Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Nadbiskup i kardinal Josip Bozanić oštro je "zarezao" u otvorene rane naših društvenih problema

Nepovjerenje i sumnjičavost

U prostorima Dječačkog sjemeništa na Šalati u Zagrebu održan je od 23. do 27. siječnja 47. Teološko pastoralni tjedan kao oblik trajnog obrazovanja crkvenog kadra. Svake godine odabire se neka od aktualnih tema, kako unutar teološkog, ali isto tako i društveno-nacionalnog promišljanja i aktualizacije vječnih i nepromjenjivih Božjih istina u sadašnjem vremenu i na ovim prostorima.

Tema ovogodišnjeg Teološko pastoralnog tjedna je više nego aktualna: "Teološko-pastoralni pristup politici – kršćanski identitet u suvremenom svijetu". Uvodna riječ zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića oštro je "zarezala" u otvorene rane naših društvenih problema. Kao što to obično biva, u našoj dragoj domovini i ovdašnjim crkvenim prostorima nadbiskupove riječi bit će elegantno prešućene u svjetovnim medijima, a ono što će biti objavljeno u crkvenom tisku neće, u većini slučajeva, doprijeti do onih kojima je ta riječ prvenstveno namijenjena. Po mojem skromnom mišljenju nadbiskupove riječi su toliko aktualne i životne da si uzimam pravo pojedine citate iskoristiti u ovoj kolumni, da barem dio ovdašnje javnosti sazna kako se u hijerarhijskoj Crkvi promišlja sadašnji trenutak hrvatske stvarnosti.

Nadbiskup kaže: "Danas osjećamo potrebu da se u politici našeg društva pristupi s obnovljenim promišljanjima kako bi se potaknulo na drugačije promišljanje na tom području. U Hrvatskoj se naziru znakovi krize političko–institucionalnog sustava. O tome svjedoče i sami političari, na primjer kada govore o pravosuđu, o korupciji... Sada na vidjelo dolaze problemi koji se predugo nisu bili rješavali; zbraja se danak prouzročen negativnim nasljeđem komunističkog totalitarizma. Svjedoci smo rasta nepovjerenja i sumnjičavosti građana prema institucijama. Mnogi kritiziraju, a malo ima onih koji se žele angažirati. Nerijetko se od revnih kršćana čuje: "Kad se stanje promjeni, tada ću se angažirati", a u stvari nema se hrabrosti usmjeriti prema napretku. Takvo stanje slabi osobnu i zajedničku svijest, stvara nepotrebne napetosti, potiče sebične stavove, povećava siromaštvo, umanjuje solidarnost, narušava ispravan odnos između državnih službi i općeg dobra. Kršćani trebaju prije svega poznavati granice politike. Zbog toga Crkva i kršćani propituju značenje i zadatke politike, imajući u vidu njezine granice i vrijednosti, jer sve je politika, ali politika nije sve. Uređeni društveni život i dobrobit u zemaljskoj domovini nisu konačni cilj naše egzistencije. Stvoreni smo za nešto veće i stvarnije, tj. za susret s Gospodinom Isusom Kristom.

Politika je pozvana urediti ovaj prolazni svijet, ali ne može odgovoriti na poziv koji ju nadilazi i koji čezne za "novim nebesima i novom zemljom, gdje prebiva pravednost" (Fil.3,21). Politika gledana u redu stvorenoga koji je njoj vlastiti očituje jednu drugu ograničenost: ona teži važnim i nužnim svjetovnim ciljevima kako bi se društveni život dobro ustrojio, ali se sam po sebi ne može postići. Ona (politika) može samo pripremiti sredstva, uvjete, strukture, mjere, zakonske odredbe u svrhu tih ciljeva, ali da ih se ostvari doista je potrebno krenuti prije politike i ići dalje od politike. Taj odnos se može postići samo iz ljudske savjesti i slobode i na taj način podržavati spremnost da se nadiđe slovo zakona i institucionalne sheme, kako bi se ostvarili ciljevi politike koji su na neki način iznad nje same. Bez svijesti, usađen kao čvrsto uvjerenje i življenje na način autentičan društvenih krijeposti, nijedna reforma, ni jedan veliki projekt ne može uistinu ostvariti postavljene ciljeve. Ove postavke nisu nimalo apstrakne i nebitne, ne kako bi se omalovažavalo politiku, nego, naprotiv, jer kao kršćani imamo točno određenu i aktivnu odgovornost prema politici. U društvu u kojem živimo pozvani smo promicati opće dobro koje je osnovni zadatak politike. Na putu prema nebeskoj domovini, živimo vrijeme putovanja unutar zemaljske domovine u kojoj ne bi trebalo biti pasivnih i ravnodušnih, jer smo svi suodgovorni za njezinu izgradnju."

U kršćanstvu je veoma važno razlikovati između onoga što pripada Bogu i onoga što pripada caru. Kršćani su pozvani "živjeti kao slobodni ljudi, ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalo zloće, već kao Božje sluge" (1. Pet. 2,17). Samo onaj koji se Boga boji može uistinu častiti kralja, tj. političke institucije, jer ako je Bog jedini Apsolutni, onda su s jedne strane kršćani slobodni od političkih napasti "prodati svoju dušu", a s druge strane mogu politiku prepoznati kao veliko i potrebno služenje te se truditi ostvariti ju u njezinom prvotnom značenju, unoseći u nju slobodu Božje djece. Ovo "valja živjeti jasno, intenzivno, požrtvovno, savršeno iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu" spada u vršenje kršćanskih kreposti, a to je svetost. Upravo na to su pozvani kršćani, a osobito oni koji se bave politikom.

Izvanredno snažna poruka kao orijentir u ovoj izbornoj godini.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)