Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

"Borac za južnu slovensku granicu" uspio je u svojim nakanama

Pucajmo od jada!

Osjećam se jadno, bijedno i postiđeno.

Upravo preko svih medija javljaju da je "borac za južnu slovensku granicu", za naše susjede Slovence nacionalni junak Joško Joras, izvojevao pobjedu. Nije to toliko njegova pobjeda, makar, mora mu se priznati zavidna upornost i tvrdoglavost koja graniči s krajnjom drskošću, koliko cjelovite slovenske državne, a time i jasno definirane nacionalne politike. Hrvatska javnost može o cijeloj Jorasovoj papazjaniji imati svakojaka, najčešće vrlo ružna razmišljanja, ali on je ostvario svoj naum. Time je hrvatskoj komisiji za granična pitanja, a time i cijeloj hrvatskoj javnosti opalio šamarčinu od koje bi se morali svi crvenjeti, od Pantovčaka do Markovog trga s jedne i druge strane, a pogotovo oni u jogunastom ministarstvu na Zrinjevcu. Ali, odavna su oni izgubili osjećaj za malog čovjeka i njegove probleme življenja na granici.

Ne bih želio čitatelje zamarati mučnom epopejom koja traje stoljećima oko granice na području Žumberka, od davnog trinaestog stoljeća, kada je zagrebački Kaptol prodao grofovima celjskim područje Bele krajine, Prekomurja i Žumberka. Zalaganjem tadašnjih hrvatskih uglednika, porijeklom iz tih brdovitih područja, Žumberak je vraćen u sklop Hrvatske 1871. godine.

Pokušajmo se vratiti u ne tako davnu prošlost.

Sedamdeset godina je kako su se vukle granice tadašnjih banovina. Vrli hrvatski domoljubi područje zapadnog dijela Žumberka predali su u tadašnju Dravsku banovinu (Sloveniju). Po toj granici 1941. godine ovo područje je potpalo pod talijansku okupacijsku zonu i pravi fašistički teror. Mnogi mladići završili su u talijanskim koncentracijskim logorima, a mnogi i u partizanima, jer, vidjevši što se događa Dalmaciji i Istri, u tadašnju Pavelićevu vlast nisu imali previše povjerenja.

Nakon 1945. godine barem je dio zapadnog dijela vraćen u Hrvatsku, makar je ostalo dosta toga u Sloveniji. Pričao mi je s punom odgovornošću jedan od tadašnjih vlastodržaca kako je komunistička vlast u Zagrebu Slovencima nudila gotovo cijelo područje Žumberka, jer da "Hrvatska ne zna što će s tim njim".

Ni 1991. godine nije bilo puno bolje. Slovenska vojska je bez ikakvih problema ušetala u vojarnu na Svetoj Geri, u kojoj se i danas nalazi. Hvala Bogu da se u prvoj demokratskoj vladi našlo razboritih ljudi koji su prepoznali vapaj žumberačkih domoljuba i počeli graditi prometnice prema zapadnom dijelu Žumberka i prema Svetoj Geri. Ali, kako obično biva, u našoj dragoj opljačkanoj domovini našlo se u vlasti "poštenjačina" koji su bez imalo grižnje savjesti "popalili" petnaest milijuna kuna koje su bile namijenjene za asfalt.

Što reći o komisiji za granična pitanja koja nema ni jednu kompetentnu osobu za prave, ozbiljne, pa ako hoćete i tvrde pregovore kakve imaju Slovenci. Da nisam bio prisutan nekoliko puta na zasjedanju tih komisija još bi me mogao netko i razuvjeriti i kazati da omalovažavam rad te komisije. Divio sam se kako su Slovenci došli pripremljeni, za razliku od naših (barem što se tiče Žumberka), pa pretpostavljam da ni druga hrvatska granična područja nisu bila bolje pokrivena.

Po Žumberku su hodočastili svi: od predsjednika države, ministara, visokih vladinih dužnosnika, saborskih zastupnika i od svega malo fajde. Svi su nešto obećavali i ronili krokodilske suze nad tim prelijepim dijelom Hrvatske. Narod je vjerovao da će se možda nešto pokrenuti, ako ne drugo, barem riješiti granično pitanje. Ali, od svega ništa nego samo gore. Vjerojatno našim dragim dužnosnicima, kad se nadišu žumberačkog čistog planinskog zraka i spuste u zagrebački smog i smrad, počnu iskakati osigurači i pregarati svjećice te dođe do totalne amnezije!

Možda bi ipak i Žumberak morao imati svog "enfant terrible" Joška Jorasa, borca za zapadnu granicu Hrvatske.

Slovenski Joško je uspio, a hrvatski se valjda još nije ni rodio. Dok se rodi (ako se uz ovako kilave i jalove očeve domovine uopće stigne roditi), pucajmo od jada u svojoj bespomoćnosti.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)