Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Vlastodršci svih boja i ideoloških usmjerenja ne vole čuti loše vijesti

Zaustavite medije!

Prema darvinističko - evolucijskoj teoriji od kada su se čovjekoliki majmuni spustili s drveta i postali homo sapiens komunikacija među njima postala je jedno od osnovnih sredstava samoodržanja. Od onog najprimitivnijeg, do današnjeg super sofisticiranog načina, borba za protokom informacija zauzima jedno od najvažnijih mjesta na ljestvici čovjekovih djelatnosti.

O teoriji međuljudske komunikacije postoje cijele knjižnice napisanih studija. Vješti manipulatori u službi gospodara svijeta znaju sve te teorije vrlo vješto upregnuti u kola svojih poslodavaca u svim sferama života, od političkih, gospodarskih pa do vjerskih. Oni znaju i cijele generacije svojih najamnih radnika obučiti kako se radi - dobra, poslušna i nalogodavcu informacije koje će goditi njihovim ušima, a još više njihovim interesima. Obično su takvi korisnici informacija i komunikacija skloni diktatorskom načinu vladanja. Ne trpe nikakvu kritiku. Svoje poslušnike bogato honoriraju, a one koji se drznu dirnuti u njihov virtualni svijet medijskih obmana bilo kakvom kritikom, pa i najdobronamjernijom, podvrći će svim mogućim šikaniranjima.

Iz nedavne prošlosti (dvadesetog stoljeća, da čitatelje ne zamaramo dalekom poviješću) poznati su slučajevi kada su preko radija i televizija počimali programi s najavama: Dobro veče druže!, Dobar dan, fürere!, Dobar prijem dnevnika, gospodine predsjedniče! No, možda je najpoznatiji primjer koji se i danas prepričava u novinarskim krugovima i poznata je antologijska rečenica druga Moše Pijade kada su počele stizati nepovoljne informacije o poslijeratnoj jugoslavenskoj vlasti: "Zaustavite TANJUG!" (središnja informativna novinska agencija FNRJ).

I današnji vlastodršci svih boja i ideoloških usmjerenja ne vole čuti ništa loše o svojoj vlasti. Budući da većina njih nema nekih svojih vlastitih stavova, niti znaju komunicirati s javnošću, uobičajilo se postaviti glasnogovornike. Njihova dužnost je selekcionirati informacije i uredno servisirati samo dobre vijesti, a za javnost plasirati sve u najljepšem svjetlu o njihovom radu i velebnim zaslugama.

Poznato je da su u povijesti postojali i prosvijećeni vladari koji su znali komunicirati s javnošću i nisu se bojali negativno intoniranih i kritičkih riječi. Veličina im je bila i priznati svoje pogreške i nedorečenosti. Takvi nikada nisu tražili zaustavljanje ili cenzuriranje informacija. Oni su znali pametno iskoristiti kritičke osvrte i popravljati svoje pogreške za osobnu korekciju, ali još više za dobro onih kojima su vladali ili služili.

Budimo sasvim pošteni i priznajmo da ima puno toga na što mediji kao sredstvo kritičke javnosti smiju i moraju upozoriti kao glas javnosti u svim sferama javnog života, od politike, gospodarstva pa do Crkve. Ničijem egu nije ugodno kada pročita nešto negativnog o sebi, makar bilo laž, a kamoli kada je istina. No, na kraju kod mnogih ljudi u javnom životu to može biti, nakon prvog šoka, ljekovito za liječenje vlastite hipokrizije ili popravak. Nemojmo biti negativistički raspoloženi prema medijima i ne zaustavljajmo ih, jer ipak moramo vjerovati da mnogim izdavačima, posebno lokalnima, nije cilj samo opanjkati svog susjeda nego da često puta postoji istinska želja za općim boljitkom.

Poznato je da su sredine koje su imale ozbiljne ljude na vlasti i kritičke javne medije u zavidno kratkom vremenu iz prosječnosti postali ogledni primjeri svekolikog napretka. Ali, isto tako je znano da oni koji su imali poltronske medije nikada nisu izašli iz baruštine prosječnosti ili nazadovanja. Oni koji su željeli naprijed poticali su slobodne medije na svaki način, posebno financijski pretplatom i reklamama (jer su imali povjerenje u novinare kao suradnike, a ne kao konkurentne), a oni drugi samo su bojkotirali, bacali su klipove pod kotače. Neki su bili toliko sebeljubni da uopće nisu željeli ništa čitati, čak ni ono što bi im godilo (a nisu bili baš nepismeni), a kamoli nešto dobronamjerno, a kritički. Pa jednostavnije je za taj posao imati glasnogovornike, ili jednostavno viknuti: "Zaustavite medije!"

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)