SVI SAMOBORSKI GRADONAEELNICI
Samobor u rukama grofova Celjskih
Opet u borbi za prava
Konac 14. i početak 15. stoljeća u kraljevini Slavoniji obilježavaju i dalje dinastičke borbe. Kraljica Elizabeta zarobljena je i 1387. vjerojatno zadavljena u Novigradu. No, stradavaju još i više mnogi hrvatski velikaši u neprestanim previranjima i varljivoj sreći. Žigmund je pobjednik u Slavoniji, ali ne vlada Hrvatskom i Dalmacijom, nad kojima kratkotrajno dominiraju bosanski vladari (Tvrtko). Uz sve to 1389. godine Srbi su poraženi na Kosovu i uskoro će postati osmanlijski vazali i kao takvi neprijatelji hrvatskim krajevima. Novi, nemilosrdni osvajač tako je već pred vratima, no u našim krajevima kao da nitko to ozbiljno ne shvaća. U to vrijeme dogodio se i krvavi sabor u Križevcima gdje je ubijen ban Stjepan Lacković sa svojim pristašama. Žigmund nakon provale u Bosnu 1408. zarobljava Tvrtka II. i daje pobiti mnoštvo bosanskih velikaša. Tada i moćni Hrvoje Vukčić Hrvatinić biva prisiljen prijeći s Ladislavove strane na Žigmundovu. U prvim mjesecima 1409. Ladislav u svojim rukama drži još samo Zadar, Vranu, Novigrad i Pag. On se za pomoć obraća Veneciji, a sve završava tako da Ladislav na koncu sramotno prodaje Veneciji spomenute gradove za 100 000 dukata. U sjeni svih tih tragedija svoju vlast nad hrvatskim krajevima nastoje proširiti grofovi Celjski. Kralj Žigmund postavlja na bansku čast Hermana II. Celjskog, a Hermanova kćer Barbara (Crna kraljica), Žigmundova je žena. Za učinjene usluge u ratovanju Herman II. dobiva i prostrana imanja uglavnom u Zagorju, između 1397. i 1399.
Bit će da je tada i Samobor došao u ruke grofova Celjskih. To je vrijeme kad se širi i moć knezova Krčkih. Hermanov sin Friedrich vjenčao se 1405. s Elizabetom Frankopan, a povodom vjenčanja otac mu je, uz druge posjede, darovao i Samobor. Urlich Celjski naslijedio je pak Samobor od oca. Njegova listina od 10. listopada 1450. spominje samoborskoga suca Sigismunda. Listinom se, na molbu, potvrđuje i prepisuje Belina povelja. A to znači da su Samoborci kod moćnoga velikaša ponovo morali tražiti i dokazivati svoja stara prava. Urlich se pak podosta upleo u borbe za hrvatsko – ugarsku krunu i tako došao u sukob s erdeljskim vojvodom Ivanom Hunyadijem i njegovim sinovima Ladislavom i Matijom Korvinom. Tako je jednom zgodom stigao u kraljevskoj pratnji u Beograd gdje se sukobio sa Hunyadijevim sinom Ladislavom i bio sasječen od brojnijeg neprijatelja. Kako je poginuo bez potomaka, s njim se ugasila i loza Celjskih. Celjski su Samobor držali šezdeset godina. Nakon njih neko vrijeme samoborskom utvrdom gospodari Petar Tarnok, koji ubrzo prodaje posjed kralju Matiji Korvinu.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)