Ovdje ima svog dvojnika, zagrebačkog nadbiskupa Franju Kuharića.

On u Hrvatsku, a ja u Poljsku. Direktno u Čenstohovu, na Jasnu Goru. Nakon toga (kroz ekološki devastiranu prirodu od mnogobrojnih termo - elektrana i površinskog kopa ugljena) u Krakov. I, na kraju, u pakao na zemlji, koji i danas sotonski stravično djeluje - Aušvic. Počinjem shvaćati današnjeg papu. Izrastao je u vjerski i nacionalno silnoj poljskoj Crkvi. Vidio, ma što vidio, proživio ludilo nacizma, progon sunarodnjaka Poljaka, ali i holokaust mnogobrojnih prijatelja Židova... Kao mladi student – radnik okusio je težinu radničke svakodnevnice u kamenolomu. Sovjetski pokolj poljskih časnika. Kao svećenik i biskup hrvanje s bezbožnim boljševizmom. Kao papa ulazi u okršaj sa sirovim i nečovječnim kapitalizmom. Teror krupnog kapitalizma uništava čovjekovo dostojanstvo u samoj srži. Eksploatacija prirodnih bogatstava je nemilosrdna. Prirodni okoliš ekološki se truje za nadolazeća tisućljeća. Problema ne za jedan nego za tri ljudska života.

Za rješenje mnogih problema sadašnji papa dao je svoja vjernička i intelektualno vizionarska načelna rješenja. Da ne duljim. Oni koji su htjeli učiti mogli su puno toga naučiti od Ivana Pavla II.

Na kraju, sadašnji papa i u zimi svog života pokazuje nam primjer hrabrog podnošenja svih mogućih bolesti (osim dječje paralize) koje su ga zadesile.

Korizmeno je vrijeme. Deprimirani smo. Bolesti nas pritišću. "Dave nas" na poslu i u obitelji. Treba nam bilo kakva podrška. Evo nam divnog primjera, sadašnjeg pape Ivana Pavla II. Pitamo se otkuda mu snaga? Isključivo iz njegove duboke vjere u svog prijatelja Isusa Krista i po zagovoru Presvete Bogorodice koju ovaj papa Poljak posebno časti.

U hrvatskom depresivnom cjelokupnom društvenom životu (tko nam je ukrao optimizam i vedrinu iz devedesetih - jadna mu majka?!) i mračnih osoba valja nam pogled usmjeriti prema svijetlim primjerima koji žive u današnjem vremenu i među nama. Papa nam daje svijetli primjer, od ekologije, širine intelektualnih promišljanja i pogleda, trpljenja, do transparentno jasne nade uskrsla Krista.

Svima želim da nam uskrsli Krist ojača vjeru, učvrsti nadu i umnoži kršćansku ljubav.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)