SVI SAMOBORSKI GRADONAEELNICI
Samoborska kula i zidine porušeni za francuske okupacije
Samoborska povlastica potvrđena
Vladar se u 14. stoljeću ponovo povezuje sa slavonskim građanima na dva načina: ili podiže i privilegira nove kraljevske varoši ili nekadašnje slobodne kraljevske varoši vraća u prijašnji položaj. I u jednom i u drugom slučaju vladar i njegov ban ne osnivaju u načelu nova naselja, već na svoj način pomažu razvitak već postojećih varoši. (Nada Klaić, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, str. 340, Globus, 1990.). Valja napomenuti da u to vrijeme baš samoborska okolica često stradava od upada i pljački "Teutonaca", naseljenika iz obližnjih, danas slovenskih krajeva. Zato se mnoga mjesta dodatno utvrđuju i podižu zaštitne zidine.
Tako bismo mogli predpostaviti da su samoborska kula i zidine, porušeni za francuske okupacije, vjerojatno građeni u to doba. U to se vrijeme nakratko podiže Radoslavova loza Babonića, pa se Ivan Babonić spominje kao ban. S obzirom na gore izrečeno, pitanje je da li je i sljedeći spomenuti sudac samoborski, ustvari ban Ivan?! U spomenici iz 1942. čitamo: "1333. Ivan (Joannes), villicus de Zomobur. On je shvaćajuć zamašnost povelje kralja Bele III. (IV.) došao u Zagreb s bivšim sudcem Mikcem i građanima Gerdanom, Villilarom, Matejem i Martinom pred kralja Karla Roberta i molio ga u ime samoborskih građana, da im potvrdi povelju kralja Bele." (V. Noršić). Moramo također zamijetiti da ovo potvrđivanje privilegija nije plod poduzetnosti i shvaćanja važnosti od strane samoborskog suca, nego dio kraljeve politike da gradove vrati u nekadašnji pravni poredak. To pak nije mogao prije nego li je učvrstio svoju vlast. Zato je Karlo I., čim je stupio na tlo srednjovjekovne Slavonije po prvi put, poduzeo sve da oslabi moć vlastelina i podigne moć gradova. Tako je i samoborska povlastica bila potvrđena. U 14. stoljeću, dok je utvrda bila u kraljevskim rukama, njome su upravljali hrvatski banovi, u stvari njihovi kastelani. Koliko su oni dozvoljavali razvoj varoši pod utvrdom, toliko je bilo u njoj i napretka, a to je uvijek variralo i povezivalo se s općim stanjem u kraljevstvu i njihovim vlastitim potrebama. Zato je vjerojatno i sudac Dominik (Dominicus), villicus de Zomobur, došao u Zagreb 1347. na dan 3. ožujka s građanima Jurjem i Mihaljem pred kralja Ludovika po istom poslu kao i njegov prethodnik Ivan. U to vrijeme česte su zloupotrebe kastelana, pa kralj stavlja pod neposrednu svoju vlast i neke druge slavonske gradove. Ludovik širi svoju vlast i srednjovjekovnom Hrvatskom te Dalmacijom, pa tako dolazi u sukob s Venecijom. Novi sukobi završavaju ipak Ludovikovom pobjedom i povezivanjem većine hrvatskih teritorija pod jednom krunom. Ta uspostava vlasti ima u Hrvatskoj pozitivne posljedice, jer malo plemstvo s kraljevskim činovnicima ispituje prava i njihovo provođenje, pa se tako suzbija samovolja velikaša. Vidljiv znak novoga staleškog života u zemlji jesu sabori, na kojima tek sada mali plemić smije i može iznijeti svoje tužbe (Nada Klaić, ibid. str. 362 - 363). Nakon Ludovikove smrti, budući nije imao sinova, okrunjena je za kraljicu njegova kćer Marija 1382. Međutim, i kraljeva žena Elizabeta također se smatra kraljicom, što će cijelo kraljevstvo opet baciti u nemire i stvoriti nered. U zemlji postoje tada dva dvora: Marijin u Budimu i Elizabetin u Požegi. Velikaši napokon odlučuju na prijestolje dovesti Karla Dračkog, te ga i krune 31. prosinca 1385., a kraljice su se morale odreći krune. No, Karlo je vladao samo 39 dana jer je ubijen od strane svojih protivnika. Sada se u borbe za krunu uključuje Žigmund Luksemburški, suprug Marije i Ladislav Napuljski, Karlov sin. Kroz svo to vrijeme nemamo o samoborskim sucima nikakvih podataka, sve tamo do 1450. godine.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)