Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Pred nama je veliki kršćanski blagdan – Duhovi

Miropomazanje ili po domače - firma

Pred nama je veliki kršćanski blagdan – Duhovi. Čitamo u Svetom pismu da su Isusovi učenici nakon njegova uzašašća u strahu od židovskih svjetovnih i duhovnih upravljačkih struktura bili okupljeni u dvorani posljednje večere i da su čekali blagdan židovske Pedesetnice. U tom iščekivanju začuli su silan šum i na njih se kao plameni jezici slila silna snaga koja im je vratila poljuljano samopouzdanje. Dobili su poticaj te su bez ikakvog straha izašli na jeruzalemske ulice i počeli propovijedati sve ono što im je naložio Isus. Prvenstveno da je u osobi Isusa ispunjeno obećanje dano židovskom narodu, ali i cijelom čovječanstvu, koji će izvršiti djelo izbavljenja.

Blagdan Pedesetnice se u židovskom narodu slavio, a i danas se slavi pod nazivom Šavuot. To je spomen dan kada je židovski narod pedeseti dan nakon izlaska iz egipatskog ropstva u sinajskoj pustinji bio obdaren s novim ustavom kojeg je izabranom narodu preko Mojsija uputio Svesilni u obliku Tore (prvog dijela Svetog pisma) u kojem je dominantnih Deset Božjih zapovijedi. Poznati židovski teolog Harold S. Kushner, u svoj knjizi Živjeti - kako žive i misle Židovi, u svom promišljanju zaključuje da blagdan Pedesetnice nije toliko obljubljen kao Pesah.

- Moguće je da je poruka Pesaha (Pashe) - više nećete biti robovi, privlačnija od poruke Šavuota. Ali umjesto dosadašnjeg načina života morate živjeti ovim strogim i zahtjevnim životom - govori Kushner. Jedan drugi židovski teolog se nadovezuje na to: "Narod ne voli nikakve zabrane i naredbe". U semitskoj tradiciji blagdan Pedesetnice zbog klimatskih uvjeta je blagdan poljodjelskih prvina, jer počinje žetva i voće donosi prve plodove koji se prikazuju Bogu. Isto tako, na taj dan se po kućama prostire svježe pokošena trava i drugo zelenje na spomen dan kada je Bog na brdu Sinaj čovječanstvu preko Mojsija davao Deset božjih zapovijedi i sinajsko pustinjsko brdo se zazelenilo.

Crkva vjeruje da su u Bogu tri osobe. Treća osoba je Duh sveti. Prema nauku Crkve Duh sveti je relacija ljubavi između Oca i Sina koja nam daje snagu za istinski i svjedočanski život svoje vjere. Teološko promišljanje o trećoj božanskoj osobi naziva se Pneumatologija, kao izvedenica iz latinske riječi pneuma - duh. U različitim vremenskim mijenama i unutar različitih kulturoloških sredina davali su se unutar crkvenog života veći naglasci na pojedine od triju božanskih osoba pa su se rađale različite teološke škole i različito prakticiranje kršćanskog života. Od ranih crkvenih vremena uz osnovni sakrament crkvene inicijacije krštenje podjeljivao se i sakrament Duha svetog - miropomazanje, potvrda ili, kako se u ovim krajevima udomaćilo nazivati firma (prema latinskoj riječi firmare – jačati). Kasnije je unutar rimske crkvene prakse pod utjecajem prakticiranja katehizacije došlo do razdvajanja podjeljivanja dvaju sakramenata - inicijacije krštenja i sakramenta primanja Duha svetoga.

Istočne crkve i danas su zadržale prvotnu praksu podjeljivanja obiju sakramenata incijacije u isto vrujeme. Tako se i danas kod grkokatolika s krštenjem prima i sakrament Svetog duha, miropomazanja, potvrde ili firme. Na žalost, danas kada je unutar crkvenih zajednica ozbiljnost sakramentalnosti Svetog duha izgurana u drugi plan, a naglasak je mnogo puta stavljen na vanjštinu, kumove i njihove darove, bogatstvo i rastrošnost domaćinskih stolova, crkvene strukture pred ozbiljnim su iskušenjem što i kako dalje. Ali ne bi to bio najveći problem kad kod mnogih mladih primanje sakramenta Duha svetog ne bi bilo u potpunoj suprotnosti od onoga što bi moralo to značiti u svakodnevnom životu. Umjesto intezivnijeg i ozbiljnijeg vjerničkog života mladih kršćana to je u stvari rastanak od svakodnevnog svjedočenja vjere i Crkve do prve "servisne" usluge; obično je to vjenčanje.

No, Duh božji jači je od svih naših slabosti i lebdi gdje hoće i zadržava se kod onih koji ga žele primiti. Taj isti Duh nas preporađa i otvara nove zrenike svom izabranom narodu. Iskreno vjerujemo da će i u današnje vrijeme taj Duh i našem narodu donijeti preporoditeljsku snagu svih nas i na svim razinama života. Za snagu Duha svetoga valja nam moliti pa makar u ovom trenutku izgledali uplašeni pred budućnosti, kao što su bili Isusovi učenici ili židovski narod što će im Mojsije donesti s Sinaja. Duh božji donosi radost preporođenja da i pustinja naših duša procvjeta. Tko će uopće danas u sluđenom vremenu sveopće trke za statusnim simbolima koje predstavljaju materijalna i hedonistička dobra željeti čuti, a kamoli u životu težiti za sedam darova Duha svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.

Dok pišem ovaj tekst kolumne do mene dopiru glasovi da je u susjednoj državi jedna manja, ali ne beznačajna i vrlo glasna politička grupacija, počela izradu nekih novih geografskih karata države Slovenije u koju bi rado ucrtali i jedan dobar dio Žumberka. Uvijek sam pokušao razumjeti malog i niskog čovjeka i njegove komplekse pred višim čovjekom, tako i u teritorijalnom pogledu. Ali nikako ne mogu shvatiti, a kamoli razumjeti hrvatsku inertnu i neinvetivnu državnu birokratsku bulumentu koja nikako da shvati važnost i značaj Žumberka za Hrvatsku. Možda su ipak na djelu u Hrvatskoj razmišljanje i ljudi koji su davne 1948. godine htjeli dati Sloveniji cijelo područje Žumberka i njegovog prigorja, sve do Svete Jane. Tužno i sramotno za sadašnju hrvatsku upravljačku garnituru! Valja i za njih moliti da ih osjeni sila Duha svetoga, barem s jednim od svojih darova.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)