Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Uništavamo okoliš i mijenjamo klimu
Šume se nemilice uništavaju
Na kraju ljeta i dolaskom jesenskih dana pokušavam si odgovoriti na pitanje: što nam je ovogodišji ljetni (i ne samo zadnji) ciklus pokazao, osvećuje li se priroda čovječanstvu ili je ljudska gramzivost i nezasitnost toliko upropastila ovu zemaljsku kuglicu da više nije isto kao što je nekada bilo. Neuobičajno visoke temperature, kišna razdoblja i skoro tropska klima znak su bitnih meteoroloških promjena. Valjda sada svakome postaje jasno da je čovječanstvo u svojoj pomami negdje "zglajzalo". Pitanje je samo ima li povratka ili u svojoj nezasitnosti ovo čovječanstvo srlja u ekološku propast. Kao da od Božjih suradnika (prema Bibliji) u oplemenjivanju zemlje postajemo totalni rušitelji. Priroda nas upozorava da se čovječasntvo u globalu opameti i krene normalnim putem očuvanja Božjeg dara, a budućim naraštajima ostavi dio onoga što im pripada za koliko toliko normalan život.
Ova kalendarska godina primiče se kraju. Pred sto godina krojile se se granice novih država i novih društvenih uređenja te nova svjetska globalna karta. Kao da oko nas vlada neko ozračje novih globalističih kombinacija oko podjele svjetskog kapitala i interesa. Što nas sada čeka, veliko je pitanje.
Zahvaljujući neizmjerno vrijednim dečkima iz samoborskog kluba Citroën ovogodišnji ljetni mjeseci u Samoboru, pa i u cijeloj Hrvatskoj, vratili su nas u neka ne tako davna vremena. U prošloj kolumni pokušao sam podsjetiti kako su pred 50 godina slobodnomisleći intelektualci pokušali probijati tadašnje ideološke blokade jednoumlja i nezasitnog kapitalizma.
Ovoljetna promenada Spačeka, legendarnog vozila, podsjetila nas je na tadašnje slobodnomisleće generacije ljudi koji su stupali na javnu scenu. Kakako je samo bilo zanimljivo pogledati mnoštvo Spačeka svih mogućih fela i preinaka, a još je ineresantnije bilo pogledati sadašnje "sive pantere" - njihove vlasnike. Iako su godine učinile svoje, duh opuštenosti, koji je te ljude krasio pred nekoliko desetljeća, nije se ugasio. Kao da su daleko vitalniji i živahniji od mnogo mlađih koji se danas pokušavaju dokazati u bezobrazno skupim "pilama", koje svojom potrošnjom goriva doprinose globalnom zatopljenju i promjeni svjetske klime. Dragi samoborski spačekisti, još jednom vam hvala i svaka pohvala na jedinstvenom poduhvatu!
Vratimo se opet malo ekologiji. Svi mediji govore o tome kako se u dalekom Brazilu uništavaju svjetska pluća. Svjetski kapital i ljudska pohlepa masovnom su se sječom obrušili na amazonsku prašumu, za koju se smatra da cijelu kuglu zemaljsku snabdijeva tako potrebnim svježim zrakom. Svjetska javnost dignula se na noge. Na našu veliku žalost, nešto slično događa se i tu, u našem susjedstvu, ali, nažalost, osim nas nekoliko pojedinaca koji svakodnevno gledamo i upozoravamo na devastaciju naših šuma, nitko ne reagira. Šefovi u direkciji Hrvatskih šuma uvjeravaju javnost kako oni rade po pravilima struke. A svatko normalan vidi goleti, presušene izvore pitke planinske vode, eroziju tla, uništene ceste... Jednom riječju - ekocid, ma što god šumari pričali i demantirali. Činjenice o devastacijji naših šuma i svega vezano uz to toliko su vidljive da ih nikakva mudrovanja i verbalne akrobacije ne mogu demantirati.
Dolazi jesensko vrijeme kada će vrijedni zemljoradnici ubrati dio plodova rada svojih ruku, jer dio je zbog klimatskih promjena, nažalost, već ubran. I ono što je ostalo veselit će nas, jer znamo da nije iz uvoza i tretirano kojekakvim preparatima.
Našim najmlađima, koji u školama skupljaju znanje, želim puno uspjeha, a našim dragi prosvjetarima puno radosti, ali isto tako da ih razveseli kakva povišica na platnoj listi.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)