Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Što nam još spremaju kaptolski kleromenadžeri

Hik, nazdravlje i dobar tek!

Nekada svečano obilježavan Dan žena bit će za nama, ali 11. ožujka pada peta godišnjica smrti drage uspomene zagrebačkog nadbiskupa Franje kardinala Kuharića. Brzo je prošlo to vrijeme; kao da je jučer bilo kada nas je po lijepom sunčanom danu na trgu ispred zagrebačke katedrale okupio da mu se kao iskreni poštovatelji zahvalimo za sve što nam je u životu učinio i da se pomolimo za njegovu plemenitu dušu. S ove kratke vremenske distance mnogi se pitaju je li se što od tada bitno promijenilo. Usuđujem se ustvrditi da je. Kao da je nestalo one topline i vjerničke uvjerljivosti kojom je zračila osoba blagopokojnog kardinala. Njegova jasna načela vođena evanđeoskim nadahnućem, izgovorena samo njemu prepoznatljivom uvjerljivošću i blagim tonom.

Uz petu godišnjicu prelaska u Očev dom našeg dragog kardinala Franje ne mogu se ne prisjetiti svojih dječačkih dana kada sam ga upoznao kao mali sjemeništarac i njegova dolaska u Špansko, kada se tamo u jednoj skromnoj kući osnivala župa. Tek je imenovan zagrebačkim pomoćnim biskupom. Kada sam mu se predstavio i rekao da idem u sjemenište blago se nasmiješio i rekao: "Bog te blagoslovio i bumo vidli kaj bu od tebe".

Kasnije, kada sam postao svećenik, češće smo se viđali. Uvijek je s posebnom pozornošću pratio naš rad u, njemu tako dragom, Žumberku. Ovaj puta iskoristit ću diskrecijsko pravo jednog njegovog pisma punog ozbiljne zabrinutosti za Žumberak. Citiram: "Dragi velečasni, primio sam Žumberački krijes, pa Vam na tome zahvaljujem. Kalendar je ispunjen zanimljivim sadržajem koji ima trajnu vrijednost. Među te sadržaje spada izvještaj o Znanstvenom skupu o križevačkom biskupu Janku Šimraku. Zabilježili ste opširno i proslavu 700. obljetnice spomena Žumberka. Hoće li se vratiti život u Žumberak? Hoće li ostatak moći produljiti život bez povratka mladih? Vama i suradnicima iskreno zahvaljujem i želim svako dobro, uz pozdrav i blagoslov". Slijedi potpis.

Nezaboravni su njegovi dolasci na Svetu Geru, Jazovku, u samostan časnih sestara Bazilijanki u Sošicama, kapelu sv. Petke na Budinjaku ili blagoslov kapele sv. Leopolda Mandića u Žumberačkom Novom Selu.

Istaknuo bih dva osobna doživljaja s tim velikim čovjekom.

Prvi je dugi razgovor u njegovoj odaji 1994. godine zbog nemogućnosti odlaska u Sarajevo, kada je vrlo kritički i nervozno (nikada prije ni poslije nisam ga takvog vidio) argumentirao svoje stavove o tadašnjoj pogubnoj hrvatskoj aktualnoj politici o Bosni i njenoj podjeli. Mogu svjedočiti da kardinal Kuharić nije bio bezpogovorni podržavatelj tadašnje aktualne hrvatske vlasti.

Dok sam spremao tekst za ovu kolumnu kao grom iz vedra neba u dnevni tisak stiže vijest da glavni kaptolski kleromenadžer otvara "birtiju" na južnom tornju zagrebačke katedrale. Što drugo, nego uključiti staračku memoriju. Tko se danas više uopće sjeća kako je izgledalo krovište Bolleove zagrebačke katedrale!? Razigranost šarenog crijepa na katedrali bilo je skladno uklopljeno u cjelokupnu zagrebačku vizuru. Kako ništa na ovom svijetu nije vječno tako se i taj crijep počeo raspadati, a krovište prokišnjavati. Trebalo je sanirati krovište katedrale. Takav crijep, kakav je bio do tada na katedrali, proizvodio se jedino u Mađarskoj. Trebalo je ishoditi uvoznu dozvolu. Narodne vlasti nisu nikako htjele izdati potrebnu dozvolu. Tada je odlučeno da se krene u akciju popravka krovišta, ali ne crijepom nego bakrom. Vlasti su i to opstruirale. Kardinal Kuharić tada je opet nastupio rezolutno: "Katedralu bumo prekrili da ne prokišnjava, a oni neka ponovno uhapse zagrebačkog nadbiskupa i vode ga u lisicama na sud". Pokušavam zamisliti kako bi naši dragi zemljaci zagrebački nadbiskupi Stepinac i Kuharić reagirali na najnoviju blasfemiju koja dolazi iz umnih kaptolskih glava i nezasitnih riznica. Pretpostavljam da ono što je ostalo od njihovih tijela u svetištu te iste katedrale škripi u kripti Stepinčeve i Kuharićeve ljubimice, a duše u rajskim dvorima mole Gospoda za pamet kaptolskoj bulumenti. Nekima od uvažene gospode s Kaptola valjalo bi uzeti ponovo Sveto Pismo u ruke, Matejevo evanđelje, glava 4., redak 5.

Citiram: "Zatim ga đavao odvede u Sveti grad, postavi ga na vrh hrama i reče mu: 'Ako si zaista Sin Božji, baci se dolje, jer je pisano: Naredit će svojim anđelima, da ne bi gdje nogom udario o kamen. Isus mu reče: Također je pisano: Ne kušaj Gospodara, Boga svojega!'.

Prema novim vijestima, službena hijerarhija se ogradila od ove blasfemične ideje i loptica je prebačena na vrckavost kleromenadžera. Kažu oni koji dotičnog prebendara poznaju da što dotični gospodin započne, to se s malom vremenskom zadrškom i realizira u ovom ili onom obliku. Pa onda hik, nazdravlje i dobar tek!

Dok pišem ovaj tekst ne mogu ne posramiti se pred sobom, jer ne mogu ne sjetiti se kaptolske legende, dragog Videka, legendarnog beskućnika zaraštenog u dugu bradu, koji je svoj dom našao u podnožju zagrebačke katedrale na kolicima kojima se koriste kumice na Dolcu. Krov mu je najlon, a madrac i poplun kartonske kutije - bilo plus 40 ili minus 30.

Hoće li i ova godišnjica preminuća dragog nam kardinala proći paraderski ili bi svi zajedno morali nešto naučiti od velikog sljedbenika Isusa Nazarećanina i njegove majke i promijeniti svoj život?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)