Niste korisnik? Registrirajte se..
SVI SAMOBORSKI GRADONAEELNICI Tko su kroz povijest bili čelni ljudi SamoboraSamoborske starješine kroz stoljećaDaleko prije prvog pisanog spomena imena Samobor ovdje se sasvim sigurno nalazilo naselje zaštićeno brdima i utvrdama na strateški odabranim mjestima. I tadašnji putevi i ceste tražile su sigurnost i zaštitu. Uz ceste su se pak razvijale uslužne djelatnosti i kasnije trgovišta. U toj činjenici treba tražiti razvojni put naših gradova, pa tako i Samobora. U burnim prošlim vremenima na žalost su pisani dokumenti bivali uništeni, pa se o najstarijem ustroju uprave može više nagađati ili koristiti analogiju. Radoslav Lopašić u svojim djelima opisuje kako su stari Hrvati živjeli u plemenskim ili plemićkim općinama, a poglavare su birali ili u svetištima, kasnije crkvicama, ili, ako takvih svetišta nije bilo, pod kakvim hrastom ili lipom. Starješine su u svojim rukama imale i zakone i sudsku i upravnu vlast. Otprilike se takva praksa nastavila i kroz srednji vijek. Vjekoslav Klaić ističe da su slobodne i poveljene općine u nas bile uređene poput njemačkih općina. Cjelokupno upravno i sudsko poslovanje u općini obavljao je sudac – rihtar (iudex, villicus, maior villae, praefectus) i općinski prisežnici (iurati, assesores). Prisežnici su se dijelili na velike prisežnike (iurati maiores) i male prisežnike (iurati iudicis). Prvih je bilo obično četiri, a drugih dvanaest. Svi oni, zajedno sa sucem, bili su najviša uprava i sudstvo, te se u starim spisima nazivaju pravedni ili sudbeni stol, latinski: magistratus. Osim gore navedenih, za vođenje općinskih poslova bilo je potrebno i drugih časnika i službenika. Ti su bili: bilježnik (notarius), dekan (decanus), fiškuš, blagajnik (cassae perceptor), egzaktor (exactor), šacmeštri (czvaibari), porkulab, kastelan, varoški sluga (hajduk), bubnjar (tympanotriba) i sirotinjski povjerenik. Iz starijeg doba nije nam sačuvan nijedan statut o biranju magistrata i ostalih općinskih časnika. Takav statut (štatut) postoji tek iz 1756. godine. Iz njega saznajemo kako se obavljao izbor. Napisao ga je tadašnji notar općine Matija Bedečić. Vjekoslav Noršić smatra da će to vjerojatno biti prijepis nekog starijeg, već istrošenog statuta. Dakle, moglo bi se raditi o vrlo starom dokumentu po svojem postanku. Ovaj statut ima natpis: "Red iliti nachin vu izbiranju obczinskeh offizerov obdersavati potreben" (V. Noršić, Vjesnik kraljevskog zemaljskog arhiva, 1907., str. 113). Po ovom statutu na dan izbora se za primanje glasova moraju postaviti tri osobe: sudac, bilježnik i jedan od starijih prisežnika. Kad se pak bira sudac ili bilježnik, tada umjesto njih primaju glasove podobni prisežnici, koje postavljaju veliki prisežnici. Za svaku čast osim suca, imaju se po velikim prisežnicima predložiti tri kandidata za koje glasuju svi veliki i mali prisežnici. Tko dobije najviše glasova, izabran je. Izboru časnika morali su nazočiti svi veliki i mali prisežnici. Ako je nedostajao koji veliki prisežnik moralo se njegovo mjesto popuniti iz redova malih; ako je pak manjkao koji mali, trebalo je odmah na njegovo mjesto postaviti nekog uglednog građanina. Izbor ili obnova (restauracija) vršio se redovito svake godine na dan sv. Blaža (3. veljače). Taj dan je bio za općinu vrlo svečan i važan, jer se odlučivalo kome će se općina predati u ruke. (Nije li to onda pravi Dan Grada Samobora?!). Na zgradi gdje se vršio izbor vijorila se općinska zastava. Prije izbora pošli bi dotadašnji sudac, prisežnici, općinski časnici i građani k sv. misi u župnu crkvu. Poslije mise vratili su se "vu opchinszke ili varoske hise" gdje bi počeo izbor. Sudac se birao prvi. Na mjesto suca birani su najčestitiji između velikih prisežnika. Izbor suca obično je u zapisniku ovako zabilježen: "Godine Gospodnje... na sam dan i god sv. Blaža, biskupa i mučenika, po propisu i običaju od mnogo još godina i vremena obdržavanom ovdje u trgovištu Samoboru izabrala je općina jednoglasno i s privoljenjem sebi za suca razboritog i uglednog... obećavši mu nužno poštovanje i ljubav, čast i poslušnost u svim pravednim, dozvoljenim i po domovinu korisnim stvarima. Koji sudac je po običaju domovine u crkvi svete Anastazije položio svečanu prisegu, vjernost i ustrajnost." Suca se moralo slušati i poštovati. Za obavljanja svoje službe bili su sudac i prisežnici oslobođeni polovine poreza na vrtove, kuću, oranice i mlinove, te polovice "penze" koju su Samoborci morali plaćati kralju. Sudac je biran na godinu dana, a neke od njih birali su i mnogo godina uzastopce. Tko su bili samoborski suci, rihtari, gradonačelnici, koji su kroz brojna stoljeća stajali na čelu općine? Oni koji su se brinuli za nju i dobrobit njezinih građana, čuvali potvrđene joj slobode i za njih mnogo pretrpjeli. Oni zaslužuju da ih se sjetimo, te ih spomenemo bar koliko su nam poznata njihova imena i djela.
|
Arhiva 20042024202320222021202020192018201720162015201420132012201120102009200820072006200520032002 |