Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
U korizmeno vrijeme o žrtvovanju i žrtvi
Bez žrtve nema ni plodova
Prošao je proljetni ekvinocij i po tom računanju nastupilo je proljeće. Kako smo svjedoci promjenjivosti atmosferskih (ne)prilika, teško je više razdvajati i meteorološki prepoznavati godišnja doba. Na našu veliku sreću proljetno buđenje vegetacije i cvrkut ptica (tamo gdje se od urbanizacije jos može čuti) najavljuju buđenje prirode. Počelo je uređivanje okućnica, radovi u vinogradima i voćnjacima, a naši marljivi poljodjelci obrađuju zemlju za novu sjetvu. Upravo sjetva potaknula me je da se osvrnem na Isusov čest govor o zrnju kao lajt motivu u poučavanju svojih učenika. Isusovi učenici bijahu priprosti ljudi raznih profila, ali kao pravi Izraelci tijesno vezani uz kruh, žitarice i druge biljke koje niču iz malog sjemena da bi narasle i donijele nove plodove. Čitamo u Ivanovom evanđelju, 12. glava, 24 redak: "Zaista, zaista kažem vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi veliki rod".
U vrijeme sjetve svatko tko sije na zemlji mora znati barem osnovne zakonitosti rada. Zemlju valja najprije pripremiti, odabrati kvalitetno sjeme, održavati zasijanu površinu, zalijevati, te imati određenu temperaturu. Nitko ne sije korov, jer on ionako sam izraste na lošoj zemlji. Bira se provjereno sjeme, od kojeg se možemo nadati da će se u prikladno vrijeme ubrati određena količina kvalitetnih plodova. Zrno se žrtvuje da bi donijelo plodove.
Suvremeni britanski teoretičar kulture Tery Eagleton u jednoj svojoj raspravi naglašava: "Žrtvovanje nikako nije odustajanje od nečega. Ono se odnosi na uzdizanje nečega što je nisko, nečega što je prezreno, žrtvovanje je prelazak iz slabosti u jakost. To je turbulentan proces koji uključuje prelazak kroz smrt u novi život. Kršćanstvu, marksizmu i psihoanalizi je zajedničko vjerovanje da prvo moramo biti slomljeni kako bismo bili obnovljeni. Da jedino putem radikalnog ukidanja sebstva (egoizma) možemo procvjetati".
Upavo nam ovi sveti dani oko blagdana Isusova uskrsnuća govore o žrtvovanju druge božanske osobe da bi mi ljudi mogli procvjetati. Postoji tek nekoliko sitnih problema, među kojima je svakako najveći naš egoizam (sebstvo), naša oholost i umišljenost i ciničko pitanje: a za koga se ja moram žrtvovati? U današnje potrošačko i hedonsitičko vrijeme svaki govor o žrtvi postaje strasno bremenit.
Najljepši primjer zrna života je onaj na Golgoti. Pred dvije tisuće godina podnio je žrtvovanje i bio kao sjeme novoga života položen u grob te uskrsnućem pokazao put osobnog lomljenja vlastitog egoizma da bi u nama bio rođen novi život s brojnim plodovima.
Svim ljudima dobre volje i onima manje dobre volje želim da, nakon svih kušnji, osjete obilje uskrsne radosti Vazmenog otajstva.
U nedjelju, 28. travnja, u župi sv. Jurja u Stojdragi slavimo Jurjevsko proštenje i Markovski blagoslov polja, vinograda, voćnjaka i rada naših ruku. Sveta liturgija i procesija počinju u 11 sati, uz bogat žumberački proštenjarski ugođaj.
U zgradi nekadašnje škole u Stojdragi generacija iz 1969. godine svečano će u obnovljenim prostorijama proslaviti pedesetu godišnjicu završetka osnovnog školovanja.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)