Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Srpanj - mjesec žetve, odmora i proštenja

Od sv. Ane do sv. Ilije

Konačno je došao kraj nogometnoj groznici. Zna se tko je svjetski prvak. Budimo sasvim realni i priznajmo da i naša reprezentacija ima sasvim pristojno mjesto na globusu. Naš nogomet zauzima sasvim pristojno mjesto za razliku od nekih drugih hrvatskih djelatnosti koje su daleko važnije za opće dobro nacije, a lošije su plasirane od nogometaša. Ali, dok se ne popravi situacija u gospodarstvu dobro je baviti se i navijačkim nogometom.

Mjesec je srpanj. Ime mjeseca sugerira da je to doba kada su u ne tako davno vrijeme marljive žetelice srpom žele žito iz kojeg se kasnije cijelu godinu pekao svakodnevni kruh. U našoj judeo - mediteransko - kršćanskoj kulturi kruh zauzima dominantno mjesto svagdašnje prehrane i života. Prisjetimo se svakodnevne kršćanske molitve Oče naša kada među inim molimo "...kruh naš svagdanji daj nam danas..." Kada se kršćanska zajednica sakuplja na slavljenje svete liturgije prisjećamo se posljednje Isusove večere kada nam je u kruhu i vinu Isus ostavio prisutnost svog tijela i krvi. Žetva nama starijima govori koliko je truda bilo uloženo dok je mirisni kruh od brazde preko srpa, vršalice, mlina, vrijednih majčinih ruku i peći došao na stol da nam okrijepi gladna usta. Imati žita na obrađenim poljima i u spremištima (ambarima) i kruha u kući za sve ukućane značilo je blagostanje i da neće biti gladi. Zato je mjesec srpanj bio u svakom kućanstvu važan, jer, naprosto, radilo se o preživljavanju. Taj lijepi alat, kojeg pod naletom mehanizacije danas možemo vidjeti tek u muzejima, u jednom povijesnom trenutku zajedno s čekićem bio je u ideološkoj funkciji pa bi ih mnogi željeli što prije zaboraviti. Ali, za svakog koji zna cijeniti važnost tog alata on nikada neće biti shvaćen u pežorativnom smislu.

U ovom lijepom i toplom mjesecu Žumberak i grad Samobor slave svoje nebeske zaštitnike - svetog Iliju i svetu Anu. I ovaj puta moram se prisjetiti svojih stopa po Svetoj Zemlji. Brdo Karmel iznad današnje mega luke Haife bilo je sklonište svetog Ilije pred bijesom zlog vladara koji je svetom čovjeku radio o glavi. Skromna mala špilja potiče svakog hodočasnika da još jednom uzme u ruke Sveto Pismo i u njemu u Knjizi o kraljevima pročita kako se ovaj sveti čovjek borio protiv pokvarenih vladara i protiv onodobnog krivovjerja i Baalovih (fenički bog novca) svećenika. I danas se na tom istom brdu diže megalomansko svetište suvremenog Baala okupljenih oko pokreta poznatog pod nazivom New Age. U gradu Nazaretu, gdje su živjeli sveti Jakim i Ana, Isusovi djed i baka, iznad ostataka skromne kućice diže se velebna bazilika Navještenja Marijina. Mnoge zadivljuje ova monumentalna građevina. Moram priznati da je na mene, ali i na mnoge druge hodočasnike, daleko veći dojam ostavila ova skromna kućica u velebnoj bazilici. Zato ne čudi što Marija u svom hvalospjevu pjeva: "...uzvisi neznatne, a ponizi oholice". Usuđujem se nadati da će mnogobrojni čitatelji koji se smatraju vjernicima na svetkovine ovih dragih naših svetaca i zaštitnika pohititi u njihova svetišta - neki do kapele sv. Ane u Anindol, a oni hrabriji do svetišta svetog Ilije na Svetu Geru.

Za veći dio pučanstva ljeto je vrijeme godišnjih odmora. Poljodjelci svih kultura sigurno nisu na nekim velikim i dugim odmorima, jer valja iskoristiti pravo vrijeme za žetvu, košnju i održavanje vinograda i drugih usjeva. Oni će se odmarati u neko drugo godišnje doba. Svi koji sada koriste godišnji odmor neka svoje tijelo i duh osvježe za nove napore i izazove koji ih čekaju. Ali u tom vremenu neka nađu barem vremena za svoj intelektualni rad na samim sobom. Bilo bi poželjno kada bi se kod nas mogao početi prakticirati jedan vid turizma koji u nekim zapadnim zemljama uzima sve više maha. Duhovni turizam bitno se razlikuje od standardnih oblika godišnjih odmora, jer se ne hoda po vikendicama i skupim hotelima nego se otiđe u neki samostan na izolirano mjesto te se nekoliko dana provede u samoispitivanju, meditaciji i molitvi. Sve više se pokazuje da ljudi usprkos dobroj fizičkoj kondiciji pred suvremenim tempom života i stresa počinju psihički "pucati". U skoroj budućnosti više neće biti toliko pitanje fizičkog nego psihičkog i duhovnog odmora ili, još bolje rečeno, duhovne akumulacije.

Svima želim da se dobro odmorimo i duhovno akumuliramo kako bismo s Božjim blagoslovom jeli naš svagdanji kruh, a posebno mi vjernici onaj euharistijski, koji je nama kruh života.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)