Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

U našoj dragoj domovini počinje bivati sve veselije

Žene - ravnopravne ili još ravnopravnije?

U našoj dragoj domovini počinje bivati sve veselije i uzbudljivije. Školska godina privodi se kraju. Počinju pripreme za doček mnogobrojnih turista. Američke okupacione snage u blizini nuklearne centrale i naše granice pripremaju gradnju velikog vojnog aerodroma, sa svim pratećim negativnim posljedicama. Počinje se zahuktavati predizborna kampanja. Po Kaptolu se širi pokušaj unutarcrkvenog dijaloga (sirovo i bezuspješno).

U cijelom tom kolopletu brzog protoka vijesti i informacija kojima smo zatrpani preko svih mogućih medija, gotovo nezapaženo prolazi prijedlog nekih ženskih udruga kako bi se, zbog ravnopravnosti spolova, morala podignuti životna dob i radni vijek zaposlenih žena i time bi žene postale ravnopravne muškarcima. Gotovo za ne vjerovati, barem s mojeg zrenika gledanja. Koliko pratim život naših dragih majki, supruga, kćeri, snaha, susjeda, sve su one u svojem životu toliko opterećene da i ovih dosadašnjih 30 godina ili sadašnjih 35 na radnim mjestima iz njih iscrpljuje zadnje atome snage kada im dođe vrijeme da bi morale otići u zasluženu mirovinu. Koliko ih poznajem, one se sigurno ne bi prepustile besposličarenju nego bi itekako mogle pomoći svojoj djeci, a još više unučadi.

Cijeli taj projekt oko podizanja životne i radne granice za odlazak u mirovinu naših dragih žena možda ne bi bio tako stravičan da se ne zna pozadina te inicijative. U velikoj većini slučajeva takve inicijative potječu iz raznih takozvanih "nevladinih" udruga koje obično financiraju neke inozemne organizacije. U konkretnom slučaju stvar je prilično prozirna.

U Hrvatskoj (i ostalim tranzicijskim zemljama) treba podignuti granicu ženskog radnog vijeka kako bi oni koji čekaju na prvo radno mjesto (a većinom su to mlade i školovane djevojke) potražile mjesto u nekim bogatijim zemljama. Time se zemlje izvoznice mladog i intelektualnog potencijala dvostruko osiromašuju - odljevom mozgova i "reprodukcijskim" potencijalom. U zemljama koje ostaju bez mladosti i intelektualnog potencijala ostajemo mi stari i istrošeni ljudi. A ono što ostaje u Hrvatskoj mora se zaposliti u većini slučajeva u kompanijama koje su u stranom vlasništvu s takvim radnim uvjetima koji ne dopuštaju normalan i zdrav razvoj društvenog i obiteljskog života kao zalog bolje budućnosti. Ako želimo dobro svojoj mladosti onda nikako takvi prijedlozi ne bi smjeli dobiti zeleno svjetlo u hrvatskom zakonodavstvu. Trebalo bi svakako omogućiti da te naše vrijedne žene, koje su časno i pošteno odradile svoj radni vijek podižući svoje obitelji u znoju lica svojega, dobiju pristojnu mirovinu, a ne ono što sada dobivaju pod nazivom mirovine. To je ponižavajuće.

Gospođama koje pod krinkom raznih ženskih prava predlažu takve zakone predlažem da započnu svoj radni dan kao većina naših zaposlenih žena i da žive od rada svojih ruku, a ne na proračunskim sredstvima ili, što je još gore, na novcima raznih inozemnih agentura koje žele našu mladost za povećanje svojeg nacionalnog bogatstva pa time i njihove hegemonije nad svima nama.

Nemojte mi reći da sam opterećen nekim zavjerama. Previše volim i cijenim svaku kap znoja naših dragih žena da bih, barem bez svog glasnog razmišljanja, prešao preko ovako nehumanog, ako hoćete i ropskog, iskorištavanja naših žena.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)