SVI SAMOBORSKI GRADONAEELNICI
Korvin Samobor mijenjao za Ormož
Preslaba udova Barbara Frankopan
Da bismo shvatili opću situaciju moramo ovdje opet načiniti malu digresiju. Odmah iza poraza kod Nikopolja 1396., gdje je kršćanska vojska pretrpjela užasan poraz, počeše se turske horde zalijetati i u našu domovinu. Već 1406. godine zaprijeti pogibao od Turaka, tako da je ban Matko Talovac s hrvatskim plemstvom ozbiljno razmišljao kako obraniti Hrvatsku. No, već 1408. i potom 1431. turske se horde zalijeću sve do Metlike. Nakon pada bosanskoga kraljevstva 1463. godine vrata u Hrvatsku širom su otvorena. Iz godine u godinu Turci provaljuju u Hrvatsku ostavljajući spaljenu zemlju i puste krajeve, počinje egzodus Hrvata u sigurnije krajeve (v. R. Lopašić, Oko Kupe i Korane, str. 29, 30, Matica hrvatska 1895.).
Iza Krbavske bitke 1493. situacija postaje nemoguća, tim više što s druge strane Hrvatskoj prijeti tiha germanizacija. Koncem 15. stoljeća Samoborci unutar zidina svog trgovišta grade kapelicu sv. Mihalja da se zaštite od iznenadnih provala neprijatelja. Po smrti posljednjeg Celjskog, njegova udovica Katarina s drugim posjedima predade, uz mnoge druge posjede u Hrvatskoj, i utvrdu Samobor njemačkom caru Friedrichu, koji ipak nije nikada došao u posjed grada. Kao zakleti neprijatelj, kralj Matija Korvin prisili je da 1463. napusti Hrvatsku. Utvrdom Samobor tada su upravljali njemački kastelani. Kao takvi se 1475. spominju kapetan Pankracij Auersperg i kastelan Jakob Čoh, koji zajedno s časnikom Sebastijanom Laubscerom silom prisvojiše u Samoboru desetinu zagrebačke crkve. Budući da nisu htjeli oteto vratiti, sva su trojica izopćena iz crkve po opatu zagrebačkih cistercita Vimandu (B. Krčelić, Historia ecclesiae zagrabiensis, 187. str.).
Matija Korvin, sin Ivana Hunyadija, posljednji je kralj koji je utvrdu Samobor držao u svojim rukama. On samoborsku utvrdu 16. studenog 1488. godine mijenja za jaku i strateški važnu utvrdu Ormož (Fridau), na međi Hrvatske i Štajerske, s Barbarom Schamburg, ženom Dujma Frankopana.
"Već 16. prosinca iste godine uvedena je Barbara po kraljevskim i zagr. kaptola izaslanicima u posjed grada i mjesta Samobor (!) ter okolišnih mjesta, koja spadahu tada pod grad samoborski: Braslovje (Brazlovie), Slani Dol (Zladidol), Beder (Bedra), Kostanjevec (Koztanyevecz), Javorek (Javorovecz), Draganja Sela (Dragana Luka), Podvrh (Podverh), Mali Otok (Malyotok), Veliki Otok (Velikiotok), Klokočevec (Klokocheuecz), Gradna, Farkaševec (Farkaseuecz), Domaslovec (Domaslouecz), Kladje (Kladie), Velika i Mala Rakovica (Rakouicza), Dubrava (Dobraua), Otruševec (Othroseuecz) i Vrhovčak (Verhouzlauecz). Ovo uvedenje, kojemu su među ostalima bližnjim i dalnjim susjedima prisustvovali župnici Martin i Mirko ispod Okića (plebani de sub Okich), bilo je gledom na samo mjesto Samobor posvema nepravedno. Kralj se je mijenjao sa Barbarom samo za grad i mjesta koja su spadala pod vlast (jurisdikciju) grada, nipošto pak i za samo mjesto Samobor koje je darovnicom kraljevskom podignuto na slobodno kraljevsko mjesto i time bilo posve isključeno iz jurisdikcije zemaljske samoborske gospode. Na žalost, kod tog uvedenja ne bijaše od strane samoborske općine nitko nazočan, da protiv te nepravde prosvjeduje, pak je uvedenje bez prigovora obavljeno. Postavši Barbara Frankopan udovom bila je preslaba, da u svojim rukama drži tako važan grad, pak ga zato dne 11. prosinca 1492. godine pred zagrebačkim kaptolom proda gospodaru Susjed – grada Ivanu Heningu za 4000 forinti čistoga zlata." (V. Noršić, Samobor grad, 1912., str. 21/22).
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)