SVI SAMOBORSKI GRADONAEELNICI
Tko su kroz povijest bili čelni ljudi Samobora
Kako se uživala sloboda?
Varoško naselje u Samoboru pripada sve do podjele povlastica, tj. oko 1240., pod sudsku vlast okićkog župana. Herceg Koloman oslobađa tada "građane Samobora" (hospites de Zumbur) od sudbenosti svih kraljevskih sudaca i podvrgava ih sudskoj vlasti vlastitog suca (maior vile), kojega sami slobodno izabiru (CD, IV, str. 164 – 166). O prvim samoborskim sucima nakon potvrđenih sloboda po Beli IV. 1242. nemamo podataka. No, s obzirom na društvene okolnosti koje su tada zadesile naše krajeve, nameće se pitanje koliko su Samoborci uopće uživali svoje slobode u određenim razdobljima.
S prethodnikom Bele IV., Andrijom II., stvara se tada stalež vojnika – vitezova lutalica koji svoje male posjede daju u zakup kmetovima. Novi vojnik će pak nastojati da ga vladar primi u svoju službu i za to bogato nagradi. Konac 13. stoljeća pak karakterizira propadanje vitezova i maloga plemstva, vjerojatno zbog porasta pučanstva i premalih posjeda. S druge strane uzdižu se vlastelini koji vladaju ogromnim prostorima, ne mareći pri tom ni za vladare.
U našim krajevima takvi moćnici bili su knezovi Babonići.
Međutim, u drugoj polovici 13. stoljeća pogranični položaj samoborskog naselja za građane postaje koban. Oko njega se vode vrlo jake borbe tijekom kojih "homines Boemie regis", ljudi češkoga kralja Pšemisla Otokara II., nad naseljem podižu utvrdu. U tim su se borbama naročito istakli slavonski velikaši, posebno okićki župan Jaroslav, koga kralj zbog toga nagrađuje prepustivši mu varoš Samobor i samoborsku tridesetinu. Karakteristično je da vladar postupa sa Samoborom kao da je oduvijek velikaška varoš, koju poklanja ne spominjući uopće njegove povlastice (Nada Klaić, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, str. 261.). No, već 1272. godine kralj Stjepan V. daje svom velikašu Nikoli de Leneberku, koji se također istakao u češko - ugarskom ratu, "za vječno", villam Zamobur vocatam in Sclavonia existentem, cum tributo, utilitatibus et pertinentiis suis universis. (CD, V, str. 640).
Situacija u kraljevstvu postaje nepodnošljiva prvenstveno malim plemićima i slobodnjacima, te oni uspijevaju na saboru u Zagrebu 1273. izboriti pisani zakonik "Statuta et constitutiones". To je pokušaj da se uz bana uspostavi zakon, ali ujedno i prijelaz s usmenog na pismeno sudovanje. No, Slavonijom tada bjesni rat između Babonića i Gisingovaca. Stjepan II. Babonić pobjeđuje svoje protivnike i 1287. kiti se naslovom bana, iako je tada zakonito izabrani ban Nikola Gisingovac. Nije potrajalo dugo da se Stjepanov brat Radoslav također nazove banom. Radoslav pak ima utjecajne veze u Napulju i radi na tome da dovede Anžuvince na prijestolje. Nakon njegove smrti, nećaci su brži od kralja i zauzimaju sve Radoslavove posjede, ali na kraju ipak vraćaju Samobor, Vrbas i Glaž u kraljevske ruke. Zauzvrat, potvrđen im je slavonski banat. (CD, VII, str. 351 - 353). Anžuvinci što su bliže prijestolju to manje obećavaju Babonićima, tako da im potvrđuju samo dio posjeda koje su oni tvrdili da drže od davnine. Uspevši se na vlast, Karlo Roberto uspostavlja davno zaboravljeno načelo: svaka je zemlja, utvrda, grad, prihod itd. vladarska. To mu pomaže da sve one velikaške i crkvene zemlje za koje vlasnici nisu mogli dokazati da su njihove, pretvori u svoj posjed. Uz to on oporezuje i crkvena imanja, papinske prihode i potvrđivanje crkvenih časti. Oporavljanje kraljevske blagajne omogućuje mu da uvede banderijalni sustav. Svaki privatnik, duhovna ili svjetovna osoba, ima pravo i dužnost pod svojom zastavom voditi vojnike u rat. Slobodnjaci više nisu plaćeni zemljom za koju su dužni ratovati, već su plaćenici koji se uzdržavaju od kraljevih prihoda. Kralj ide i dalje, šaljući u Slavoniju energičnog bana Mikca 1325., s ovlašću da "ban mjesto kralja i kraljevskom vlašću, kao i po svojoj redovnoj vlasti, omogućuje da svatko dođe do pravde kome je nanesena krivica ili tko se potuži". Uskoro se nova politika i njezini protagonisti okomljuju na najmoćnije velikaše, a to su u Slavoniji Babonići. Borbe su se vodile oko Steničnjaka i završile nagodbom. Jedna loza razočaranih Babonića tada prelazi u službu Alberta i Otona Habsburga kao dobrovoljni vazali. Druga pak grana prelazi u službu kralja Karla. Za svoga dvadesetogodišnjeg banovanja Mikac je, uz sve grubosti, uspio uspostaviti mir i pravni poredak.
U spomenici Samobor on se spominje kao prvi poznati sudac u Samoboru prije 1333. godine. Bit će da je to u stvari ban Mikac, koji u ime kralja sređuje određene pravne probleme u varoši. Time smo prikazali jedan tragičan period u povijesti grada, kao i okolnosti koje su odredile njegovu sudbinu.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)