Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Blaženi Alojzije i progonjen je glasno govorio, a i danas svima nama progovara preko papinih riječi

Jesmo li narod nade?

Počela je groznica Europskog nogometnog prvenstva koja će trajati idućih dvadesetak dana. U tom vremenu za većinu građana ove naše drage države sve ostale teme bit će nevažne. Ni poskupljenja goriva, ni završetak školske godine, niti upisi djece u škole i fakultete, ni opasnost nadolazeće gladi neće stišavati euforiju nogometnih travnjaka i navijačkog zanosa.

U ozračju nogometnog zanosa potpuno nezapaženo prošle su nam činjenice da je već deset godina kako je blagopokojni papa Ivan Pavao II. proglasio Alojzija Stepinca za blaženika i pet godina kako je taj isti papa na odlasku svojeg trećeg apostolskog putovanja iz Hrvatske svima nama poslao snažnu poruku: "Budite narod nade!"

Pokušajmo se na trenutak zadržati na ovim dvjema činjenicama u svjetlu nekih suvremenih događanja koja su prisutna na ovim prostorima u posljednje vrijeme.

Prema nekim novinskim izvješćima, predvodnici Crkve u Hrvata šalju vjerničkoj javnosti alarmantna upozorenja da se u posljednje vrijeme sve više širi protukršćanski duh i medijska averzija prema crkvenom javnom djelovanju. Kako se to popularno zove u crkvenim, a još više u laičkim krugovima: "Crkvu treba strpati u sakristiju i oduzeti joj utjecaj u svakodnevnom životu". Laički, politički širitelji tih ideja nisu ni svjesni da nastavljaju samo ono što je ovdašnjoj Crkvi poznato iz onih dana kada se ideološki pod maskom takozvane "slobode" željelo ušutkati govor Crkve. Valja nam se prisjetiti da je upravo tada Crkva, stjerana u sakristiju, bila najglasnija. Govor njezinih vodećih ljudi i medija bio je itekako glasan.

Današnji zastupnici laicističkih ideja morali bi znati da svojom borbom oko ušutkivanja Crkve ustvari osnažuju govor Crkve. Jer, progonjena Crkva (Dioklecijanova) je uvijek jača od one koja se previše eksponira svjetovnim brigama (konstantinovska). Progonjenu Crkvu uvijek podržavaju oni koji imaju svoj jasan vjernički stav, za razliku od konstantinovske Crkve u koju se, kako bi Isus rekao, uvlače "vukovi u janjećim kožusima". Crkva hvaljena od ovog svijeta uvijek je u napasti da ju iznutra razaraju "mangupi u vlastitim redovima".

Svega toga bio je svjestan i blaženi Alojzije koji je i progonjen glasno govorio, a i danas svima nama progovara preko papinih riječi: "Budite narod nade". Svjesni riječi da Kristovu zajednicu - Crkvu - "ni vrata paklena neće uništiti"; to nam dokazuje i dvomilenijska prošlost Crkve gdje je bilo svetosti, ali i, na žalost, teških devijacija. Oni koji se nadaju uništenju Crkve zaboravljaju da uz nas grešne i nedostojne Kristove sljedbenike Crkvu vodi Duh Božji. A za tog Duha Božjeg neprijatelji Crkve još nisu smislili, niti će ikada uspjeti smisliti, ideologiju koja bi odvojila zajednicu vjernika od svog nadahnitelja i zaštitnika - Duha Svetoga.

Želeći biti vjerna svojem poslanju svjedočenja Kristove radosne vijesti, Crkva u svom povijesnom hodu prelazi transformacije. U tom hodu dotrajali modeli se mijenjaju kako bi se ostalo vjeran svojem osnovnom poslanju. Svako mijenjanje izaziva određena nesnalaženja u novim prilikama i novim ljudima. Sve to kod medijskih djelatnika, pogotovo u svjetovnim, koji nisu baš previše stručno verzirani, izaziva nejasnoće. Iz tih nejasnoća nastaju, često puta konfuzni, tekstovi koji iritiraju pojedince u crkvenoj hijerarhiji. Sve to izaziva potpuno nepotrebne napetosti.

Kad se već prisjećamo blagopokojnog pape Ivana Pavla II. pred očima nam mora biti njegov primjer komunikacije s medijima. On nije koristio medije za konfrontaciju nego kao Bogom dane poslanike u evangelizaciji svijeta. Papu su zvali čovjekom medija, jer je kao čovjek iznimne komunikacije znao što znači imati medije na svojoj strani i koliko dobra, ali i zla, mogu učiniti mediji. On je od potencijalnih neprijatelja činio prijatelje. Među mnoštvom nezaboravnih poteza koje je učinio veliki papa Poljak valja nam od njega učiti i taj segment medijske komunikacije. U ovako zatrovanoj medijskoj sceni Hrvatske kakva je sada trebalo bi barem u crkvenim medijskim istupima slijediti primjer voljenog nam pape. Zato budimo "narod nade", a ne narod sitnih medijskih podbadanja.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)