Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

40. godišnjica prvog cjelovitog tiskanog prijevoda Biblije

Najčitanija knjiga

U gotovo četrnaest stoljeća kršćanstva u Hrvata vremenski razmak od četrdeset godina tek je kap proteklog vremena. Za jedan ljudski vijek četrdeset godina stvarno predstavlja malu vječnost. Bilo je pred četrdeset godina kada je Crkva u Hrvata dobila prvi cjeloviti i od crkvenih vlasti, s imprimaturom, prijevod Svetog pisma. One davne 1968., kako ju povijest voli zvati revolucionarne godine, za ovdašnji crkveni i kulturni svijet bijaše to prvorazredni događaj.

Danas, kada se u crkvenim i kulturnim ustanovama obilježava značajna godišnjica prvog cjelovitog tiskanog prijevoda, nekolicina još živućih urednika i prevoditelja iznose je na svjetlo dana, želeći i današnjoj generaciji osvijestiti u kakvim se uvjetima radilo na ovom jedinstvenom religioznom, kulturnom i jezičnom, a možemo kazati i tiskarskom, poduhvatu.

Bilo je nekoliko pokušaja da se prevede cjelovita Biblija na živi jezik, kako bi se riječ Božja približila vjerničkom narodu. Bartol Kašić preveo je cijelo Sveto Pismo, ali ga nije tiskao, jer su tadašnje vatikanske vlasti tražile da se tiska na jednom od četiri hrvatska pisma, koje se Kašiću nije svidjelo (nažalost, i danas se mnogi odriču tog izvornog hrvatskog pisma i time osiromašuju hrvatsku kulturu i pismenost). Kašićev prijevod nikada nije prihvaćen od crkvenih vlasti za javnu upotrebu, tek za studijski rad. Vrlo kvalitetan prijevod između dva svjetska rata izradio je profesor na KBF, profesor Sović. Izvanredan bibličar i poliglot s poznavanjem hebrejskog jezika, ponudio je tadašnjoj Biskupskoj konferenciji, kao naručitelju prijevoda, svoj prijevod. Taj prijevod je odbijen, jer je profesor Sović ponudio neka jezična i semantička rješenja u svojem prijevodu, a koja su bila identična hebrejskoj semantici. Ali, tu semantiku preuzeo je već stoljeće i pol prije toga jezični rodonačelnik jednog susjednog naroda s kojim su Hrvati bili u napetim odnosima. No, taj prijevod, uz semantičke korekcije, postat će kasnije osnovica za službeno odobreni prijevod. Jedan od ozbiljnijih prijevoda učinio je za vrijeme II. svjetskog rata sarajevski nadbiskup Ivan Šarić. Kako njegov životni put nije imao političku podršku, iza 1945. godine taj prijevod bit će predan javnosti na upotrebu nakon 6o godina (2006. godine).

Nakon završetka II. vatikanskog sabora i konstitucije o Riječi Božjoj, "Dei verbum", mlađahni profesor i bibličar Bonaventura Duda uz blagoslov tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Šepera kreće u jedinstven izdavački poduhvat. Profesor Duda u rekordno kratkom vremenu okuplja ekipu prevoditelja i urednika bez ikakvih ideoloških predrasuda. Tako da je uvjereni, ali tolerantni agnostik Jure Kaštelan postao jedan od nositelja cijelog projekta. Izdavačka kuća Stvarnost preuzela je brigu oko izdavačkih poslova. Cijeli projekt bio je gotov za nepunu godinu dana. Zato se dugi niz godina taj prijevod zvao Biblija – Stvarnost. Nekoliko godina kasnije izdavačka prava otkupit će izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost. Od tada se ta Biblija zove "zagrebačka" Biblija. U tih četrdeset godina izašlo je nekoliko izdanja, ali grafičkih, a, nažalost, ni teološko-biblijskih i jezičnih, ispravaka nije bilo. Najavljuju se neki pomaci u svim segmentima kod novog izdanja koje je u pripremi.

U Rimu je upravo završilo 12. opće redovito zasjedanje Biskupske sinode o Božjoj riječi. Ova visoka savjetodavna crkvena institucija u svojem priopćenju dala je poticaj da se u vjerničkom narodu što više i ozbiljnije pristupa čitanju Svetog pisma. Doista moramo biti zahvalni našim dragim prevoditeljima, živima i mrtvima, na uloženom trudu da ovdašnja Crkva, ali i hrvatska kulturna javnost, ima najčitaniju knjigu na suvremenom hrvatskom jeziku. To je temelj naše civilizacije, kulture i vjerskog identiteta hrvatskog naroda.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)