Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Žumberačka javna ustanova - sreća u nesreći ili nesreća u sreći?

Proljetni drijemež

Vjesnici ranog proljeća su za nama. Kukurijek i visibabe već odavna su ocvali. Lastavice su se vratile. Voćke su u punom cvatu, a neke već i ocvale. Uskrsi koji se slave po solarnom ili lunarnom kalendaru za nama su. Jurjevo je prošlo u zelenju i veselju. Praznik 1. svibnja, kao neki graničnik, je pred nama (barem dok pišem kolumnu). Proljetne oluje i promjenjivost vremena podsjećaju nas da bi moglo biti i mraza. Konačno, građevinski strojevi koji izlaskom na brdsko-planinsko područja najavljuju početak građevinske sezone nagoviještaju radost stvaralaštva. Kolone izletnika iz velikih urbanih sredina, željnih predaha u nedirnutoj prirodi, potiču nas na očuvanje, ali i oplemenjivanje svega onog što je dobri Bog dao područjima kao što je Žumberak.

Da se čovjek ne uljuljka u nekom nadri lirsko-pjesničkom ugođaju kojeg nam nudi radost življenja u Žumberku, valja sagledati da svaka medalja ima i svoju drugu stranu. Ne treba papagajski ponavljati, ali ni krokodilski suze liti nad nevoljama koja su se posljednjih desetljeća nadvile nad Lijepom našom pa time i nad Žumberkom. Zbog loše planirane politike razvoja države neka područja u Hrvatskoj postala su prebukirana novopridošlim stanovništvom i prometnim zagušenjem, a druga područja potpuno su demografski opustošena te gospodarski i poljoprivredno devastirana.

Žumberak je u svojoj cjelokupnoj devastaciji imao sreću u nesreći da je 1999. godine proglašen javnom ustanovom - Parkom prirode. Zbog rapidno smanjenog broja radno sposobnog stanovništva velike površine nekad obradive zemlje ostale su zapuštene, a obiluju biljnim endemima. Da bi se očuvala biljna raznolikost, ali isto tako i krajobrazna ljepota, državne institucije pred nekoliko godina nabavile su stroj (traktor sa svim priključcima) za čišćenje zapuštenih površina. Taj stroj dan je javnoj ustanovi Parka prirode Žumberak, da njihovi djelatnici organiziraju čišćenje terena kod svih onih ljudi koji pokažu interes da im se pokosi i očiste površine. Mnogi seljani podnijeli su zahtjev i dali suglasnost.

I, kad je došlo vrijeme radova na prijavljenim površinama, od stroja ni traga ni glasa. Na postavljena pitanja rukovodećim strukturama u javnoj ustanovi o tome što je od željno očekivane i u srži plemenite akcije, odgovoreno je da stroj treba čuvati od kvarova ili da se nema koga zaposliti kao strojara (a zavodi za zapošljavanje dupkom puni!). Kasnije se ipak saznalo da je cijeli strojni park iznajmljen nekim privatnim osobama, a prvotna svrha za koju je nabavljen stroj s priključcima nije izvršena. Nepokošene površine postale su potencijalna opasnost novih požara, nestajanja endemskih vrsta bilja, a krajobraz kojeg su vjekovima zajedno kreirali Bog i vrijedni ljudi gubi svoju ljepotu i privlačnost. Ako se svi pozivamo na neko domoljublje, onda nema nikakvog razloga ne prionuti poslu kojeg nam je povjerila država, a time i svi građani uredno plaćajući svoj porez.

Ekološko društvo Žumberak već nekoliko godina organizira hvalevrijedne akcije čišćenja područja Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje od desetljećima starog otpada. Marljivi i poduzetni predsjednik ED Žumberka kaže kako sadašnje vodstvo javne ustanove ne pokazuje nikakvog interesa za te hvalevrijedne akcije.

Netko će mi prigovoriti zašto zabadam svoj nos u rad javnih poduzeća kad imam i drugog posla. Iz jednostavnog razloga. Pred nekoliko dana jedna visoko pozicionirana osoba iz Ministarstva kulture (usput budi rečeno, pod čiju ingerenciju spada i Javna ustanova Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje), u ne baš ljubaznom ozračju, rekla mi je: "Pa što vi u Parku hoćete? Država preko našeg ministarstva za rad javne ustanove osigurava ogromna sredstva. Koliko ima samo zaposlenih, vozni park, održavanje objekata. Postoje određene donacije za razne projekte... Što je s projektom obnove starih voćnjaka?" Ostao sam bez teksta. Nisam imao razloga posumnjati u izrečene činjenice. Ako država Hrvatska osigurava tolika sredstva za funkcioniranje i rad javne ustanove, onda se traže i određeni vidljivi i opipljivi rezultati i pomaci na terenu.

Dotična osoba iz ministarstva rekla je da u mnogim institucijama koje su na njihovoj platnoj listi pojedini rukovoditelji igraju dvostruku igru. Naime, od države dobivaju plaću, a od nekih stranih ulagača, koji su bacili oko na pojedine dijelove Hrvatske, proviziju ako devastiraju prostor kako bi cijena naše hrvatske zemlje bila manja.

Ma, tko će to sve skupa razumjeti?

Rekao bi jedan pametan Žumberčan: "Sve su to neke čudne igre!"

Arhiva 2008

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002