Muzejski štikleci

Uspostava samoborskog katastra

"Videl, čital, ne razmel!"

Uspostava samoborskog katastra

Kotarskom je sucu u Samoboru Antunu Lovrenčiću 10. listopada 1850. godine stigao dopis iz Hrvatsko-slavonske zemaljske komisije za uređenje katastra, u kojem se obavještava da će u općini Samobor uređeni katastar služiti za primjer svim općinama u Hrvatskoj.

Kotarski je sudac isti dan sazvao sjednicu Poglavarstva, obavijestio vijećnike što se sprema i molio ih da ga u "tom velemučnom poslu mudrim savjetom krepko podupru".

Pred Samoborce je, kao i pred ostale općine u Hrvatskoj, postavljen veliki zadatak: izmjeriti prostor općine, opisati veličinu katastarskih čestica, vrstu kulture, te proračunati čisti prihod.

Nakon ukinuća kmetstva 1848. godine financijski su se odsjeci našli pred nerješivom zadaćom - prvi puta su morali raspisati porez na temelju jednakosti svih građana. Budući da nije postojao katastar, nije bilo ni ključa za utvrđivanje porezne osnovice.

Trebalo je dostaviti podatke o poreznom uređenju iz vremena Josipa II., Marije Terezije, popise o opsegu općine, dokumente privatnih posjednika, cijene živežnih namirnica za dvadeset godina unatrag, tekuće cijene i to sve u roku od 10 dana!

Nije čudno da je vijećnik Poglavarstva Fileus Praunsperger na okružnicu kotarskog suca, u kojoj opisuje što sve treba urediti, napisao: Videl, čital, ne razmel!

Ne samo da nisu Samoborci mogli dati tražene podatke, nego iz cijele Hrvatske predsjednik komisije za katastar nije dobio niti jedan odgovor. Poslovi oko uređenja katastra su sporo napredovali, mijenjani su rokovi, a dovršenje nije bilo izvedivo ni nakon 10 godina.

Stabilni katastar dovršen je 1864. godine, a poslovi oko njega su se odužili još do 1868. godine. Tako Samobor nije mogao sa svojim katastrom poslužiti kao primjer ostalima.

FOTO: Katastarska mapa Samobora, 1861. godina

Arhiva 2005

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2004

2003

2002